Graffiti na gradele: Kada se ego i profit maknu sa strane događa se čarolija!

 

Graffiti na gradele ove će godine, nakon skromnih sramežljivih početaka jedne ekipe prijatelja koja je vidjela svijet boljim no što jest i sagradila vrata za kucanja sudbe iz nule iz naplavnog drveta koje je našla uz put, uletjeti u 6. godinu uspješnog odvijanja na prekrasnoj panorami Bola na Braču. Pa kako je započelo, kako je raslo, koje su bile radosti i o koje kamenje se spotiču oni koji grade, o porukama, idejama, napuštenim građevinama s golemim potencijalom, planovima, ljubavima i prijateljstvima pročitaj sve niže u riječima gospodina Boke. Enjoy i dođi na gradele!

 

1. Najljepši pozdrav Marko. Dobrodošao na stranice Scene. Pa da uskočimo odmah. Kako se rodila ideja za Graffiti na Gradele festival i tko je odgovoran za ime?

 

Pozdrav društvu sa Scene i hvala vam na pozivu!

 

GNG se zapravo slučajno dogodio i što više razmišljam o tome mislim da je to bio najbolji mogući način za stvaranje priče poput naše. Ja sam Bračanin, iz Bola gdje se središnja GNG aktivnost i događa, a graffiti su moj prvi i najdugovječniji hobi. Kad sam počeo crtati graffite to je za Bol bila novost i nije bilo najbolje prihvaćeno, što i razumijem, a ja sam bio odsječen od primjerice splitske ili zagrebačke graffiti scene. Spletom okolnosti u Bolu sam preko ljeta upoznao dva momka iz Zagreba, Vanju i Bigača iz tadašnjeg OBP NK crewa, odmah smo kliknuli po pitanju interesa i počeli se družiti, komunicirati i razmjenjivati ideje i iskustva. Oni su bili moja veza s graffiti svijetom i kada sam otišao u Zagreb na fakultet već sam imao određeni broj prijatelja u graffiti krugu.

 

Svakog ljeta sam se vraćao u Bol sezonski raditi i bio bih po tri mjeseca odvojen od ekipe, pa smo došli na ideju da svoja ljetna crtkaranja pokušamo strukturirati na način da se organizira jednodnevni graffiti jam. Ideju smo predložili Ivani Bošković Ivičić, ravnateljici Centra za kulturu općine Bol, njoj se to učinilo zanimljivim i krenuli smo. Nekoliko graffiti writera, tri DJ-a, gradele i miris spreja – i prošlo je sjajno! Već dogodine je manifestacija trajala tri dana, s puno više graffiti writera, DJ-eva i publike, no i dalje se nismo nazivali festivalom, bilo je to sve skupa sramežljivo. 

 

A samo ime je dogovoreno u sekundi, pošto smo kasnili s najavom događaja i pozivanjem ljudi, pa smo u ime ubacili zapravo opis onoga što ćemo raditi, odnosno crtati graffite i gradelavati i evo nas.

 

2. Koji je bio cilj ovog festivala urbane vizualne kulture i koliko je teško u suvremenoj socijalnoj klimi na domaćem području izbiti iz defolt fokusa sliku graffita kao kontrakulture i vandalizma i uzdići ih na umjetnički potencijal i metodu izraza?

 

Festival, koji tada još i nije bio festival, u početku je za glavni cilj imao okupljanje našeg graffiti društva u prekrasnom Bolu i pokazivanje domaćem stanovništvu i gostima čime se to mi zapravo bavimo, ali i slanje poruke da graffiti nužno ne moraju biti povezani s „uništavanjem i šaranjem“, već da je riječ o vidu kulture i umjetnosti iza koje stoje mladi i obrazovani ljudi koji itekako znaju što rade. I kako godine prolaze lokalno stanovništvo, što nam je jedna od najbitnijih stavki u svemu, prihvaća nas sve bolje i bolje te polako žele biti dijelom ove priče. Za mene osobno to je jedan od najvećih uspjeha onoga što radimo i oko čega se trudimo cijelu godinu, unatoč tome što uvijek postoji nekoliko malo zločestijih jezika, no ne kaže se uzalud da se nije rodio taj koji je svima ugodio, pogotovo ne u malim otočkim sredinama. 

