AudioStorm: „Inspiracija može doći iz samo jednog impulsa, flashbacka, takta, mirisa, sjećanja…”
Ljubitelje progresivnog housea razveselit će vijest o „Revelationu“, novom albumu AudioStorma, dj-a i producenta iz Podgorice.
U zadnjih deset godina, otkad je prvi puta zamijećen, producirao je preko 250 traka. Muzika ga je, u raznim žanrovima, zanimala od malih nogu pa mu nije dugo trebalo da i sam pokuša eksperimentirati s kombinacijama i mogućnostima zvuka. Njegovu su glazbu zapazila mnoga svjetska imena i etikete (koristila se čak i kao filmska glazba!), a posljednji projekt izlazi za Balkan Connection.
Kako i kada si se počeo baviti glazbom?
Porodično sam naslijedio talent i ljubav prema muzici, rođeni ujak mi je bivša jugoslovenska pop zvijezda Daniel Popović koji je većinu svog života i karijere proveo u Zagrebu, tako da sam imao određenu potporu. Dakle, uvjek me zanimalo, još od sredine 90-ih i pojave velikih bendova, pogotovo pionira u autentičnom zvuku, The Prodigy, ali i drugih artista iz oblasti house i trancea, kako to producenti rade. S vremenom sam počeo nabavljati komad po komad hardvera i da se igram u Abletonu…moram napomenuti da sam veliku pomoć imao sa audio foruma Rumski, te mog brata Alena iz Novog Sada kao VIP člana foruma. U ono doba kad nije bilo socijalnih mreža bio je jako popularan, a bilo je ozbiljnih njuški koji posjeduju znanje i nesebično su ga dijelili na njemu. Ovim putem ih sve pozdravljam gdje god se nalazili, Rumski je zaista bio riznica znanja.
Prepoznali su te mnogi etablirani labeli. Koji trenutak je bio „breakthrough“ u tvojoj karijeri?
Pa bilo ih je više. Ipak je sve krenulo od sada već povijesnog momenta prije točno 10 godina kada je velikan žanra, argentinski progressive mag, Hernan Cattaneo počeo svoj poznati Resident sa dvije moje trake, što je meni kao apsolutnom „rookieu“, bilo famozno. Ni mnogo ozbiljniji i popularniji producenti toga vremena nisu imali tu čast. Kasnije je sve išlo inercijom, kvalitet su prepoznali i Nick Warren, John Digweed, Dave Seaman, Guy J, Dixon, John 00 Fleming, Solarstone, Max Graham…. Mogu biti ponosan na činjenicu da su moju muziku puštali velika imena u sva 3 glavna žanra, house, trance i techno. Tijekom vremena sam počeo izdavati za poznate etikete poput Bonzai-a, Sudbeat-a, Manual-a, Balkan Connection-a, Movement-a, Natura Viva…
Kao veliki ljubitelj groove-a, najvažnije mi je da traka ima taj vrhunski flow, koji nose ritam sekcija i bas linije
Kroz 10 godina producirao si preko 200 izdanja. Koliko ti vremena treba za jedno izdanje i u čemu pronalaziš inspiraciju?
Sada se ta cifra popela na preko 250 izdanja. Sve zavisi od puno faktora – inspiracije kao glavnog pokretača, pa onda dostupnog vremena, raspoloženja, privatnih obaveza. Svakako kad se kockice poklope, a prethodno se nakupila inspiracija sa raznih adresa, izdanje može biti gotovo za par dana…sa druge strane nekad radim trake i po 2 mjeseca, nema pravila. Inspiracija je kod mene širok pojam, može doći iz samo jednog impulsa, flashbacka, takta, mirisa, sjećanja…kao veliki ljubitelj groove-a, najvažnije mi je da traka ima taj vrhunski flow, koji nose ritam sekcija i bas linije. Lidovi sintovi, padovi i atmosfere se kasnije prirodno nadograđuju.
