Intervju: D and G

Otkuda ideja za „house music your music“ i koji su elementi odličnog partija?
To je već, evo ove godine obilježavamo deset godina borbe za nešto da bi se napravio brand, ovoga puta smo došli do „house music your music“. Ideja je nekako jednostavno pala, inspirirana prije desetak godina noćnim životom koji tada nije bio prisutan u hrvatskom clubbingu, mada smatram da ni danas takav entertainment nije etabliran u Hrvatskoj jer jednostavno Hrvatska nema klubove na razini svjetskih standarda. Naravno, postoji nekoliko iznimaka, Byblos je 2009. ušao u izbor „Best Clubs in the Planet“. Nakon dvije godine postojanja uči među prvih 100 na 71. mjesto iz Hrv. je jedan jako veliki uspjeh i to je jedna nagrada za sav uloženi trud i rad u posljednjih 10 godina počevši od Haciende, Gallerya pa do Byblosa.

Kakva je bila 2009.?
2009. s obzirom na „kriznu“ godinu mi možemo reći da smo odradili ne bolje nego identično kao 2008. godine, ali feeling i vibe idu prema gore, ljudi se prije svega na naše evente dolaze zabavljati, ne pozirati. To smo napravili zadnjih deset godina, sad se zna da kad se ide na „house music your music“ da je to put your hands up non stop (smijeh…)

Što je s ovogodišnjim WMC-em u Miamiju, planiraš li biti tamo?
Neznam još, 90 posto da idem. Možda ćemo ić tek tolko da vidimo što se promijenilo jer se otvorilo dosta novih klubova pa da vidimo u kojem smjeru je otišao „nightlife entertainment“ mada svi DJ-i koji tamo sviraju dolaze u Byblos. U principu tražimo nove DJ-e, ne newcomere već one koji nisu poznati u Hrvatskoj, ali cijeli svijet ih prepoznaje.

Highlight prošle godine?
Highlight godine…jedan jedini David Guetta (smijeh…) jer za njega možemo reć da više nije DJ, nije producent on je postao ikona. Ikona u elektronskoj glazbi, jer kada dođe 12000 ljudi na event i pola ih ne može uči onda je to highlight…to treba vidjet, teško je opisat.
Počeo je radit crossover između housea, hip-hopa…
Hip-hop, house, electro, pop…stilski i glazbeno ni mi danas ne puštamo samo house ili deep, tu ima electra, tech-housea, ponekad sve zavisi od eventa do eventa čak uđemo u techno. Dakle široki spektar elektronske glazbe.

Na koji način je scena ovdje drugačija od one u Europi?
Ogromna je razlika. Mi možemo svi govorit da smo mi u vrhu, a i tako se može pročitat po medijima, ali ta cijela priča završava na hrv. granicama. Međutim dobiti nominaciju i biti izabran u svijetu, vratit ću se na Byblos, biti prepoznat, to je opet ponavljam veliki uspjeh, ali prva razlika je u ljudima i načinu zabave. Bilo gdje u svijetu kada osoba izađe ona se želi zabavit, odlučio je taj dan izaći u bilo koji klub, event, party, restoran…i tu večer odlučio se doć zabavit. Ovdje još nije opuštena atmsofera.
Važno je tko će mene vidjet, dal ću ja dignut ruke, dal ja neću dignut ruke, dal ću bit lijepo obučen (smijeh…) ali prije svega poanta izlaska je ići se van zabavit. Kod nas ima pomaka, ali daleko smo mi još od toga.

Što je „veliko“ trenutno na elektronskoj/house sceni?
Puno je novosti, pojavljuju se mladi DJ-i, producenti…moji favoriti su Dirty South, Chuckie, Afrojack, Arno Cost, Norman Doray…tu govorim o producentima, a od DJ-eva, uvijek je prisutna stara garda…David Guetta, Erick Morillo, Paul Oakenfold…svi znamo koji su vrhunski DJ-i (smijeh…) ali danas ako DJ nema produkciju, ne može se probit u sami vrh. Može bit bolji DJ od ostatka, ali nažalost ne može se probit u vrh, u taj top 50 DJ-eva svijeta.

Kako je danas svirat u klubu u odnosu na prvi puta (kad si svirao)?
O ogromna razlika (smijeh)…clubbing se potpuno izmijenio. Ja se sam sebi danas smijem kada preslušavam svoje vlastite setove od prije 5-7 godina. Ne mogu se sam sebi načudit da sam to vrtio. S godinama rada, sviranja, „proučavanja“ nightlifea čovjek jednostavno mora napredovat u svom poslu, ne možeš ostat u nekom soundu koji je te godine bio prisutan i onda taj sound i dalje forsirat iduće tri godine, a u međuvremenu se promijenila cjelokupna produkcija. Čovjek mora stalno pratiti što se događa na sceni i pokušavat bit up to date jer jednostavno ne može se ić naprijed. Znam nekoliko DJ-a koji i danas sviraju isti sound koji su svirali prije tri godine.

Tvoj idealni suradnik?
Produkcijski ne znam…ja i dalje favoriziram produkciju Axwella, nekako mi njegov sound strašno odgovara. Veseli, happy, nije underground, mračan…ima temu, Axwell recimo.

Što misliš o Lady Gaga?
Super…to je jedna čudna pojava (smijeh…), napravila je boom u pop industriji i respect. Mada ne sviram lady gaga, ali ko zna možda slijedeće godine se i ona odsvira u nekom boljem remixu.

Tvoja prva ploča?
Prva ploču koju sam kupio, to je bilo još davno i to u Italiji, 20for7 – I Can't Stand It No More. Imam ju i danas, to je žuta ploča s crnim slovima, bio sam sretan kao malo dijete kad sam prvi put vidio ploču. (smijeh…)

Neka nezaboravna svirka?
Svaka svirka je nezaboravna, svaki event nosi nove doživljaje. Nijedan nije isti, ima odličnih, dobrih, sve zavisi koliko su ljudi raspoloženi. Da li očekuju nešto spektakularno pa im se to ne dogodi, razlika od eventa do eventa, ali svaki nosi lijepu uspomenu bez obzira.

Gdje te glazba odvela, na koja mjesta?
Miami, St. Tropez, Pariz, Rimini, Riccione…odvela me u sve važne meke noćnog života. U neke po nekoliko puta, a negdje samo po jedanput.

Sviraš u Zagrebu, Poreču proteklih sezona…što možemo očekivat ovo ljeto?
Ljeto, Byblos…planira se, ali to ćemo još ostaviti u tajnosti. Music Management ne voli najavljivat evente i nešto što se neće dogoditi. Jednostavno čekamo da napunimo agendu i onda izlazimo van s full programom, nema natuknica bit će on ili on…nego kad sve bude gotovo kreće se s promocijom. U svakom slučaju krajem ožujka sve će biti najavljeno, mada je već 75% gotovo.

Pjesma koju voliš, a sramiš je se?
(smijeh…) imam često izlaze u neke komercijalne pjesme. Brooklyn Bounce prije deset godina, