Insolate: Muzika je ono što me pokreće, daje smisao mom životu

Sunčica je pod paskom struje i techna postala Miss Sunshine i tada evoluirala u zreliju, iskusniju i emocionalniju Insolate spremnu za internacionalne podije. Ponosna mama Trauma i suvlasnica Out of Place labela sve je osim dislocirana unutra progresije domaćeg i globalnog techna pa smo sjeli i razmijenili koje slovo o počecima, digitalnoj revoluciji, osrednjosti i izvrsnosti, nedavnom nastupu u Berghainu, planovima za ljeto, nadolazećem Forestlandu i svemu što nam je putem još zakačilo interes. Zavali se, baci oko i enjoy!

1. Najljepši pozdrav Insolate i dobro nam došla u Scenin intervju stolac. Pa kako priče uvijek imaju svoje početke naše prvo pitanje je o tvojima? Što se promijenilo na domaćoj sceni u godinama koje su vodile do točke gdje si sada? Što je najvažnija stvar koju si naučila kao glazbenica, a koja ima najznačajniju primjenu u realnoj progresiji karijere? Je li studij ekonomije ikada trebao dovesti do alternativne putanje ako glazba ne uspije ili je kretanje bilo pod punim gasom bez plana B? Smatraš li da plan B odvrće pažnju od plana A i je li potreban onima koji vole ono što rade?

Lijepi pozdrav, hvala na pozivu. Puno godina je prošlo od mojih samih početaka, punih 20 godina, tako da se puno toga i promijenilo. Zvuk, partijaneri, bpm-i ali ono što je ostalo isto je strast i ljubav prema muzici koju puštam. Techno me pratio (ili ja njega) u svim oblicima kroz sve ove godine. Plana B, u mom slučaju, nikada nije bilo. Iako sam završila marketing-management na ekonomiji nisam nikada ozbiljno shvatila da je upravo to moje zvanje. Znala sam sto želim i čvrsto sam zagrizla da se to i ostvari.

2. Digitalizacija, informatička revolucija i masovna demokratizacija pristupa stvaranju i konzumiranju glazbe donijela je mnogo dobroga i lošega. Koji su po tebi oslobađajući elementi ove globalne promjene, a što smatraš tamnim naličjem? Je li medij sam uopće važan ako si dobar u onome što radiš? Od kuda dolazi auratska nostalgija za dobom vinila koja se neprekidno perpetuira, na neki način obezvrjeđujući sadašnje?

Baš sam čitala vrlo zanimljivi interview sa Shiftedom koji je baš na temu masovne produkcije rekao odličnu stvar: da će ono što će ubiti scenu biti osrednjost. Mi smo ti, zajedno s labelovima koji izdaju muziku, oni koji oblikuju ovu scenu. Ukoliko se budemo zadovoljavali s malo, malo ćemo i dobiti.

Kada pričamo o novom dobu u kojem se koristi sync i kontroleri imam osjećaj da se upravo dešava gore navedeno, a to je da se zadovoljavamo s osrednjošću koja dolazi iz lakoće korištenja upravo te opreme, a time dolazi do toga da imamo više DJ-eva nego publike. Otpor i nezadovoljstvo protiv synca i kontrolera, bar u mom slučaju, nije došlo radi samog načina puštanja glazbe već zbog toga što pola tih DJ-eva u životu actually nisu umiksali dvije pjesme. Nemaju osnove DJ-inga i mislim da je to poražavajuće za profesiju. Zbog takvih trpe oni koji u svojoj karijeri žele isprobati novi način miksanja i koji u tome pronalaze nešto inspirirajuće. Tako da, moram priznati, bitno mi je tko s čime svira jer u kontrolerima i syncu jedino sto vidim je easy way out. Zato se vjerojatno i vinyl vraća kao otpor obezvrjeđivanju cijele profesije.

3. Kraj lipnja zatekao te u ostvarenju sna svirkom u Berghainu. Već si navodila da je Berghain za tebe ekvivalent slobodi. Kakva su iskustva nakon što si se našla s druge strane pulta? Je li bilo nervoze prije početka i što si ponijela dalje sa sobom, čega češ s najviše sjećati? Koje su to stvari koje izvan pompoznih i senzacionalističkih natpisa stvarno razlikuju Berghain od ostalih klubova i koje su rezultirale stvaranjem osobne legende? Koja su pravila kluba?

