Gdje je nestala različitost?

 

S njime se srela ekipa iz Beatporta te porazgovarala o nadolazećem albumu, karijeri nakon Deep Disha, te o stanju elektronske glazbe danas, a mi prenosimo najzanimljivije dijelove iz razgovora.

 

Od producenta, DJ-a, preko voditelja podcast emisije, pa sve do vođenja vlastitog labela Yoshitoshi Recordings, čini se da si radio sve što se i može raditi oko glazbe.  Koji ti je  segment ipak  najdraži i zašto?

Uživam u kreativnome procesu, bilo to u selektiranju glazbe za moj podcast bilo to traženje nove glazbe za Yoshitoshi Recordings i njegove podlabele, jer sve to izravno utječe na moje DJ setove.  Tu je i režiranje glazbenih videa kao “She Came Along” ili “Fun”. Veoma sam uključen u sve aspekte jer su oni svi isprepleteni i uvelike nadahnjuju i pomažu u unapređivanju drugih područja. Pomažu i u pričanju priče pa bi se moglo reći i da sam pripovjedač.

 

Tvoj posljednji singl, “On and On”, s pjevačicom Anousheh, proglašen je  #1 Miami Music Week Buzz Recordom. Mada tvoj stil pokriva širok spektar žanreva, čini se kako je ona melodičnija i više progressive negoli uobičajeno – kako to i zašto si odabrao baš Anousheh za suradnju?

Osim što je nevjerojatna pjevačica, Anousheh je i odlična skladateljica. Raditi s njom je bilo izvrsno jer automatski su me privukli njezini predivni, emocionalni stihovi. Dance glazba ima tendenciju da u kratkom času postane generičkom – i glazbeno i stihovno. Tu i tamo  netko  producira nešto posve novo i tada odjednom svi rade to isto. Osobno imam drugačije i više standarde, pokušavam pomicati granice, ali nikako se ne gubim s ucrtanog puta. Ono što je dobro kod stvari kao “On and On” je da ona odmah može dobiti dub verziju i zvučati totalno drugačije. Dub nikako nije instrumental originala. 

 

Trenutno radiš i na albumu – u kojem smjeru ćeš ga odvesti i što obožavatelji mogu očekivati?

Stalno radim na nečemu. Što se tiče smjera, istina je da se nikad nisam mogao držati samo jednog stila produkcije. Moja filozofija je “zašto se ograničavati?”. Dopuštam inspiraciji i strasti da me odvedu gdje hoću. Zanima me stvaranje dobre glazbe koja pobuđuje emocije, ali istovremeno i rastura na podiju. U koji će to žanr biti smješteno, neka odluče drugi.

 

Nakon uspješne karijere unutar Deep Disha, da li je bilo teško krenuti u solo vode?

Kada ste dio nečeg tako uspješnog i nečeg što ljudi toliko vole, očekivanja i ograničenja često su prepreke. Svatko vas stalno uspoređuje s onim što ste nekoć bili ili kakvi ste u usporedbi s prijašnjim partnerom. Ali ne smijete se obazirati na to već se trebate razvijati i pustiti da vaš rad govori umjesto vas.

 

Dugo si vremena dio industrije. Kakvo je tvoje mišljenje o njoj, posebice na primjeru SAD-a i uspona dance glazbe tamo? Da li je sada teže se probiti ili je teže prilagoditi se promjenama?

Pomalo je ironično jer godinama smo slušali kako dance glazba ne dobiva dovoljno pažnje u SAD-u, a sada odjednom SAD obožava dance glazbu. Kako je ona postala dijelom američke glazbene kulture, tako su se stvorile i brojne prilike da ispričamo svoju priču.

Ali sada svi rade i svi vrte istu glazbu. Klubovi angažiraju isti tip DJ-a i svi igraju na sigurno, ali to nije problem EDM scene premda se ona najviše ističe kao nešto loše. Isto se događa i u undergroundu, u technu.

 

 

Recimo, svira deset DJ-a zaredom i vi ne možete reći kada je tko počeo, a kada tko završio svoj set. Sve samo beatovi i bass linija. Tu je i EDM zajednica koja vrti ono što se pušta na radijskim  postajama i što je na Beatport Top 10. Nije ništa loše u sviranju popularnih traka, ali, dovraga, treba ih umiksati s nečim novim. Ljudi nisu glupi. Žele čuti i nešto osim svojih najdražih stvari. Gdje je nestala različitost? Gdje su DJ- i koji mogu ispričati priču, a ne ubiti vas dosadom? Kao da non-stop gledate početak filma i nikako ne dolazite do kraja. Prije ili kasnije, sve će se urušiti. Odgovorni za takvo stanje moraju biti prvi koji će to stanje promijeniti.