Haris Čustović: Želio sam priliku da izdajem glazbu bez ičijeg odobrenja

 

Haris Čustović se vraća nazad na svoje tlo kako bi večeras zavrtio u prepunoj Jungli a sutra navratio u svoj rodni grad za jednu feštu gdje drugdje nego u Lazaretima. Bio je toliko lubazan da nam se sjeo u Scenin stolac za ćaskanje, zavrtio se i proskakutao s nama s teme na temu. Pa prepuštamo riječ Harisu.

 

1. Najistaknutija faceta tvoga rada je eksperimentiranje i tehnička izvrsnost. Često ulaziš u eksperimentalno, klasično i akustično i spajaš to s onim elektroničkim. Misliš li da elektronička glazba danas koristi dovoljno resurse drugih žanrova i koga bi volio istaknuti kao onoga koji posjeduje estetiku sličnu tvojoj?

 

Ne mislim da elektronička glazba ovo čini dovoljno. Vrlo mnogo toga je formalizirano, samo utipkajte u youtube "How to make techno" ili deep house, ili dubstep, bilo koji žanr, i dobit ćete precizne upute kako da to načinite, od toga kako da napravite kick drum, do svega ostaloga.

 

Mnogo onih koji danas rade glazbu također koristi već gotove sample packove gdje se zvuci bacaju u sekvencer poput Abletona live i bez ikakvog editiranja, tako da vam to već govori nešto. Klasifikacija glazbe, preveliko užanrivanje i stavljanje svekolike glazbe u male kutijice uvijek je bio porblem za glazbenike. To pomaže download stranicama u organiziranju svojih zaliha jer možete lako navigirati do određenog žanra. 

 

Problem s time je da recimo veliki dio minimal techna započinje potpuno jednako, a ako je glazba predaleko od recepta ne pripada više u tu kategoriju. Druga stvar je da mnogo ljudi koji stvaraju elektroničku glazbu manijakalno bježe od istraživanja glazbene teorije i time propuštaju mnogo potencijalnih dobrih novih ideja, kako se danas podrazumjeva da ako si super cool nemaš puno harmonijskih promjena u komadu već čvrstu traku s mnogo naslaganih loopova.

 

Moj prvi kontakt s crossover formama bio je s jazz funk fuzijom i divim se ljudima poput Herbie Hancocka, koji je poprilično uspješno miješao elektroničke i akustičke elemente. Derrick May je učinio sjajan posao s Strings of Life a Carl Craig je mixao disco s techno elementima. Inspirativno je kako je Leftfield koristio afro-futurističke koncepte a Banco de Gaya etničke elemente s teškim basom.

 

2. Klasično si glazbeno obrazovan i sviraš violinu i klavir. što su te ove inicijalne godine naučile i kako su te učinile boljim elektroničkim glazbenikom? Otac ti je davao punu podršku. Kako je bilo surađivati s njim na "Electro Oro"?

 

Obrazovanje u glazbenoj školi mi je dalo razumijevanje različitih glazbenih formi, melodijskih struktura, sposobnost sviranja instrumenata i razumijevanja dinamike i dimenzija zvuka, vještine koje su ključne pri procesu skladanja kao i u studiju.

 

Imao sam sjajnog učitelja klavira koji je bio zakačen na avangardnu glazbu 20.st. i skladao vlastite komade koristeći klavir na više načina od samo milovanja tipki. Prigušivao je i trzao žice prstima, udarao ga kao da je golemi bubanj i radio i druge stvari samo kako bi vidio koliko daleko može otići od tradicionalne uporabe instrumenata i to me zaista inspiriralo kao učenika.
{youtube}XMrYmnhyOvc{/youtube}

 

Bilo je stvarno sjajno surađivati s očuhom na house traci. Bio je vrlo otvorena uma i između ostalih zvukova zainteresiran i za tradicionalnu makedonsku glazbu. Stoga smo  pokušali koristiti 7/8 vremensku mjeru u elektroničkoj traci održavajući groove minimalnim i jednostavnim. Također smo samplirali i preuredili neku ploču starog ciganskog izvođača i proveli njen zvuk kroz razne efekte i procesore. Na 4/4 mixu smo dodali Reece bass liniju i to je kombinacija koje smo se držali prije završetka. Asad Rizvi je načinio odličan remix koji smo izdali na Laus Records i izdanje je vrlo dobro prošlo.