Nervoze je definitivno bilo, već dugo nisam imala ovakvu tremu bez obzira sto konstantno sviram po velikim festivalima i eminentnim klubovima. Za mene je ovo imalo puno dublje značenje i vjerojatno je zato i bilo toliko treme. Na kraju se u glavi sve posložilo i nakon sat vremena seta sam se zbilja i prepustila. Oko Berghaina se stvorila mistična slika najviše zbog toga što nikome od posjetitelja nije garantiran ulaz. To je klub s puno pravila, ali i puno slobode i definitivno nije za svakoga. Uvjerila sam se da nemamo svi istu definiciju zabave i onoga sto smatramo slobodom – i to je uredu, ni ne trebamo svi voljeti iste stvari. Ono sto me je uvijek oduševljavalo u tom klubu je da su svi orijentirani isključivo na muziku i sve je predodređeno glazbi i plesu.

Kvalitetno ozvučenje je jedno od bitnijih stavki u cijeloj ovoj priči, uvijek ću se sjećati kada sam prvi puta zakoračila na Berghainov floor prije nekih 6. godina i kada sam osjetila moć tog sounda, a sada sam imala priliku stajati i s druge strane i vidjeti predivnu energiju koja se može vidjeti samo iz DJ bootha. Cijelu ovu priču su upotpunili moji najbliži prijatelji i kolege koji su došli sa svih strana svijeta. Jedno prelijepo ostvarenje sna upotpunjeno ljudima koje volim i cijenim.

4. Uskoro te po prvi puta lovimo u zelenilu šumskog ravea Forestlanda? Što plesači mogu očekivati, kako se pripremaš za set? Po čemu se priprema za set na zatvorenom poput Berghaina razliku od one za otvoreni lokalitet festivala?

Velike su razlike jer je ambijent drugačiji. Festivalski setovi su uvijek ponešto drugačiji od klupskih. Odgovor na ovo pitanje ćemo ostaviti da se odgovori u petak na Forestlandu. Kod mene nema pripremljenih setova, sve zavisi od energije koje ćemo podijeliti publika, prostor i ja.

5. Koja je emocija d'être – ono zbog čega su u jednom trenu sav trud, sve sumnje i kolapsi tijekom 20 godina karijere, sva promišljanja i sati i sati truda vrijedni i pokriveni? Što osjetiš kada protok energije štima i koji je ekspresivni potencijal techna koji nije moguće pronaći nigdje drugdje?

To je ono nešto što ne možeš opisati, onaj osjećaj u želucu kada znaš da ti je do nečega stalo i da zbog toga vrijedi puno toga napraviti. Muzika je ono sto me pokreće, daje smisao mom životu. Sretna sam sto sam pronašla ono sto me u tolikoj mjeri ispunjava i da se upravo time mogu baviti toliki niz godina.

6. Koji su ljetni planovi za Traum i što se sve kuha pod kapom "Out of Place-a"? Čekaju li prije jeseni i neka nova izdanja?

Traum je na ljetnom odmoru i s programom se vraćamo na jesen, a za naš label Out of Place smo spremili nešto zbilja posebno. U rujnu izbacujemo treću ploču s dva internacionalna gosta: Amerikancem Developerom i acid mađioničarom iz Berlina- Miltonom Bradleyem aka Alien Rainom. Treću traku sam napravila ja te napokon, nakon male produkcijske stanke, vraćam se sa čak par releaseova ove jeseni.

Sto se tiče gigova nakon Forestlanda putujem za klub Lehmann u Stuttgartu, te Marseille gdje dijelim pult s Dave Clarkom i Jack de Marseille-om, Moondance festival u Trogiru s Oscar Mulerom i Ben Simsom, AftrSun festival u Belgiji, te Jaded u Londonu. Kraj ljeta ću završiti u Berlinu gdje odlazim na 2 tjedna, te ću upravo tamo raditi na svojim novim materijalima.

7. Wild Card pitanje: Što je po tebi esencija glazbe?

Bass