Filip Eterović: “Sanjar treba biti jer san je realna percepcija budućnosti”

 

Filip je dio Confusion (CFSN) teama koji organizira Illectricity festival audio-vizualnih umjetnosti, suorganizira Glitch Hop Shop, {pi+ch i+!} i phillitchevanje klupske večeri, i koordinator je i promotor glazbenog programa Jewish Film Festivala. Slijedeći nevidljivu liniju basa proputovao je najveće europske klubove i odradio najveće lokalne i regionalne festivale kao od šale.

 

Trenutno se nalazimo u žiži divnosti koja jest Illectricity pa smo zahvalni gospodinu Eteroviću što nam je posudio malo svog vremena kako bismo počaskali.

 

1. Lijepi pozdrav Filipe. Kako je sve? Kako ti je prošlo ljeto? Je li ti se neki festival ili klub posebno urezao u pamćenje i možeš li ga scenoljupcima preporučiti za naredno ljeto?
 

Lijep pozdrav. Do sada vrlo dobro, hvala na pitanju. Illectricity festival upravo traje, tako da mi je pažnja trenutačno jednosmjerna. Ljeto je bilo divno, plesno i zabavno. Mnogo sam vremena provodio po festivalima, ali nažalost radi ljetnih obaveza ne onoliko koliko sam želio. Izdvojio bih nekoliko proljetnih i ljetnih događanja kao što su MAD In Belgrade, uvijek odličan Broken Balkanz u Bugarskoj, a od domaćih među najboljima su definitivno Outlook, Dimensions, Soundwave te The Garden Festival. Svirka koja me je stvarno ugodno iznenadila bila je Bela Nedeja na Kastvu, gradiću iznad Rijeke. Iskusili smo atmosferu i ekipu iza koje bi se čak i vesela britanska party publika mogla sakriti. Nevjerojatna zabava i savršen provod. Ponovilo se!

 

 

2. Kako balansiraš sve obveze? Osjećaš li se nekada zatrpano ili se ipak povodiš za onom da ako voliš ono što radiš nećeš raditi ni dana u životu?
 

Imam priliku u životu raditi ono što volim i bit ću radi toga zahvalan. Pokušajima i pogreškama te nepromišljenim guranjem glave kroz tvrdi zid, život me poučio da moram ponekad malo i razmisliti. Nekad se sav trud isplati, a nekad bome ni najmanje. Bilo mi je jasno da posljetku sva uložena energija rezultira samo mrvicu uzvraćene, ali je zato ipak osobna i zaslužena. Odmor kao nerad mi ne znači mnogo. Ono čega bih u životu volio imati viška je vrijeme koje bih pametno uložio u trenutke koji me vesele. Trenutačno sam društveni život sveo ne minimum, ali prijatelji me razumiju pošto održavaju posao kojim se bavim. Nekad se ne koncentriram na ono bitno bitno već svaštarim, tako da se nađem u osobnom kreativnom kaosu. 

 

 

3. Kako je došlo do ideje da zajedno sa ostalim članovima CFSN  teama stvoriš Illectricity, koji se sada održava već 1o. godinu? Jeste li osjećali nedostatak ovakvih evenata edukativnog karaktera na lokalnoj sceni?  

 

Illectricity Festival je proizašao iz Illectric Funk evenata. S tim eventima pokrenuli smo zagrebačku, a možda i hrvatsku drum’n’bass i breakbeat scenu. U jednom trenutku osjećali smo zamor i priuštili si malu pauzu. Organizacijom Illectric Funk evenata, prije dobrih 12-ak godina, dobili smo sve što smo željeli. Bili smo najbolji event toga tipa u Hrvatskoj, a svaki naš party posjećivalo je od 600 do 1300 posjetitelja. Bili smo vrlo mladi, ali smo svejedno željeli više, tako da je festival bio samo korak naprijed. Osim toga naš festival nismo željeli stilski određivati, već kao festival koji prezentira glazbu koja tek stupa na scenu, tako da smo prvi u Hrvatskoj ugostili danas poznata imena američke i europske elektroničke scene kao što su: Mala, Jon Hopkins, DJ Krush, Oneman, Loefah, Kode 9, D-Bridge, Addison Groove, Salva te mnoga druga. Sve te, danas planetarno popularne ariste, dobili smo za smiješnu cijenu. Jackmaster nam se recimo sam ponudio i tu ponudu nismo mogli odbiti. Javio nam se iz zahvalnosti jer smo bili među prvima (Illectricity 2008) koji su vjerovali u njega i njegove DJ sposobnosti. Na Novu 2014. on gostuje u Londonu, Barceloni i Ibizi i za ta tri giga u jedan dan zaradi novac o kojem mi možemo samo sanjati, ali se nikada neće ponašati kao zvijezda. Da se ipak vratimo na Illectricity. Po mom mišljenju festival mora imati jasan vizualni koncept, zanimljivu priču, mora trajati barem par dana, imati konkretan program uključujući i edukativni i prezentacijski sadržaj. Žalosno je da nema više takvih festivala u Zagrebu, a nama je opet žao što se višemjesečno planiranje i trud pretoči u samo jedan festivalski tjedan, koji projuri brzinom munje. 