 

Suradnje su odlične stvari koje mogu otvoriti mnoga kreativna vrata koja umjetnik sam možda nikada ne bi otvorio. Također je mnogo zabavnije producirati s istomišljenicima.

 

3. Kako je preseljenje u London utjecalo na tebe? Kako je prošlo prvih nekoliko godina otkrivanja scene i što misliš da bi bilo drugačije u tvom radu da nikada nisi napustio Dubrovnik? Bi li preporučio mladim umjetnicima da napuste rodnu zemlju i krenu u istraživanje Scene?

 

Preseljenje u Lonodon je bila dobra stvar jer je ovo veliki grad sa odličnom poviješću glazbene scene, mnogo studija i sjajnih glazbenih izvora. Bilo je odlilčo čuti mnogo novih stilova po prvi puta i upoznati ljude koje su zanimale iste stvari.

 

Da sam ostao u Dubrovniku moje iskustvo bi bilo drugačije zbog pristupa novoj glazbi kako nismo imali široko dostupan internet u ranim 90-ima. Danas ne trebaš napustiti svoje mjesto ako živiš daleko od velikih gradskih centara u kojima bi mogao istražvati novu glazbu, upoznavati nove ljude i ostvarivati suradnje. Sve može biti učinjeno online i to je divno.

 

Ali još uvijek ima nešto u upoznavanju ljudi uživo, ulaska u glazbenu prodavaonicu, nasumičan party u klubu i u stvarnom iskustvu. Uvijek je dobro putovati i istraživati različita mjesta i kulture, i ako postoji mogućnost definitivno je vrijedno iskustava. Sve samo ovisi o tome što netko želi i koliko jako to želi.

 

5. Laus Labelu se pripisuje da je imao velik utjecaj na razvoj underground house scene. Koja je bila inicijalna namjera iza otvaranja i kako biraš materijal? Koja je udica?

 

Želio sam priliku da izdajem glazbu bez ičijeg odbrenja, što tada nije bilo lako jer nije bilo digitalne distribucije. Imao sam studio, koncept labela i spremna tri prva izdanja pa mi je jedan od distributera ponudio deal. Većina umjetnika na labelu koji su producirali i miksali su bili ljudi koji su se u to vrijeme kretali oko Laus studija. moja ideja je uvijek bila izdavati glazbu koja bi bila prikladna za podij i koristila crossover koncepte.
{youtube}BEfNCEwIcK4{/youtube}

 

5. Jedva da postoji mjesto na svijetu u kojem nisi svirao. Koje ti je najdraže sjećanje i koji te klub očarao? Što spremaš za Junglu prvoga svibnja i u svom rodnome gradu dan nakon? čemu se plesači mogu veseliti?

 

Imam sjajna sjećanja sa Valkana Beach Festivala na kojem sam svirao na main stageu s Dannyjem Ramplingom, Circulationom, Ianom Pooleyem and Dannyjem Howellsom. Pascha u Buenos Airesu je fantastičan klub u kojem sam svirao nekoliko puta. Zouk u Singapuru i Fabric u Londonu bili su vrhunci moje DJ karijere. Sve top klubovi s sjanim prostorom i visokim razinama profesionalizma. Pripremio sam raznolik set i čageri mogu očekivati mnogo energične glazbe, putovanje zvučnim krajolicima. Nadam se da će uživati.

 

6. Wild Card pitanje: Koji savjet bi dao mlađem sebi? Imaš li ikakva žaljenja ili je sve ispalo baš onako kako si se nadao da bude?

 

Vjerojatno bi savjet bio da radim i fokusiram se jače. Nemam zapravo nikakva žaljenja. Vjerujem da se ljudima u životu stvari dogode s razlogom i da dobiju ono šo ih ide prije ili kasnije. Moraš slijediti svoju zvijezdu, težiti prema naprijed i ne se osvrtati. Vjeruj u sebe i dobre stvari će se događati i bez obzira koliko je možda teško postoji svjetlo na kraju tunela. I nadajmo se da to neće biti vlak!