7.02.2023.

Dave Clarke: -Cijenim one koji su na sceni zbog umjetnosti, a ne zarade-

Čovjek koji je na sceni više od 30 godina i poznat je po tome što ne podliježe trendovima, a nosi nadimak barun techna za nekoliko dana preuzima zagrebački Boogaloo

Piše:

Dave Clarke je miljenik hrvatske publike, a prije nego što zavrti novi set, izdvojio je vrijeme za razgovor. U intervjuu dotaknuli smo se njegovih objava u kojima kritizira scenu i stanje na njoj, techno zvuka i trendova te nešto lakših tema poput fotografiranja.

Pozdrav Dave, započetak jesi li se uspio odmoriti i napuniti baterije sad kroz siječanj, nakon praznika i užurbanog kraja godine?

Baš jesam! Ja iz nekog razloga u ovo doba godine, kad je zima volim otići sjevernije, tako da sam otišao u hladniju atmosferu gdje mi svježi zrak uvijek dospije napuniti pluća što mi pomaže u planiranju novih ciljeva, rezimiranju godine, života i ostvarenja. Otišao sam u Stockholm gdje sam nekoliko puta svirao, ali nisam imao prilike ga istražit, uživati u njegovoj kulturi. Zatim sam otišao u Kopenhagen, grad koji odlično poznajem i vrlo lako bi se tamo mogao i preseliti.

Nedavno si se na društvenim mrežama objavio zanimljivu objavu o stanju scene, možeš li nam pobliže objasniti što si htio s time reći?

Ja uvijek objavljujem stvari koje se dotiču ljudi koji napuštaju kulturu, scenu, umjetnost i zamjenjuju je s profitom, a i dalje se prave da to rade s nekim drugim motivima. Kao netko tko je uložio 30 godina u nešto što se zove glazba, osjećam da imam dobar i iskren uvid u stvari. Iskreno, nemam ništa protiv 160 BPM techno zvuka, ali sam jako razočaran u nedostatku kreativnosti i nazivanju stvari “techno”.

To je mrlja i vrijeđanje scene, umjesto da postoji hrabrost za stvaranje novog žanra i plasiranja njega dalje, to bi reklo puno više nego što ja napišem na Instagramu. Nemam ništa protiv novih pogleda na glazbu, niti to nije nešto loše. Primjerice kad se stvorio punk, bilo je kritika protiv njega, ali sam ja u njemu uživao. Ne mogu samo sjediti i gledati kako neki ne talentirani ljudi prolaze sa prevarom, bilo da ne mogu ništa napraviti osim zavrtiti unaprijed snimljeni set, ili da kupuju pratitelje na društvenim mrežama ili kada glume da su “woke”, zeleni i slično.

To je nešto o čemu se treba pričati, ali nažalost rijetko koji novinar se može te teme dotaknuti slobodno bez uredničke intervencije. Scena nije u zdravom stanju. Prijateljica koja je ujedno i feministkinja istaknula je kako je scena i dalje orijentirana prvenstveno na muške izvođače, i ja se s tim mogu složiti. Tu su onda promotori, koji ne promoviraju talentirane ili kvalitetne izvođače, već samo gledaju brojke na društvenim mrežama.

Pandemija je bila savršena oluja da ubrza proces koji je započeo još prije, što je dovelo do prodaje i totalne komercijalizacije. Naravno, tu je i dalje mnogo talentiranih izvođača, brojne podržavam kroz svoj tjedni radijski show, neki su tu odavno, a neki tek dolaze. Ja nisam od 160 BPM-a, ali tu ima isto kvalitetnih izvođača, kao Paul Temple što mi pada na pamet.

Posljednjih godina, generalno si bio kritičan o stanju elektroničke glazbe..

Imam osjećaj da je gotovo svaki aspekt scene pao pod nekakvu komercijalizaciju. Elektronička glazba je eksplodirala, recimo menađerima je lakše raditi s egom jednog glazbenika tj. DJ-a nego sa cijelim bendom. Tu je naravno i spoj drugih umjetnosti i mode s glazbom…Na kraju dana, i dalje najviše cijenim one koji su na sceni zbog umjetnosti i takvog načina izražavanja, a ne zbog zarade.

Techno je imao veliku godinu iza sebe, može se reći i da je postao mainstream, koje je tvoje mišljenje o tome?

Taj “techno” nije Techno. Mainstream ili “Lame Stream” kako je Jon Stewart jednom nazvao nije nešto gdje se ja nalazim ili ikad želim biti. Odrastao sam tako da sam izbjegavao biti okružen “normalnim” u školi…No što se tiče glazbe, izgleda da je sve veći broj ljudi nezadovoljno sa svoji životima i da se žele ispuhati, a takozvani “hard techno” u tome pomaže…to dosta govori o našem društvu. Ne vidim drugu stranu u tom području, neku anti kulturu, drugačiji politički glas, neko neslaganje protiv nepravde, tu su naravno i izvođači koji nastupaju na lokacijama gdje su osnovna ljudska prava pod upitnikom…Što je nekoć bio “PLUR” danas je postao “PLURal” iliti ga povećanje novaca za određene izvođače.

Poznat si po tome da ne pratiš trendove. Koliko je teško biti svoj u ovakvim vremenima o čemu smo razgovarali, pogotovo s obzirom koliko se zvuk razvija, navike partijanera mijenjaju…

Ja ne znam za drugačije. Moj život bi bio mnogo, mnogo jednostavniji, ali u isto vrijeme i prazniji da pratim trendove…

Idemo na malo lakše teme, kako napreduje tvoj fotografski hobi?

Ovo je isto jedna “duboka” tema za mene. Iskreno, obožavam fotografiju. Kada kreiram glazbu, to zahtijeva mnogo vremena, sjedenjem za kompjuterom i rad. Dok s druge strane fotografija je instantna i zahtjeva minimalno kompjuterskog rada. Jako mi pomaže u životu jer imam još nešto pored glazbe za raditi. Svaki put kad odem i slikam nešto, donese mi duboku emociju i sreću. Mogu biti zahvalan svom ocu što mi je približio fotografiju i glazbu kad sam bio mlađi.

Sviranje na vinilima ili set na CDJ-ovima?

Oh, ne, upao sam u klopku ljubitelja vinila. Ok, znači – vinili su bili briljantni, miksanje na njima je bila vještina, skupljanje radost, ali tehnologija je ipak dio mog DNA. Stvari koje danas možete napraviti s CDJ-ovima i Seratom bi raspametilo sve prije 25 godina. Zato biram setove na CDJ-ovima, naravno bez “synca” ili unaprijed snimljenih setova :).

Koga bi izdvojio od nadolazećih izvođača? Na koga si bacio oko ili uho?

Pozivam sve da slušaju moj White Noise Radio Show i moj Saga show na www.sagaseries.net kako bi otkrili novu glazbu. To je nešto više diplomatski odgovor, ali je bolje nego da izdvojim nekoliko izvođača.