Uskoro izlazi tvoj novi album „Revelation“ za Balkan Connection. Možeš li nam reći više o tome; o kojem žanru je riječ, koliko si dugo radio na ovom projektu…
Album je nastao tijekom dužeg razdoblja rada, temeljnog i strpljivog, odvajao sam posebne trake za njega. Moram kazati da je ovo bio pun pogodak jer su trake koje su se našle na njemu pažljivo producirane, testirane dovoljno puta, kao i poslane najvećim svjetskim imenima house glazbe na provjeru. Uglavnom je to progressive house, ali mnogo više atmosferičan i euforičan, sa kompleksnim harmonijama i grupnim melodijama podijeljenih u noseću arhitekturu. Trake imaju moju stvaralačku zrelost, napredak u radu, u jednom tehničkom i produkcijskom smislu ali i muzičkom. Što se tiče očekivanja, ona su mač sa dvije oštrice, svedena su na minimum, danas je sve nestabilno, pogotovo svijet elektronske glazbe koji je potonuo pod valovima hiper-produkcije. Ipak siguran sam da će ovaj album naći put do slušatelja.
Mnogi su DJ-evi ‘prisiljeni’, osim glazbom, baviti se i menadžmentom, promocijom, organizacijom događaja, izdavaštvom… Je li situacija nešto drugačija kada su u pitanju producenti? Uskačeš li i ti u ove različite uloge?
Nažalost, ova stvar je istinita i to je po mom mišljenju donijelo početak propasti elektroničke scene. Ako u medicini ili građevini imamo različite uloge svih zaposlenih, zašto bi u (elektroničkoj) glazbi bilo drugačije? Zamislite da kirurg mora sam nositi sve svoje instrumente, čistiti i dezinficirati tkanine, anestezira pacijenta, da mu određuje terapiju? Ili da jedan arhitekt radi sve od dokumentacije i prava vlasnika, čišćenja zemljišta, ne znam osvjetljenja objekta, prodaje, rente? Pa ne ide to tako ljudi moji. Ajmo raditi svako svoj posao, producenti svoj, vlasnici etiketa svoj, promotori svoj, menadžeri svoj. I da se svi trude da budu što bolji u svom dijelu, pa da vidite kakav napredak ćemo napraviti svi zajedno!
Kako komentiraš scenu elektroničke glazbe u Crnoj Gori, a kako regionalnu?
Vidite, ako pogledamo u susjedstvu jake scene imaju Srbija i Hrvatska baš zato što imaju par ozbiljnih festivala i legendarnih klubova. To se gradi godinama, kontinuitetom i kvalitetom, nema ništa preko noći. Velika je stvar kad ti u tim zemljama možeš birati šta ćeš slušati upravo iz razloga što je scena koliko toliko stabilna. Mi u Crnoj Gori smo imali jedan dobar zalet, međutim nakon korone se sva energija rasula…smatram da su mnogo bolje sezone bile ranije, a u prilog tome činjenica kaže da smo imali dva regionalno jaka festivala, Sea Dance i Refresh. Šta god mislili o njima, moramo se složiti da su bili jako uporište scene i njen svojevrstan stožer i promoter.
Nastupao si na poznatim festivalima u cijeloj regiji. Razlikuju li se festivalski setovi od klupskih i koje nastupe preferiraš?
Jesam, na skoro svim festivalima sam nastupao, kao i također u skoro svim važnijim klubovima. Ipak je razlika u pristupu koncepta seta pred nekoliko tisuća ljudi u odnosu na intimnu klupsku atmosferu gdje ima recimo 200 ljudi. Mnogo veća povezanost i kvalitet takve konekcije se stvara u klubu, dok je festivalski set više za promociju jer je spektakularan. Ne kažem da su festivalski setovi bez duše, ima ih izuzetnih, međutim ipak više volim klupsku atmosferu sa istinskim ljubiteljima zvuka koji radim.
Kakvi su planovi za ostatak godine?
Što se tiče mojih planova, očekujem pozive, već sam dobio iz Beograda i Novog Sada, a bilo bi lijepo da se opet dođe u Zagreb da se radi promocija albuma kao i uopće nova AudioStorm produkcija. Bio sam izuzetno vrijedan u posljednjih godinu dana u studiju. Bit će čitavo ljeto rezervirano za izdanja – zapravo do kraja godine se dogovaraju datumi, a vjerujem da će se to i dopuniti nastupima. Svakako očekuje se vruće ljeto, ali i oluja koja će se pojavljivati nepredviđeno.
Album možete preslušati u nastavku ili kupiti na Beatportu.