Bakula o sakupljanju vinyla: “Bitno je da kupim kvalitetno, uvijek aktualno i da ne zvuči smiješno za 20 godina”

Andrija Bakula nekoć poznatiji kao Bake Junior, a danas jednostavno po svom prezimenu Bakula kojeg koristi kao umjetničko ime. Mladi Šibenčanin je na glasu kao jedan od najtalentiranijih hrvatskih DJ-eva koji “plivaju” u disco, funk, soul i house vodama.

S Bakulom smo razgovarali o njegovim počecima u glazbi uz oca koji je također DJ – Baku Seniora, vinylima, kolekciji ploča i naravno njegovom skorašnjem debiju u kultnoj primoštenskoj Aurori gdje zagrijava plesni podij za legendarnog Davida Moralesa 8. kolovoza.

Pozdrav Bakula! Za pultom po Šibeniku i diljem Dalmacije te hvatamo već neko vrijeme – no kako se dogodila tvoja ljubav s elektroničkom glazbom? Što te je potaknulo da se uhvatiš DJ-inga? Sve je krenulo zapravo s tvojim ocem, zar ne?

Pozdrav vama i svim vašim čitateljima. Da, dobro ste pretpostavili, sve je krenulo s ocem koji je jedan od pionira DJ-inga u Dalmaciji s obzirom da je svoj DJ put započeo krajem 70-ih. Gramofoni, kazetofoni i playeri su od malih nogu bili oko mene, a glazba je doma konstantno svirala jer je otac uvijek preslušavao i snimao pa sam se postupno kroz tinejdžersku dob zainteresirao za glazbu i DJ-ing, prvenstveno scratch, jer smo često zajedno gledali stare VHS kazete s DMC natjecanja. Ako se ne varam, 2007. godine su krenuli prvi nastupi u šibenskom baru Domald koji je u to vrijeme dosta gurao house glazbu s resident DJ-ima Nikom Balovom, Vladom i Tonkom Mikulandrom. Ako pitate mog oca, on uvijek izdvaja jednu večer u vodičkom baru Molineto Marinero (mislim da je to bio moj prvi solo nastup), gdje sam pola večeri vrtio disco 70-ih i 80-ih, što meni u tom momentu nije bilo tako cool kao house, no njemu se jako svidjelo jer sam se kao početnik dobro snalazio s beatmatchingom pjesama čiji BPM konstatno varira. S vremenom se ispostavilo da će disco glazba nakon nekoliko godina ipak postati jedna od mojih glavnih preferencija tako da mi iz današnje perspektive taj nastup jako drag.

Pa tako si se jedno vrijeme zvao Bake Junior, a sada nastupaš kao Bakula…

Da, prvih 7-8 godina sam vrtio kad Bake Junior, jer su oca svi znali pod imenom DJ Bake tako da sam napravio prečac po pitanju marketinga s kojim sam ionako uvijek na ”vi” 🙂

Kako bi opisao svoju glazbenu evoluciju kroz žanrove? Kako si završio danas u funky-disco-house ritmovima koji danas krase tvoje setove i nastupe?

Na početku sam dosta bio u house glazbi, zakačen za Defected izdanja i još više mixeve koje su tad slagali Dimitri from Paris, Kevin Yost i njima slični. Rekao bih da je to bila osobna french house faza. Toliko je glazbe bilo za otkriti i stvarno sam dosta preslušavao, nekad po čitave dane jer sam tad imao dosta slobodnog vremena. Tinjedžerski džeparac sam zarađivao od isključivo od DJ nastupa stoga sam u glazbi bio 100%. Tijekom 2009. – 2010. često sam dolazio na radio Šibenik i emisiju DJ Time koju je vodio DJ Mladen Živković i na koju gledam kao još jedno mentorstvo koje mi je puno pomoglo da odrastem u glazbenom smislu, stoga i dan danas smatram da kvalitetne radio emisije imaju potencijal da educiraju i oblikuju mlade ljude. Nakon određenog perioda, house me odvukao u 80-te, prvenstveno disco, ali i također soul, funk, italo jer je otac imao veliku kolekciju vinila iz koje sam dosta toga upijao i dobivao na glazbenoj naslušanosti koja je uvijek korisna, a u DJ-ingu definitivno i potrebna. Dolaskom festivala u Tisno dodatno sam proširio glazbene horizonte jer sam nekoliko godina radio na boat partyjima kao tech support i svaki dan po 10-ak sati slušao raznovrsne DJ-eve svjetskog glasa.

