DJ treba biti arheolog koji svoje iskopine prezentira plesačima i slušateljima

 

Pravim imenom Tomislav Cetina, DJ CET je o ovom maratonskom setu snatrio posljednjih pet godina, ali očito je sudbina htjela da se poklopi s obilježavanjem 20 godina karijere koja je inače započela iza radijskog, a ne DJ pulta. Za KS se prisjetio svojih početaka, odao nam svoje omiljene trake, a tu su i odlični savjeti svim DJ početnicima,

 

Iza tebe je 20 godina karijere koju  ćeš obilježiti 12-satnim maratoncem, ali vratimo se dva desetljeća unatrag – kako je prošla tvoja prva gaža?

Ako zanemarimo srednjoškolske tulume gdje je glazba prvi put izašla iz moje sobe pred publiku, prva klupska svirka dogodila se u Klubu 1. Na vrhu nebodera na trgu Bana Jelačića u to vrijeme smjestio se Radio 1 i istovremeno otvorio klub gdje smo svoje prve DJ nastupe imali Eddy Ramich, Frx, Grade i ja. S obzirom na to da smo svirali neku novu glazbu, a to je bio tadašnji house i garage, prva svirka je prošla van svih očekivanja. Zagreb je u to vrijeme živio trance i techno, house scena je bila mala, ali poletna i tih dvjestotinjak ljudi koji bi dolazili na house večeri činili su okosnicu neke nove scene koja će se kroz godine razviti u Eddijev Kontrapunkt i tech house večeri Stereo Studija. Nije sve bilo underground u to vrijeme, neki od klasika iz tog perioda su Bucketheads – “The Bomb”, Ruffneck – “Everybody Be Somebody”, Gusto – “Disco’s Revenge”, Duke – “So In Love With You”. Ali opet sve su to bile underground ploče kad su se pojavile, samo što su imale taj potencijal da isplivaju u mainstream. Zlatna vremena i prekrasna open minded publika.

{youtube}0QSQ1OSrOio{/youtube}

 

Tko ili što je bio okidač za tvoju radijsku, a nakon toga i DJ karijeru? 

 Ljubav prema glazbi i mogao bih reći traženje nečeg novog i zanimljivog u glazbi počela je još u osnovnoj školi. Hip hop okupirao je moje uši i još dvojice prijatelja sa kojima sam provodio sate i sate u preslušavanju kazeta s novim hip hopom. Ploče i CD-i bili su teško dostupni nama klincima pa smo se snalazili razmijenjujući mjuzu od starijih hip hopera s tada još mlade zagrebačke scene. U isto vrijeme okupirala nas je i tzv. DJ culture i DMC, odnosno kreativna strana DJ-anja, a ne samo puko puštanje pjesama. Radili bismo svoje megamikseve na double decker kazetofonima, ideja smo imali, ali novaca za gramofone i ploče nikako nije bilo u našim radničkim obiteljima pa smo morali improvizirati na ovaj način. Moj prvi gramofon doći će tek kroz koju godinu. Inače puno godina kasnije saznao sam da je na ovaj način brdo američkih bedroom DJ-eva u 80-ima radilo svoje mikseve.

{youtube}XYq2p6D45OA{/youtube}

 

Početak 90-ih bio je glazbeno jako zanimljiv i mnogi novi glazbeni žanrovi su nicali kao gljive poslije kiše. Popularizacija CD formata pridonijela je dostupnosti glazbe, a u to vrijeme u Zagrebu postojali su CD rent shopovi, nešto poput videoteke samo sa CD-ima, i tu je sve eksplodiralo što se mojih početaka s klupskom glazbom tiče.

Posao radijskog DJ-a i voditelja od samih početaka mog bavljenja glazbom bio je moj neispunjen san dok mi se konačno u četvrtom razredu srednje škole nije pružila prilika da sjednem na radijsku stolicu  legendarnog Radija 1 čime sam postao najmlađi radijski DJ u to vrijeme. Govoreći o mojoj radijskoj karijeri ne govorimo o elektroničkoj glazbi, makar sam kroz godine imao i svoje specijalizirane emisije s istom, već normalnom radijskom programu, no ne ovakvom kakvim ga danas čujemo na radiju gdje pojam glazbenog urednika ne postoji, glazba je čista matematika koju odradi kompjuterski program. Glazba se na radiju slagala u blokovima da ima smisla, glazba se na radiju komentirala, nova glazba stizala je svaki tjedan i koliko god neka nova pjesma zvučala indie ili aternativno, ako je imala tu radio friendly notu zavrtjela bi se u eter. Danas je to “mission impossible” na većini radio postaja. Radio je nekoć imao dušu i žao mi je da mlađe generacije nisu doživjele radio na ovaj način.

 

 

Moja prava klupska DJ karijera počinje 1998. kada Maminho i ja pokrećemo projekt Kraljevstvo i zagrebačka scena doživljava pravu renesansu, jednostavno dogodila se neka sinergija u svemu i među generacijama ravera. House, techno i trance na neki magičan način su funkcionirali zajedno na velikom flooru The Besta u prvoj godini Kraljevstva. Neke od najljepših uspomena me vežu baš za ovaj period s kraja 90-ih, Zagreb je živio za vikende i partijanje.

 

Mnogo se toga u 20 godina promijenilo na području glazbe, glazbene opreme – koje su po tebi promjene unaprijedile, a koje su unazadile DJ-anje?

