Funk D’Void: Prototip sam lijenog umjetnika

Naš suradnik Angus Thomas Paterson porazgovarao je telefonski s glazbenikom i otkrio koliko mu je dugo trebalo da sastavi jednu takvu bezvremensku kompilaciju, što misli o današnjoj konzumaciji glazbe i kako nađe vremena za glazbu s obzirom da mu je najvažniji posao ipak biti otac.

Kad ti je došla ponuda od Balancea, o čemu si razmišljao u glazbenom smislu?

Bio sam kreativno prazan, nisam nalazio nikakvu inspiraciju već mjesecima. Takvo nešto mi se dogodi s vremena na vrijeme, tad opće ne radim glazbu, bavim se drugim stvarima, što je također u redu. DJ sam već gotovo 25 godina i još uvijek nastupam na redovitoj bazi stoga nemam brige oko toga kao ni oko novca. Radim ono što volim i volim način na koji radim. Ali ne mogu uvijek biti kreativan ili inspiriran, nije to gumb koji se pritisne, nisam od onih tipova koji mogu izbaciti po jedan house hit svakog tjedna. Moram biti inspiriran i imati razlog da napišem novu glazbu. To može trajati mjesecima, čak i godinu dana, šest ili dva mjeseca, svejedno. Svaki put je drugačije. U posljednje vrijeme sam se više posvetio djeci, proveli smo prekrasno ljeto skupa i mogu reći da su me oni dosta inspirirali.

Balance projekt je velika stvar koja mi se dogodila. Velika je čast što su mene odabrali za jednu toliko posebnu seriju izdanja. Time sam se bavio posljednjih par mjeseci, a pokušao sam se proširiti na više deep, underground zvuk. Svakako je to bio taj  inspirativan trenutak.

{soundcloud}https://soundcloud.com/balanceseries/funk-dvoid-balance-22-cd1{/soundcloud}
Sad radim na sljedećoj fazi na labelu, slušam nove producente, par njih s kojima radim trenutno. Veliki sam bio fan njihove muzike i prije nego sam ju odlučio izdati na svom labelu. Oduvijek sam htio imati label na kojem ću izdavati stvari koje bih rado puštao u određeno vrijeme i određenim klubovima. To je u biti i definicija mog labela.

Način na koji doživljavamo i prihvaćamo glazbu se mijenja, postoje određena očekivanja od izvođača koji ne objavljuju često nova izdanja?

Definitivno postoji neka zlatna sredina. No kao samohrani roditelj koji se većinu vremena brine oko svoje dvoje djece, ne preostaje mi dovoljno vremena za stvaranje. Promijenio sam način rada na početku ove godine. Više sam zainteresiran za pisanje novih pjesama. Ali kad se dogodi, dogodi se u periodima, isproduciram onda 4-5 „traka“ u par mjeseci. Mislim da sam klasični lijeni umjetnik. Uživam u životu, obožavam provoditi vrijeme s djecom, na prvom mi je mjestu biti dobar otac, ali glazba je uvijek tu uz mene, u krvi mi je, ona je posao koji toliko volim.

Dobar je osjećaj preporoditi se. Kad od vas zatraže nešto tako veliko kao što je Balance CD, svakako sam motiviran i ulažem srce i dušu kako bih pružio što veći spektar svega onoga što volim u elektronskoj glazbi. Naravno teško je ugoditi svima, uvijek će postojati ljudi kojima se CD neće svidjeti, zato sam izanalizirao cijelu svoju kolekciju i pokušao složiti sjećanja uz svaku stvar koju sam odabrao. Za svaku sam se stvar prisjetio gdje sam bio kad sam ju stvarao, postoje uvijek one „trake“ koje zauvijek ostaju s vama. Teško je s elektronskom glazbom imati posebnu vezu, jer nisu to klasične pjesme pa da pamtite riječi još dugo. Zato je to za mene bio još veći izazov, odabrati singlove koji bude određene osjećaje i vidjeti jesu li ih i drugi na sličan način nekada negdje doživjeli.

{soundcloud}https://soundcloud.com/balanceseries/funk-dvoid-balance-22-cd1{/soundcloud}
Drugi problem bio je sastaviti te odabrane pjesme u cjelinu. Pola tih stvari su izgubljene u `90-ima i teško je uopće doći do njih. No uspio sam lincencirati sve pjesme koje sam želio i došao sam do brojke od 80 do 100 traka koje sam htio staviti na dvostruko CD izdanje, ali onda bi imao na svakom CD-u po 35 pjesama najmanje. To također nije bio lak posao, editiranje pjesama kako bi bile prikladne za CD izdanje, što se slaže s tvrdnjom da se danas drugačije konzumira glazba. Kad sam radio posljednju CD kolekciju za Somu još 2006. mogao sam umiksati pjesmu u cjelini, danas se očekuje više, živimo brže i glazbu slušamo brže, potrebno je neprestano držati pozornost, napetost i iščekivanje.

Nadam se da sam složio kompilaciju koja će odoljeti prolaznosti i trajati dugo vremena te da će izdanje zadržati moj identitet. Odabarao sam više klasični house i techno zvuk, melodije koje će se pamtiti. Nema puno melodija danas koje ostavljaju trag ili su napravljene da traju.

Ne želim zvučati kao stari prdonja, ponekad vrećica čipsa traje dulje od pola stvari koje se izdaju danas. Odlično zvuče u klubu, da me ne shvatite pogrešno, ali ne traju dugo. Zato kad izdajete fizičko izdanje poput CD-a, morate odabrati nešto posebno.

Koliko ovaj CD sadrži stvari koje su izdane u posljednjih šest mjeseci, a koliko ih je prije tog vremena?

Pola pola zapravo. Par stvari je čak staro 20 godina, stvari iz 80.-ih, no kad ih slušate teško možete reći iz koje su godine. Svidjele su mi se i Guy Andrewsove stvari koje zvuke vrlo moderno kao i nove Chymerine stvari. Kroz cijeli miksani CD proteže se deep zvuk, nije toliko techno koliko je oboje, a to sam u biti ja kao DJ i kao zaljubljenik u glazbu. Techno i house „s mudima“, ali i dalje s emocijom u središtu biti.