Dok god traka ima dušu puštat ću je bez obzira na to tko je autor
Ovoga puta u vrući stolac, u kojem KS pita o svemu onome što je bilo, što jest i što će tek biti, sjeo je "britanski tatica housea i techna" koji glazbeni val jaše od samih početaka, Eddie Richards.
6. veljače Eddieja u srca i uši zagrepčana dovodi F-Club, gdje će mixetu uz mixetu s njime stati naši domaći dečki The Wheel Man, Lupus & Sin. Narednog dana pionira Richardsa moći ćete uhvatit u splitskoj O'Hari, gdje ga dovodi naš domaći Family Grooves label, a pult podrška su Silvio Hrabar, Duke Hervie, Tome R. Ovo označava početak novog serijala partija u O'Hari, ali o tom više kada dođe vrijeme. Za sada vas prepuštamo riječima starog britanskog lisca.
1. Proveo si život uronjen u glazbu i prisutan si na sceni od 80-ih. Što je bilo drugačije na početku? Što se promijenilo na bolje ili lošije i što smo izgubili putem?
Stvari su bile mnogo drugačije kada sam ja započeo sa DJ-ingom. Bilo je potrebno mnogo novca i truda da biste stavili svoju glazbu van i to je bio svojevrsni filter za sve one koji nisu bili ozbiljni u vezi ovoga ili su bili nesigurni u svoj talent.. No ipak bio je to poprilično inkluzivan svijet. Internet je otvorio vrata svima i u jednu ruku pomogao je otkriti nove talente diljem svijeta, no s druge strane postalo je mnogo lakše bilo kome nabaciti zajedno nekoliko beatova, izdati traku i nadati se da će proći… nažalost uglavnom se radi o potonjem.
2. Otvaranje prve ikada DJ agencije bio je velik korak prema utvrđivanju Dj-a kao prominentne figure u modernoj kulturi. Kako se rodila ideja?
Započeo sam agenciju kada je rave scena počela naglo rasti krajem 80-ih kako bi se pozabavio rastućim problemima toga da DJ-i ponekad nisu bili plaćeni ili su njihova imena korištena na plakatima bez dopuštenja. Kako se scena širila globalno širila se i agencija i DJ-i koje smo zastupali. Pomogli smo utabati put tada „nepoznatim „ imenima popout Mobyja, Jeffa Millsa, Richieja Hawtina, Derricka Maya, Todd Terryja i mnogih mnogih drugh. Dy-na-mix se sada smatra prvom specijaliziranom Dj agencijom na svijetu koja je djelovala preko 10 godina.
3. Mixmag vas je nazvao „britanskim ocem housea i techna“. Gledate li sebe na ovaj način i tko je stajao uz vas na samim počecima? Tko vam je pomogao izgraditi scenu?
Lijepo je biti prepoznat kao jedan od pionira house i techno scene i taj termin je vjerojatno korišten u kontekstu moje uključenosti od početka. Započeo sam vrtiti house glazbu '85. i do '88. rave scena je postala golema s 25000 ljudi koji su dolazili na jedan jedini party na polju kako bi slušali DJ-e poput Carla Coxa ili Fabia i Grooveridera (koji su tada puštali house). Mike Pickeringa u mančesterskoj Haciendi i Sasha u Shellys u Stokesu… mnogo dobrih DJ-a se tada probijalo. Istovremeno je ecstasy postajao popularan i Paul Okenfold i Danny Rampling su otišli na Ibizu i donijeli balearski zvuk nazad sa sobom. Ovdje je još i Chicago House, Detroit Techno, New York Garage, Belgian New Beat – Velika Britanija bila je u centru svega.
4. Kako bi okarakterizirao svoj zvuk i kako je on rastao tijekom godina? Što pripremaš za publiku u zagrebačkom F-Clubu i splitskoj O'Hari?
Moj se zvuk gotovo uopće nije promijenio zapravo… još uvijek biram trake koje imaju groove, melodiju i sočan bas. Ne slijedim trendove i modu, DJ-e ili labele. Dok god traka ima dušu, a i techno može imati dušu, puštat ću je bez obzira na to tko je autor. Konstantno se pripremam, slušam glazbu nekoliko sati na dan pokušavajući se probiti kroz smeće kako bi pronašao one posebne trake. Stvari mi brzo dosade tako da sam u vjećnoj potrazi za glazbom koja me uzbuđuje, to je gotovo poput droge.
5. Trake su ti se neprestano penjale listama no koja od njih je posebna tebi osobno? Koja zaista reže duboko i zašto? Što leži na horozontu u budućnosti? Koji su planovi, snovi i želje koji čekaju svoje ispunjenje?
Postoji jedna traka koju sam načinio za zabavu 1989., kao Jolly Roger, naziva "Acid Man“ koja je na moje iznenađenje gotovo došla na top 20 UK ljestvicu, ali zato što je u naslovu imala riječ „Acid“ BBC ju je zabranio, tako da bi se vjerojatno popela i više… osim toga složio sam nekoliko remixeva koji su odlično prošli komercijalno. Mix za Shamens „Ebeeneezer Goode“ mi je donio srebrnu ploču za 200 000 prodanih primjeraka i iako je poprilično cool imati komercijalnii uspjeh srce mi nije bilo baš u tome.
{youtube}tRI-W3I8B5I{/youtube}
Imao sam nekoliko underground izdanja kroz vlastiti label Lunar Tunes, dy-na-mix i Storm i prodao neka drugim labelima u Velikoj Britaniji i inozemno. No moji najdraži su vjerojano ili „Someday“ koja je originalno izdana na SoCo Audio u Atlanti, SAD ili „Soul is Life“ koja je izdana na Storm. Nedavno sam ponovo oživio label, remasterirao i nanovo izdao neke stare trake zbog velike potražnje. Uključio sam i neke od mojih najdražih remixaša uključujući Michai Popoviciu, Dachshund, Radio Slavea, Tigerskina, Jordan Peaka i Kate Simko. Subb-An i Kenny Glasgow trenutno rade na narednim izdanjima. Naprijed i gore.
6. Wild Card pitanje: Kava ili čaj?
Čaj, bez sumnje. Englez sam. Što ste očekivali?!
