I dalje vidim futurističku ljepotu elektronske glazbe

Klasično si obrazovana glazbenica, smatraš li to prednošću pri stvaranju elektronske glazbe?
„Možda i jest prednost jer ne samo da sam svirala klavir već sam svirala i u velikim orkestrima te sam uvijek bila u stanju čuti različite dionice u svojoj glavi i znala bih gdje im  mjesto dok bismo radili na novoj stvari.“

Kako se obrazovanje odrazilo na glazbene utjecaje?
„Rekla bih da u osjećanju da glazba posjeduje dramatičnost i teksturu, ali, premda zaista volim klasičnu glazbu, daleko više utjecajniji jesu synth pop osamdesetih i niz različitih umjetnika kao što su David Bowie, Pink Floyd, Cocteau Twins i The Cure.“

Sjećaš li se svoje prve gaže?
„Prvi put sam kao DJ nastupila na jednom kućnom tulumu u Birminghamu i bio je zaista uskomešan i svakako dobra priprema za ono što se nikad ne smije raditi u svijetu klupskog DJ-inga u koji sam ušla odmah tjedan dana nakon toga.“

Kroz koje procese prolaziš prilikom stvaranja glazbe?
„Svaki put je drugačije – nekad krenem s beatom ili loopom ili s melodijom prethodno otpjevanom na iPhone. Često  mi najbolje ideje padnu na pamet usred noći što baš i nije najprikladnije vrijeme za muziciranje.“
{youtube}wXgNqEtECWY{/youtube}

Postoji li neka formula za rad ili je riječ o opuštenijem, organskom procesu?
„Opušteno je, u smislu da jednostavno sjednem, sviram i snimam sve što izađe iz mene, a potom rafiniram sve dok ne dobijem nešto što mi se zaista sviđa i što mogu slušati unedogled. Organski je do te mjere da radije sjednem za klavijature negoli da programiram glazbu notu po  notu.“

Kako je uspon digitalne opreme, koji je iznjedrio novu generaciju glazbenika, obilježio elektronsku glazbu?
„Jeftina i lako dostupna tehnologija otvorila je vrata svima koji su htjeli uključiti te je  zato sada prisutna gomila generičke glazbe, ali ima i brdo nevjerojatno talentiranih pojedinaca koji kopaju dublje, pomiču glazbene barijere stvarajući nešto posve novo i uzbudljivo. Sve se vrti oko ideje i izražavanja samog sebe i zato je laka dostupnost tehnologiji dobra stvar unatoč kvaliteti nekih krajnjih rezultata.“

Kada se spomene tvoje ime, odmah se pomisli i na Faithless – kako je bilo raditi unutar te grupe?
„Bilo je to divno i ponekad frustrirajuće putovanje, skoro pa nemoguće izraziti riječima. Bila sam te sreće da u ranim devedesetima najprije upoznam Rolla, a potom Maxija i u njima nađem slična promišljanja o glazbi. Ipak, svijet tada baš  i nije volio plesnu glazbu, ni radijske postaje ni scena kao takva, te smo se zaista morali izboriti za svoje mjesto. Nikad nisam ni pomislila da ćemo postati grupa, a kamoli svjetski uspješna – bio je to tek studijski projekt koji je prerastao u ogroman dio mog života. Glazba Faithlessa odraz je mene i istinski sam sretna što sam ostavila pečat na šest albuma surađujući s Maxijem i nizom drugih glazbenika.

Koliko se promijenio tvoj zvuk od odlaska iz Faithlessa?
„Rekla bih da on još poprima svoj oblik  dok je zvuk Faithlessa bio izgrađen od više komponenti te je imao dimenziju grandioznosti, pjesme su živjele i disale na glavnim pozornicama festivala i arena. Osobno trenutno istražujem klupski orijentiran house, s prljavim bassom londonskog štiha. Ujedno sam i usred nekoliko suradnji te uskoro izlazi stvar koju radim s Wallyjem Lopezom.“

Kada bi mogla, što bi promijenila na sceni?
„Ohrabrivala bih „slow“ pokret, slično „slow food“ pokretu; pokušala podsjetiti ljude kako  se plesna glazba nije oduvijek vrtjela oko brzinskog uspjeha. Ima brdo generičke, nemaštovite i brzopotrošne glazbe što je poprilično deprimirajuće jer daje krivu sliku o njezinom trenutnom stanju. Ne želim da ljudi otpišu plesnu glazbu kao komercijalnu scenu posvećenu zarađivanju novaca bez inregriteta ili duha. I dalje u njoj vidim futurističku ljepotu, i dalje me privlači da ju stvaram, sviram i kupujem.“
{youtube}L7yQLGtyXPA{/youtube}

Tvoj najveći projekt trenutno je izdavačka kuća Junkdog?
„Pokrenula sam label kako bih mogla izdavati vlastitu glazbu, te istovremeno uspostaviti platformu za umjetnike čija me glazba ushićuje. Riječ je o klupski orijentiranoj glazbi s house predznakom. Do sad sam izdala vlastiti singl „Ain't There“ i svoj mix „She“ Laure Mvule, tu je i moj remix „Ima Read“ Zebra Katza, a u pripremi su i stvari veoma talentiranog I Said No. Imala sam label i prije Faithlessa, ali kako je grupa postala uspješnom tako sam ja uspjela objaviti tek jedan singl. Label je nešto čime sam se oduvijek htjela baviti jer sad imam  globalnu platformu za umjetnike koje želim progurati, kao i u svojoj radijskoj Ministry of Sound emisiji te tijekom DJ setova.“

Čiju glazbu  trenutno slušaš i tko su nadolazeće zvijezde?
Uvijek rado odslušam Macea Plexa, koji je  jedan od najkonzistentnijih producenata danas, a tu su i David August, Goldroom i London Grammar za laganije zvukove. Svakako treba paziti na King Dinosaur jer njihova je glazba uistinu drugačija, te Until The Ribbon Breaks koji također pomiče granice svog žanra.