 

 

4. Kakva je promjena u lineupu za Soundclash večer i u kojem smjeru planirate zaokrenuti edukativni dio festivala?

 

Illectricity festival otvorila je Sound Clash večer. Svojim glazbenim izborom sukobilo se 16 DJ-eva formiranih u četiri ekipe. Ovaj put Neno (Funk Guru) je predložio potpuno drugačiji koncept, tako da su sudionici bili podijeljeni ne po kolektivima kojima pripadaju, već na dio Hrvatske iz kojega dolaze. Fenomenalna večer, krcat Sirup, prekrasni ljudi te nevjerojatna energija osjetila se među svim prisutnima. 10. festival audiovizualnih umjetnosti otvoren je i više nego dostojanstveno. Edukativni program ostavit ćemo u okvirima audiovizualnih dostignuća. Pod time smatram interaktivu, kreativu, novitete kroz reprezentativne umjetničke forme. Ove godine radionice nisu za početnike, već namijenjene mladim profesionalcima. Za aplikaciju je potrebno predznanje i na radionicama se bavimo konkretnim sadržajima i rješavanjem problemskih zadataka. Ove godine imamo dvije trodnevne radionice. Prva je na temu osmišljavanja vizualnog identiteta festivala audiovizualnih umjetnosti. Prijavilo se dvadesetak ljudi, primljeno je osmero najboljih po izboru ĐukićPavlović studija. Radionica Illektroničke glazbe počinje u četvrtak te prijave još uvijek traju. Vodit će je producentski virtuoz – Examine, a potrebno je poznavanje Ableton livea – produkcijskog sredstva koje ćemo predstaviti kao interaktivan alat za izvođenje glazbe uživo ili finalizaciju konkretnog proizvoda. Kroz tri dana baviti ćemo se poticanjem kreativnosti kroz zanimljiva idejna rješenja, nevezano za glazbeni ukus pojedinca. 

 

 

5. Što smatraš najvažnijom osobinom za mlade ljude koji bi se htjeli baviti glazbom na ovim prostorima i što je najvažnija stvar koju si naučio u svom dugom stažu iza pulta?

 

Pretpostavljamo da će se većina složiti da je jedna od najbitnijih osobina upornost. Sanjar treba biti jer san je realna percepcija budućnosti, ali rezultat najčešće neće biti realiziran u očekivanom roku, što povlači za sobom strpljenje. Kreativnost je nešto što u većini nas leži. Možemo ju realizirati i ne moramo. Bitni čimbenici su i samopouzdanje te podrška lokalne sredine i obitelji. Tek pojavom velikih festivala i prihvaćanjem glazbe kao bitnog dijela hrvatskog manifestacijskog turizma, lokalna sredina je prema sceni elektroničke glazbe prestala imati predrasude. Odrasli ljudi većinom sve gledaju kroz prizmu kapitala, a ne kvalitete i osobnog zadovoljstva i tek dok posao rezultira zaradom, pojedinac u njihovim očima ima određenu vrijednost. Glazba je stvar ukusa, a ukus i iskustvo grade se godinama. To je ono što pojedinca čini posebnim, a takvih je malo.

 

6. Što se finog i novog kuha u tvojoj kuhinji? Jesu li na pomolu neki novi planovi i suradnje u nadolazećim mjesecima?

 

Kuha se veliki čušpajz 🙂 Trenutačno mi je fokus u Illectricityju, ali odmah nakon obećao sam vam snimiti mix. Osim vašeg mixa, dugujem još dva, tako da se primam posla. Tjedan nakon festivala slavim treću godišnjicu PHILLITCHEVANJA sa Sanjinom (DJ itch), a nakon tog eventa Sanjin odlazi na dva mjeseca u Indiju pa radimo malu pauzu. Sa FRüHSTüCK-om isto pauziramo i nema nas do siječnja. Prihvaćam se glazbene produkcije i završavam s kolegama još davno započete projekte. CFSN je narednih mjeseci vrlo aktivan. Slijede projekti poput trinaest godina CFSN-a, Masken’bassa, CFSN Sundaysa koji će se održavati jedanput mjesečno te jedan projekt kojeg ćemo realizirati u mjesecu svibnju. Pripremamo i jedan stvarno poseban i razigrani projekt za kojega trenutačno tražimo sponzore. Osim glazbe, pokušat ću izdvojiti malo vremena za obitelj, prijatelje te neku rekreaciju jer sam već mjesecima sljepljen za monitor 🙂

 

 

7. I naposlijetku finalno Wild Card pitanje: Kako si rekao da u siječnju možemo očekivati novo izdanje FRüHSTüCK-a koji organiziraš sa Anto Antom u Klubu, moramo pitati: Je li istina da ne doručkuješ nego samo saliješ krčag kave u sebe ili si ipak jedan od onih koji ustanu u šest, jedu sjemenke i zovu to zajutrak?

 

Kao što sam to nedavno za DNA portal izjavio, moj doručak je sve samo ne zanimljiv. Svako jutro doručkujem isto, a to su müsle, čvrsti jogurt, banana, med i orašasti plodovi. U zadnje vrijeme prakticiram doručak prije kave i što je najbolje, javnim prodikama uspio sam čak dovest i sebe u red, tako da sam sam sebi promijenio ružne navike. Pokušavam se hraniti što zdravije. Premda mi zdrava hrana na prirodan način daje osječaj užitka i emocionalne sreće, nekad mi plan propadne pa se prepustim spontanosti i nepredvidljivost koje pružaju ovi hladni zimski dani.