DJ Nesho: -Putem DJ-inga dajete svoju ekspresiju vani, napravite vibe koji ste i vi jednom dobili, dajete ljubav i mijenjate živote-

S Too Faar-om vodi emisiju Traktor na Radio Rojcu, a putem Psygenderinga organiziraju partije u pulskom Kotaču i na utvrdi Fort Punta Christo. Na sceni od samog početka, Nesho je s nama podijelio razmišljanja o istoj nekad i danas, istaknuo je trenutke koji su obilježili njegov glazbeni put, te ispričao o važnim projektima, ali i zašto neki od njih više ne postoje.

1.      Tvoj glazbeni početak vezan je uz Metamediu. Možeš li dodatno pojasniti kakvu je ulogu ona imala u tvojem radu?

Moj glazbeni početak seže u 1990-te, 1993. sa svojih 16 godina izlazim na prve partije u Fort Bourguignon. Tada nismo ništa znali o rave partijima, osim da postoji nešto što ti vadi smiješak na lice uz puno plesa i ljubavi. Tada mladi i naivni, u nekom ratnom vremenu pohodimo partije koji su stigli u Hrvatsku. Definitivno smo oduvijek bili u korak s vremenom ovog velikog pokreta koji će brzo nakon toga uzeti maha u cijelome svijetu.  Onako s gledišta jednog metalca, punkera, konzumenta muzike i života, u to doba bilo nam je smješno čuti rave. To se promjenilo kad smo došli na podij i bacili prvu čagicu slobode. Svako ratno doba donosi sa sobom hrpu ilegalnih radnji, tako smo kao mladi konzumenti muzike brzo proširili vidike i tražili svoj zvuk… U to doba brzinski smo prolazili kroz muzičke pravce i zaglavili smo na hippie pokretu, vibraciji 60-ih, koji je upravo bio revolt protiv rata i borba šarenih vojnika za slobodu i ljubav. Vrtili smo se raznim putovanjima i maštali smo o tim prošlim vremenima – tada 90-ih – nekako smo žalili zašto pokret više ne postoji, dok se ubrzo kod nas pojavio goa trance i tu priča starta.

1996. godine pojavljuju se goa trance partiji s dj Marinom iz Metamusic Production, koji se u Pulu vraća iz Amsterdama. Inače bubnjar grupe Messersmith. Marion se bacio u dj vode i iz Nizozemske donosi pravac goa trance koji je na samom startu u Hrvatskoj: perfektni mixevi na pločama, konstatni noviteti što ih dobiva kao promo „white label“ ploče uče nas kako to zapravo treba biti, kreira nam vibe koji nam daje smjernicu u životu i kao jako mladim konzumentima šarene vibracije, otvara nam kanal koji se dan-danas nije zatvorio. Od Marina dobivamo znanje s bubnjarske strane o tome što je uopće mix, kako se radi, i smjernicu o tome što radi jedan DJ.  Donio nam je u grad u noise shop, imali smo gdje kupiti izdanja tako da smo skupljali muziku sa svim guštom – kupiš tu, pa odeš u adam, pa kupiš tamo, pržilice ne postoje, internet je još uvijek slab i ti jednostavno trčiš na partyju da pitaš što svira i tako nesvjesno krojiš put, ne znajući što će se desiti sutra…

To sutra je došlo, 1997. kupujem CD playere i počinjem kreirati svoju priču putem skupljenih ploča i CD-ova i postajem, uz Marina, član Metamusic Production-a, prve underground organizacije koja starta raditi open air partyije. 1999. g. sam na prvom flyeru s Marinom, Ilkom Čulićem i HC Boxerom. Počinjem puštati i moj trip kreće: naslušan sam muzike, prošao sam puno psihodeličnih iskustava, imam brdo CD-a, a LP EP sam, nažalost, podijelio. Danas bih se tukao zbog toga, ali u to vrijeme nije bilo puno LP EP dostupno, nego smo jurili u Amsterdam po izdanja, a kako si na CD-u imao 9 traka, i oni su počeli uzimati maha i jako sam ih zavolio jer sam imao puno širi spektar muzike (iako si kasnio za muzikom prema EP izdanju). Posjetili bi prijatelje, pokoji underground party u tadašnjem gradu umjetnika iz kojeg se cijede kapi slobode, a sva svoja šarena iskustva pretočio sam na floor, cijelu moć muzike i viziju što je psihodelično.