Najveća promjena koja se dogodila u glazbenoj industriji je pojava digitalnog formata koja je uvelike olakšala dostupnost glazbe i omogućila mladim producentima da plasiraju svoju glazbu relativno lako i bez prevelikih troškova. Ali digitalizacija je donijela do preplavljivanja digital download servisa s brdom poluproizvoida i instant loop based produkcija, te povrh svega piratizacije, čime su pravi producenti ostali bez dobrog dijela svojih prihoda od prodaje glazbe. Producent je bio prisiljen postati DJ da bi naplatio svoj rad u studiju. Biti dobar producent i istovremeno odličan DJ nije uvijek slučaj.

 

 

 

Drago mi je da je vinil kao format opstao do dan-danas i ne pokazuje znakove odumiranja. Vinilno izdanje nekog producenta danas znači da on 100% vjeruje u svoju glazbu i svjesno ulazi u rizik skupe izrade i štampanja ploče, loša produkcija teško će prodati dovoljan broj primjeraka da se pokriju osnovni troškovi. Digitalizacija samog procesa puštanja glazbe, odnosno DJ-anja omogućila je puno kreativniji pristup glazbi pogotovo kod minimal i techno DJ-a, no nažalost sync funkcija je toliko omražen pojam kod većine starijih kolega jer je svela sam proces puštanja glazbe na banalne razine. Većina mladih DJ-a koji se odluče na ovaj način sviranja iskorištava samo mali dio mogućnosti koje im ovaj pristup omogućava. No nije sve tako crno, drago mi je što vidim da sve više mladih DJ-a pristupa puštanju glazbe na old school način, odnosno live beat matchanju i ako im financije dopuštaju čak i sviranju sa vinila. Savršenstvo sync miksanja ima svoju cijenu, a to je da nekad postane premonotono, ljudski dodir i ljudska greška imaju svoj čaroban efekt na flooru.

{youtube}HuGzUpmVLDw{/youtube}

 

Najgora stvar koja se dogodila u svijetu DJ-a je stvaranje DJ superstarova. Srećom, tu govorimo o komercijalnim imenima, ali jednom prosječnom konzumentu glazbe sama srž DJ-anja ostaje enigma jer sve što superstarovi rade je dižu ruke u zrak i puštaju hitove za mase, a sve ide čak do to tog ekstrema da se puštaju unaprijed pripremljeni miksevi ne bi li ostalo što više prostora za scenski nastup. Sve u svemu, na pojedincu je da odabere svoj “weapon of choice'”i iskoristi ga na najbolji mogući i kreativan način, tržište nije nikad nudilo više.

 

 

Zasigurno se nakupilo i bezbroj dragih ti traka, ali kojih 5 bi ama baš uvijek pustio kako bi dočarao svoj glazbeni ukus?

New Order – “Blue Monday”, jednostavno remek-djelo koje zvuči bezvremenski dan danas.

{youtube}FYH8DsU2WCk{/youtube}

 

Blaze – “Lovelee Dae”, uz ovu stvar me vežu prelijepe uspomene zatvaranja partyja i izlasci sunca na ljetnim open air partyjima.

{youtube}cjcqfJlYPd4{/youtube}

 

Basic Channel – “Quadrant Dub”, elektronski dub i dub u svojoj korijenskoj formi ima svoje veliko mjesto u mojoj fonoteci.

{youtube}CWn19Yc34HU{/youtube}

 

Moloko – “Sing It Back (Herbert’s Tastefull Dub)”, napraviti dobar remiks je uvijek izazov za pravog producenta, ovo je remiks koji je nadmašio original.

{youtube}-JtXZsUlI68{/youtube}

 

Lonnie Liston Smith – “Expansions”, funk i rare groove toliko su duboko u meni da sam uvjeren da sam u prošlom životu bio crnac.

{youtube}T5R3_SbE7XQ{/youtube}

 

I za kraj, savjet DJ-evima koji tek započinju svoje glazbeno putovanje?

 Korijeni su iznimno bitni za razumijevanje današnje klupske glazbe, zato iskoristite svoje vrijeme i za kopanje po prastarim stvarima. Iznenadit ćete se što ćete čuti i možda ćete čak neke od svojih omiljenih producenata gledati u drugom svjetlu i odajte kredite ljudima koji odavno nisu prisutni na sceni. Glazba se zaista ponavlja kroz povijest, ali reinterpretacija je ta magična riječ koja čini razliku i unosi svježi zvuk u modernu klupsku glazbu. Ne orijentirajte se isključivo na aktualnu produkciju, DJ treba biti i neka vrsta arheologa koji svoje iskopine prezentira plesačima i slušateljima.

 

Upornost, o ovoj stavki ne trebam puno govoriti, samo ću dodati da u današnje vrijeme kada je glazba i tehnologija za DJ-anje dostupnija i jeftinija nego ikada, očekuje vas puno trnovitiji put do afirmacije nego što je to bilo prije desetak godina. Iskoristite moderne kanale promocije da dođete do svojih slušatelja i fanova. DJ danas nažalost mora i dobar dio svog vremena, koji bi inače iskoristio za glazbu, potrošiti na samopromociju. Ljubav i predanost prema onome što radite, bez toga nema uspjeha u ni jednom poslu. I ono najbitnije, budite svoji.