 

Kako mi idemo dalje s našim aktivnostima polako, ali sigurno i u Bolu otvaramo brojna vrata u pogledu simpatija prema našem radu i to me stvarno veseli, jer prolazili smo kroz stvarno teške trenutke u pokušajima legitimacije naših događaja, što nas je često više iscrpljivalo od same logistike. Ovdje je važno naglasiti i bezrezervnu podršku ravnateljice Centra za kulturu, koja nas beskompromisno podržava od prvog dana i unatoč nekim pritiscima neda da nas se izbaci iz programa bolskog kulturnog ljeta, u kojemu branimo boje mladih kreativaca, stvaranja i dobre zabave. Prošlog ljeta nam je i g. Marinković, načelnik Općine, javno uputio podršku uz riječi kako je sada jasno da je GNG postao svojevrsni bolski brend koji okuplja publiku koja Bolu nedostaje i kojega Bol treba. To je rezultat našeg marljivog i strpljivog rada i znači nam ponekad više od materijalne podrške.

 

S vremenom su se i naši ciljevi malo bolje strukturirali, pa puno radimo na umrežavanju mladih umjetnika, osnaživanju naše platforme preko koje oni mogu slobodno i nezavisno djelovati, promociji graffiti i street art kulture, revitalizaciji napuštenih i devastiranih prostora, radu s mladima i sl. Važno je naglasiti i „opće“ vrijednosti na kojima počivamo i koje zagovaramo, a to su između ostalih međusobno uvažavanje, ravnopravnost i solidarnost. Radimo s mladim izbjeglicama, angažirani smo u promicanju antifašizma i ljudskog dostojanstva općenito, jer u ljudima ne vidimo neprijatelje, već potencijal za stvaranje, druženje, razmjenu iskustava i izgradnju boljeg i šarenijeg društva. 

 

3. Kako su Graffiti na Gradele povezani s Bijelom Kućom na Bolu? Kakva je podrška institucija za jedan ovakav nekonvencionalni festival i što misliš o generalnoj kulturi rigidne uvrijeđenosti na sve što je drugačije?

 

Bijela kuća bila je biser jugoslavenskog turizma, a za GNG kolektiv i našu publiku ona znači sve. Riječ je o trenutno napuštenom hotelskom kompleksu, koji mladi iz cijele regije na nekoliko dana ožive i vrate dušu šarenilom, smijehom i plesom. Motivirajuće je i dobiti pohvale od mještana koji su nekada radili u tom hotelu, koji su sretni što je mjesto koje je obilježilo velike dijelove njihovih života ponovno ispunjeno ljudima i smijehom. Taj prostor zimi zjapi prazan, a bura i kiša nikako ne pomažu njegovom stanju, no onda svakog srpnja mi ulazimo u njega i čistimo ga iznova i iznova (građevina je donedavno bila u sudskom procesu i nemamo ni dozvolu, a ni kapacitete da prostor učinimo urednim i održivim tijekom cijele godine), dovodimo mlade umjetnike iz cijele regije i provodimo najbolje dane ljeta.

 

Što se institucionalne podrške tiče, uz Centar za kulturu do ove godine nismo imali nikakvu podršku i sami smo se financirali uz nesebičnu podršku svih naših graffiti writera i glazbenika koji nas ne traže honorare (!), a ne naplaćujemo ni ulaznicu. Ipak, nedavno smo dobili dva projekta na natječaju Ministarstva kulture i jedan na Gradu Zagrebu, što je pokazatelj da se za nas zna i van otoka i da očito nešto dobro radimo. Pojavio se i niz sponzora koji žele podržati naš rad i način na koji radimo, tako da ćemo nastaviti raditi na kvaliteti programa i osnaživanju naše platforme, no pritom pazeći da ne izgubimo vrijednosti na kojima naš kolektiv počiva. 