Svakako želim naglasiti da je Metamusic Production definitivno korijen mog rada: Marino koji mi je sve pokazao i otvorio kanale te dozvolio da budem dio Metamusic Production-a i da sudjelujem u organizaciji Media Mediterranea – to iskustvo se ne kupuje, ne buba se, nego se živi i pomalo uči kroz rad. Sretnici smo što se te 1996.g. Marino Jurcan pojavio i dao nam kompletno sve što je potrebno za nas posao. Marino respect…

2.      Na sceni si već 23 godine. Možeš li usporediti početke globalne i lokalne scene s današnjom? Gdje se hrvatska scena nalazi na svjetskoj psytrance mapi?

Nekada je bilo 10 do 15 izdavačkih kuća i muzika se kupovala, a danas, u doba hiperprodukcije, imamo razne mogućnosti. To je prednost, ali možda je mana što svaka budala koja ima mašte pisati moze prodati sebe za DJa ili producenta. Ipak, floor će pokazati što stoji iza toga, od toga zna zaboliti glava… Više se ne živi od izdanja jer se muzika skida na internetu. Naravno, ljudi sa scene kupe muziku, ali to je stvarno cent u novčaniku. Živi se od evenata, tu je čar svega;  ako znaš posao, „unutra si“, a ako prodaješ priču nisi dugog vijeka. Danas ima puno mogućnosti, a time i more svega i svačega. Ali floor pokazuje i tu straha nema, priču možeš prodat, ali vibe ne možeš jer se on događa na univerzalnoj frekvenciji Psychedelic Trance i prije svega se osjeti, pokazuje, uči…i u konačnici restarta od ovog fckn sistema…

Razlika u odnosu na 90-te je u tome što danas puštaju ljudi koji imaju 18 godina i ne znaju što je kazeta, ploča, dat, mini disc..Ne mogu znati kakav je vibe kružio zrakom nekadašnjih partyija; mogla se osjetiti ljubav, sloboda bez mobitela i kojekakvih gluposti, ljudi su se bavili sobom, vladao je P.L.U.R., ploče (ili kasnije CD) smo znali od prve do zadnje trake jer nije bilo hiperprodukcije. Razlika je u tome što je mene osobno bilo sram izaći na stage jer sam svjestan da taj P.L.U.R. mogu uništiti s par fulanih mixova, a danas nikog ne zanima ako ne zna jer si upali sync, pa ako mu software krivo pročita traku i traka ne ide beat to beat, on ili ona mogu samo gledati u kontroler ali i dalje žele na pult. To je 90-ih bilo nemoguće, a i da je netko toliko lud sigurno ne bi ni dobio drugu priliku da sere po ljudima i vibraciji. Treba se desiti ono nešto neopipljivo i magično, ono nešto što se da nanjušiti u zraku i sve krene svojim tokom…

Svakako smo imali sreće da idemo u korak s up to date muzikom i da dobijemo ispravno znanje o tome što je temelj našeg posla – globalna scena je rasla, a mi smo bili promotori u našem malom kraju i tako zajedno rasli sa scenom. Nije bilo neke prevelike razlike u sceni vani i kod nas jer smo dovodili tada velika imena i radili velike open air festivale koji su bili u koraku s vremenom koliko su mogli, s obzirom da smo mi ipak mala sredina; ostali smo mali lokalni promotori s velikim znanjem koje ne kaska ni za čime ili ni za kim. Ako bismo uspoređivali velike festivale, u Hrvatskoj imamo Modem koji je definitivni broj 1 underground festival na svijetu. Hrvatska je definitivno visoko na svjetskoj mapi festivala i artista; imali smo Future Nature, Life Celebration, Media Mediterraneu, Underwater Overground (ovo su veći festivali koji su palili do 2015-te, a Modem je i dalje aktivan). Marinova Media Mediterranea je i dalje aktivna ali u nekom drugom pravcu.

