DJ Kiki: “Mislim da se izgubio osjećaj pripadnosti prije svega…”

 

1. Što si htio biti kao klinac i je li ljubav prema glazbi došla u velikom plimnom valu ili je cvala polako? Kako je došlo do uredništva na 101-ici i možeš li se prisjetiti svog prvog dana?

 

Prvo čega se sjećam da su me oduševljavali smetlari sa svojim kamionima i da se mama užasno bojala da necu ispasti s 14 kata nebodera u Utrinama čim bih čuo da dolaze.

 

Glazbom su me zarazili roditelji još u najranijem dobu puštajući pjesme koje su me dizale iz kinderbeta (tata je puštao Fats Domina i Eddie Cochrana a mama Kraftwerk i Leonard Cohena) i puno im hvala na tome, tako je krenulo a završilo … oops nije još završilo (srećom), dođite u subotu i vidite gdje sam zapeo trenutno 😉 ali to ce biti samo jedan dio klupskog programa koji mi se vrti po glavi dok ima i puno drugih stvari koje mi se vrzmaju po glavi a nisu baš namijenjene za klub.

 

Hmm, počelo je vrlo rano i vrlo jednostavno za mene. Kao i svi u to doba obožavao sam 101 koji je 1,5 godinu već emitirao i smogao snage pitati kako se može probati, sva sreća pitao sam pravu osobu, Zdravka Mamića (i njemu puno hvala na svemu), te ubrzo došao na probu u svom 8-om razredu osnovne škole i ubrzo krenuo u program pa dalje i dalje… Prvi dan je bio fantastičan, naravno da se sjećam, jedna predvečer u katakombama na SC-u, uauuu kako me se dojmila ta prva stojedinica o kojoj smo svi pričali… a žalosno gdje je ta priča danas :(… ali sva sreća dobili smo u eteru Yammat FM i držim im sve fige zbog svih divnih ljudi tamo 😉 

 

 

2. Dok se scena na našim prostorima tek rađala već si debelo vrtio po najboljim zagrebačkim klubovima? Kakve promjene si iz prvog reda uočio u posljednjih četvrt stoljeća?
 

Istini za volju i puno i malo, jer sam baš prošli vikend završio u Jabuci, najdražem klubu i klubu moje mladosti, te se naplesao i osjećao kao da mi je bilo 18. Stoga kad tako pogledam i nije se baš nešto puno promijenilo (osim nas samih kad se pogledamo u ogledalo), skoro isti ljudi, ista glazba, isti ugođaj itd itd… ali (uvijek taj ali) možemo i drugačije gledati na klupsku scenu, drugim očima, nekada se zbog glazbe išlo pješke do Jabuke, Lapidarija, dalekog Aquariusa, jos dalje Kašine (zamislite samo krenuti pjeske do Kašine, a bilo je i takovih entuzijasta) to je bila stvarno ljubav prema izlasku, glazbi, ljudima, provodu… zar ne?

Išlo se nebrojeno puta i u inozemstvo na razne festivale i evente… dok danas napravite event u centru grada i ne možete baš uvijek skupiti, nazvao bih to, kritičnu masu za dobar provod ili još gori primjer iz ne tako davne prošlosti – odlučite sami organizirati tulum, platite sami sve troškove razglasa, prostora itd… pozovete besplatno svoje goste i počastite ih pićem te ih ne možete skupiti više od 50?!? 
{youtube}j7fcGLz8RMk{/youtube}

 