 

4. Što ti znači Ambasador nagrada za boutique festival godine? Kako vidiš poveznicu suvremene glazbe i urbane mladenačke kulture?

 

Priznanje koje je GNG dobio osvajanjem titule boutique festivala godine je bio sjajan završetak iznimno aktivne i događanjima bogate godine za nas. Nismo očekivali tu titulu s obzirom na sjajne festivale s kojima smo se našli na listi, poput SuperUha ili Goulash Disca, no sama ta spoznaja titulu čini još važnijom za nas i to je bio ogroman vjetar u leđa za naš mali kolektiv. Sjajno je da uopće postoji nagrada poput Ambasadora, koja na jednom mjestu okuplja organizatore, promotore, glazbenike i zapravo cijelu industriju, jer to je super prilika da vidimo koliko svi skupa proizvodimo i doprinosimo izgradnji scene kod nas. Posebno me veseli vidjeti postignuća domaćih autora i organizatora, koji sami i bez velikih mašinerija grade mrežu i svoje projekte i stvarno je sjajan osjećaj biti dijelom toga. 

 

Što se suvremene glazbe i urbane kulture tiče, mislim da jedno ne ide bez drugoga. A ni ne može biti drugačije, jer jedno gradi drugo i to je ono što mi pokušavamo – na jedno mjesto dovesti mlade kreativce koji se bave glazbom, graffitima, dizajnom, skejtanjem, radom s mladima i stvaranjem na sceni općenito, s njima stvoriti platformu za zajednički rad i onda samo raditi i raditi. I ako još naiđete na ljude koji su „na zemlji“, radišni, skromni i pružaju ruku jedni drugima nema veće sreće. 

 

5. Wild Card pitanje: Da imaš priliku poslati jednu i najvažniju poruku koji si naučio u godinama organizacije kome bi je uputio i koja bi to poruka bila?

 

Uh, ima li gore stvari od dati samo jedno pitanje politologu 🙂 Morat ću samo malo oduljiti!

 

Prvu poruku želim uputiti ljudima koji imaju utjecaj na donošenje odluka unutar institucija koje mogu utjecati na organizaciju događaja, na bilo koji način. Podržite svoje mlade, saslušajte naše ideje i ako nas već ne možete ili ne želite podržati, barem nam nemojte zapinjati nogu. Ono što vama i našim sredinama besplatno dajemo probajte cijeniti barem malo i molimo vas da budete strpljivi, pa će doći i rezultati. I probajte se držati one da „nije u šoldima sve“, jer ako sad i odmah ne vidite izravnu korist od rada i truda mladih ne znači da do nje neće doći, pa makar ona bila i u nečemu drugome osim u novcu. 

 

Druga poruka ide ljudima koji su dio „scene“ i publici: Budite jedni uz druge, pomažite se međusobno, umrežavajte se, razmjenjujte ideje i iskustva i podržavajte manifestacije i inicijative. Nevjerojatno je koje to rezultate može polučiti. Takozvane scene nema bez publike, a jednako tako ni publike bez scene. Ego često zna biti kamen spoticanja, no kad se njega i profit makne sa strane događa se čarolija. GNG drugarski radi s nizom inicijativa i festivala, poput Ferragosto JAM-a iz Orahovice, Backyard Art Festivala iz D.Miholjca ili Voi'sa iz Supetra, unatoč tome što dijelimo publiku i izvođače, a između nas je samo tjedan dana razmaka i puno kilometara. Nesebičnost i drugarstvo nas je međusobno izgradilo, a prijateljstva koja su se tu stvorila nemaju svoju cijenu. 

 

A evo i treće poruke! Vidimo se po šesti put zaredom u Bolu na Braču, ovoga puta od 27. do 29.7.!