3.     Što bi preporučio mladima koji se žele profilirati u DJ- ingu ili u nekom polju audiovizualne umjetnosti koje je vezano uz psihodeličnu kulturu?

Poruka mladima je da vjeruju u sebe i svoj rad, baviti se DJ-ingom ne znači biti glavni u selu jer zahtjeva puno rada i neprospavanih noći, čekanja sunca, putovanja. Ponekad i nije kako smo zamislili ali sve je to dio života. DJ-ing je u svakom segmentu kreativni proces za koji su potrebni znanje, tehnika ,skupljanje i poznavanje muzike, samopromocija i filtriranje muzike kroz svoje iskustvo. Putem svojeg iskustva dajete svoju ekspresiju vani, napravite vibe koji ste i vi jednom dobili od nekog, prenesete ga dalje, dajete ljubav i mijenjajte živote ukoliko su ljudi otvoreni za prihvaćanje informacije; dajete im srce, dijelite radost, osjetite ono što radite i onda ne možete pogriješiti…

Važna je dinamika seta kako bi se mogla ispričati priča i kako bi bili prepoznatljivi u muzičkoj industriji. Nije lako biti umjetnik, ima težih i lakših perioda, ali kada sve zbrojim i oduzmem, nikada ne bih dao ni jednu svoju sekundu u zamjenu za bilo što drugo. Biti kreativan, ostvariti se iz svog kreativnog kaosa, naučiti biti čovijek, biti tu kako i dijeti radost kroz zvuk, to jednostavno nema cijenu. Tu smo da šaljemo poruku mira, ljubavi i zabave kontra bilo kakvog nametnutog sistema. Tu smo da damo kontru 'robotskom pravilu' i da ljudima otvorimo granice kako nebi ostali u vakumu sistema, kako bi vidjeli i osjetili svoje ja i imali vlastito mišljenje u ovom programiranom dobu u kojem razni nametnuti zakoni gase ljudske kvalitete i oduzimaju pravo glasa pojedincu i masi (tome smo upravo svjedočili sa covid testom, ne ponovilo se).

4.      AVS Mars Room djelovao je 1999. do 2011., a jedan od njegovih najpoznatijih doprinosa je Future Nature festival koji je uz glazbeni program nudio i razne radionice. Zašto Mars Room više nije na snazi te postoji li mogućnost da festival poput ovog ponovno zaživi na prostoru Istre?

Mars Room je produkt dvojice entuzijasta koji su proizašli iz Metamusic Prod. – mene i dekoratera Alena Planinseka. Jedan dan su nam se putevi s Marinom razišli, surađivali smo, mi smo oformili Mars room i festival Future Nature koji je krenuo od čiste nule. Festival je trajao od 2000. g. do 2015., a ugašen je zbog financija. S obzirom da je od samog starta sve naraslo na neki drugi, veći nivo, jednostavno nismo imali financija da se fest i dalje održava. Nikada nismo dobivali ničiju potporu, već smo sami sve financirali tako da je jedan veći fiasko bio dovoljan da bi ugasio festival. Svakako smo radili puno radionica audiovizualnog sadrzaja, radionice dekoracija, instalacija, dj-inga, vj-inga, na kojima smo nesebično dijelili svoje znanje. Uvijek smo polaznike radionice uključili i dali im mogućnost da djeluju na samom festivalu.

Interakcija audiovizualnih radionica redovno se stapala s festivalom, lineup je bio svjetski i u koraku s vremenom, dovodili smo talente iz svijeta psihodelične vibracije da svoje znanje pretoče na floor… Puno mladih snaga smo potaknuli da rade i da sudjeluju na festivalu kako bi krojili svoje znanje zajedno s nama, zajedno smo rasli. Mars room je prošlost i putem Mars Rooma sam izgradio svoj identitet i odrastao s društvom u Puli. Bili smo složan i moćan tim u kojem je svatko znao što radi: od letaka, vizualnih dekoracija do line upa. Uvijek ću se drage volje sjetiti povijesti i kazati sve najbolje o tom periodu, nekom zaletu bez kalkuliranja, što je urodilo plodom i ostavilo pečat u mom životu. Sada 2023.g. i dalje pričamo i maštamo o pokretanju jednog malog festivala na regionalnom nivou, pa tko zna… ako se sve poklopi, desit će se, zaživit će kreativni proces koji nam u Puli nedostaje.