Općenito govoreći, mislim da se izgubio osjećaj pripadnosti prije svega te "osjećaj o kojem mogu samo posvjedočiti oni koji su to sami doživjeli iz prve ruke nevezano uz klub, glazbu, ljude. To je ono nešto jedinstveno i "lijepo" i čega ćete se sjećati skoro cijelog života, evo na pr. biti ću toliko iskren i reći par mojih "jedinstvenih" osjećaja da vam čisto dočaram o čemu govorim: moj prvi koncert Classix Nouveaux 1981 (vauuuuu), prvi izlasci Jabuka – Kulušić – Lap u srednjoj školi (yeees), čekanja u redovima da bi se ušlo u klubove, setovi u Gjuri, Ksetu, Pressklubu koji smo otvorili (uauuuu), početak Aquariusa i prva Kašina za novu godinu sa Maminjom, Petrom i Frakijem (suppeer), prepuna Tvornica na Stereo Studiju i svi plešu cijelu noć bez ijednog incidenta te ljudi dolaze svake subote i čekaju u redu u 22h da uđu ;), festivali na moru s prvim zrakama sunca i hrpom dragih ljudi koji plešu do zadnjih atoma snage… bilo je toga jos hrpaaaaaa, ovo su samo mali dijelovi da bih barem malo dočarao "osjećaj" – "osjećaj" se dosta izgubio po mojem mišljenju u klupskoj sceni barem u primjeru Zagreba. 

 

        

3. Koliko su te kao umjetnika oblikovali Loops i Stereo Studio i iz kojih pobuda su nastali ovi klupski programi?

 

Naravno da su utjecali na mene kao i ja na njih, dokle god sam za gramofonima i prenosim dobre vibracije i Loops i Stereo Studio te svi ostali programi koje smo radili su samnom nevažno gdje prenosio pozitivne vibracije, pobude su vrlo iskrene – ljubav prema glazbi, ljudima i plesu.  

 

 

4. U DEPO klubu ćeš 28. ožujka potegnuti jedan cjelonoćni. Kako kao podnaslov stoji "seven hours unique electronic experience & journey" namjeravaš li rasplesane duše s podija povesti na putovanje? Kakvo je tvoj mišljenje o instant kratkim setovima koji su danas postali norma i smatraš li ovakav format sedmosatne glazbene egzibicije prikladnijim za elektroniku?

 

Jako se veselim svim svojim allnight setovima koje pokušavam održavati barem jednom godišnje i na njima istinski prenijeti jedan pozitivan cjelonoćni doživljaj u jednom komadu i bez prestanka, uvijek s nekom svojom "istom odnosno sličnom, ali istovremeno i drugačijom" pričom koja ima svoj uvod, dramu, rasplet, te koja ne mora uvijek biti u jednom osjećaju i emocijama već je to priča isprepletena i sporim i brzim i veselim i mračnim i plitkim i dubokim i visokim i niskim i nježnim i brutalnim i novim i starim… slikama, tonovima, momentima, emocijama, osjecajima… kao što je zivot, zar ne?  

 

 

5. Planiraš li setove detaljno unaprijed, prepuštaš li se emociji da te vodi kroz noć ili pak imaš određenu strukturu unutar koje si tada dopuštaš kreativnost?

 

Detaljan plan nemam, ali grubi kostur, da, imam, ali to ne znači da to uvijek ide tim smjerom jer su emocije te koje me vode kroz noc, definitivno. Važno je samo da očekivanja s druge strane ne budu prevelika jer onda moze doći do razočarenja (nije pustio ono ili ovo itd), važno je da s druge strane imam stvarno iskrene zaljubljenike u dobar i kvalitetan elektronski zvuk i ples te da svi dođu "openminded" po svoju dozu pozitivnih emocija koje imam svima za podijeliti.
{youtube}5STllZi1Pic{/youtube}

 

 

6. Wild Card Pitanje: Da možeš ireverzibilno trenutnom svemoćnošću promijeniti jednu stvar na svijetu koja bi to bila i zašto?

 

Pošto tu ipak govorimo o klupskoj sceni, otvorio bih Lap i Kulušić 😉  

 

 

Kikiju zahvaljujemo na razgovoru a za sve vas koji želite zajedno s njim na ovo putovanje klik na nagradnjaču i sretno.