Tvoje setove možemo slušati u raznim okruženjima – od intimnih barova, preko klubova i festivala pa sve do gradskih trgova. Gdje ti je najdraže nastupati i što misliš gdje tvoj zvuk najbolje leži?

Teško je reći jer svaki prostor ima detalj(e) koji ga krasi, ili mu stvara nekakav nedostatak, no na kraju se sve uvijek svede na publiku i na to koliko je spremna i voljna uživati u glazbi, nebitno govorimo li o laganijoj glazbi koju volim puštati primjerice na šibenskoj Maloj loži ili plesnim formatima koje guraju klubovi i festivali. Meni jako drago mjesto je klub Azimut gdje sam resident desetak godina i gdje imam apsolutnu glazbenu slobodu stoga uvijek mogu eksperimentirati s laganijim stvarima i pločama koje su neobične (i nisu isključivo za clubbing) te prema publici graditi plesnu atmosferu, ukoliko je uopće potrebno, nije uvijek. Većina klubova ima zadan, plesni format, što nekad, glazbeno gledano može prerasti u forsiranje stoga bi rekao da su mi intimniji prostori malo draži u usporedbi s klubovima jer u načelu dopuštaju puno veću glazbenu širinu.

Što ti je draže – svirati na vinylima ili CDJ-evima?

Zavisi do prostora i zvuka. Ako su dobro posloženi, onda vinyl, ali najčešće volim na pultu imati i CDJ-eve, za svaki slučaj. Uvijek se sjetim situacije s jednog boat partyja u Tisnom gdje vrtio Sadar Bahar, isključivo s gramofona. Maestral je svako malo prebacivao zvučnice na gramofonima pa smo kartonske stranice lijepili oko gramofona samo da spasimo set. Jako stresna situacija od koje baš i ne volim vidjet gramofone na brodu.

Kolekcionar si ploča. Koliko imaš vinyla na svojim policama? Koji su najvrijedniji primjerci koje posjeduješ? Koja ti je ploča pak najdraža?

Vinylima sam se aktivnije okrenuo tek zadnjih nekoliko godina. Nikad nisam brojao, ali mislim da sam prešao prvu tisuću, premda s brojkama nemam nekih opterećenja. Bitnije od toga je da ono što kupim je kvalitetno, uvijek aktualno i da ne zvuči smiješno za recimo 20 godina. Od raritetnih bi izdvojio neka talijanska disco izdanja poput Rico & C.– Chiquita ili pak francusku 12” Diva – Prise Au Piege čije je izdanje iz 1985. teško pronaći u near mint stanju. Svejedno mislim sam da je suludo za raritetne ploče davati po 150-200€ kojih danas na Discogsu ima koliko god hoćete. Ploča je onoliko vrijedna koliko određene ljude i situacije povežeš uz nju.

Da možeš samo jednu ploču iz svoje kolekcije slušati na “repeat” do kraja života koja bi to bila?

Proširit ću izbor bar na dvije, jednu plesnu, jednu easy: Hugh Masekela – Don’t Go Lose It Baby i album Prone od Ned Dohenyja.

Igrom slučajeva dosad nisi imao prilike puštati u kultnoj primoštenskoj Aurori, a sada ćeš to napokon odraditi i to pred legendarnog Davida Moralesa za kojeg ćeš zagrijavati plesni podij. Jesi li uzbuđen, što možemo očekivati od tvog seta za tu uzavrelu ljetnu večeri?

Kad god nastupam u nekom novom prostoru po prvi put, uvijek je dodatna razina uzbuđenja, pogotovo kad znam da će to biti prije Davida Moralesa koji je od 80-ih nastupao u legendarnim njujorškim klubovima s pojedincima koje sve glazbene knjige navode i opisuju u povijestima DJ-inga. Kod nas je kultni status stekao upravo u partyjima u Aurori i svakako će mi biti čast da ga popratim zanimljivim izborom housea i disca i to na slikovit 808 datum!

Ulaznice za gostovanje legendarnog Davida Moralesa u primoštenskoj Aurori su dostupne kroz sustav Adriaticket.