Kroz Mars Room i Festival Future Nature odradili smo mnoštvo audiovizualnih radionica i prenijeli i prezentirali znanje, postavili izravnu interakciju radionica i festivala. Ugostili smo sve ljude koji su u to doba u Hrvatskoj radili psy trance, surađivali smo s regijom, Experiment, Teseract studio, Glowing Flame rec, Wildthings rec, Nano rec, Tribal Vision, Chaishop…
 

5.     Što je točno Psygendering platforma i što možemo od nje očekivati u narednoj godini?

Psygendering platforma predvođena je Markom Grbacem Knapićem i mojom malenkosti, Nenadom Milačićem. Nakon par evenata Markovog Psygendering projekta smo se sreli u Kotaču na partyiju, razmjenili smo par ideja i ja sam nastavio raditi s njime Psygendering. Doveli smo dosta gostiju iz regije i sve je bilo super do lockdowna. Trenutno zajedno radimo na psytrance projektu Shablomatrixxx koji je 09.12.2022 prošle godine izdao svoj prvijenac na Geomagnetic Records. Marko je izdao LP TooFaar za Geenger Rec.

S mojeg gledišta, ovo je chill ambient remek djelo koje je naš multiinstrumentalista Marko upakirao u savršeni spoj elektronike i instrumenata koje je sam odsvirao. Osim Shablomatrixa radim samostalni projekt Digital disko i dj b2b NK Ultra sa Kristinom Grgić koji mi je super zbog spoja iskustva formiranog tijekom 25 godina i dvogodišnje želje za podijem, zbog spajanja dvije persone kroz ljubav i muziku. Radimo muziku, puštamo muziku, radimo partije na tvrđavi Punta Cristo u ljetnom periodu, jesen i zima u Kotaču, imamo radio emisiju i nekako je sve sjelo na svoje mjesto nakon ove gluposti od lockdowna i bezličnih maskiranih ljudi…

6.     Srijedom zajedno s Markom Grbcem vodiš radijsku emisiju Traktor na Radio Rojcu. Kakav program nudite?

Traktor je poljoprivredna emisija o psihodeličnoj kulturi koja ide svaku srijedu u 21h na Radio Rojcu 87.7 FM ili stream www.radio.rojc.eu. Bavimo se novitetima sa scene – prvi dio emisije aktualnim temama iz psihodeličnog svijeta, najavljujemo partije, festivale, dijelimo ulaznice za lokalne evente, pustamo friške novitete kojih zbog same emisije imamo hrpu, ugostimo gosta…Drugi dio emisije je dj mix za kojeg sam, ukoliko gost nije s nama, zadužen ja. Nedavno smo imali 145. emisiju, što je skoro pa tri godine da nismo fulali ni jednu. Moram kazati da je to urodilo nekim rezultatom jer smo najslušanija emisija u 2022. na Radio Rojcu.

Ukoliko imate ideju, ili želite da se Vaš mix ili najava event-a čuju u Traktoru, slobodno nas kontaktirajte…

7.      Koji je najbolji psytrance festival na kojem si bio?

Od festivala ću uvijek izdvojiti jednu Ozoru koja je 1999. g. bila revolucija festivala gdje je za Total Solar Eclipse doslo 20 000 ljudi. I sami smo s Ozore vukli inspiraciju za naš mali Future Nature.
 

8.      Koju poruku bi volio poslati svojim radom?

Poruka je jednostavna, vjerujte u sebe. Kada ste najslabiji dešavaju se najljepše kreacije, neko novo poglavlje; budi kreacija, dijeli radost i krug ide svojim putem u magiji zvanoj život!

Hvala svima na povjerenju kroz godine, vidimo se negdje na čekanju sunca, kad srce širi najljepše boje slobode gdje vrijeme ne postoji, bit će da je to još jedan baš taj momentum !!!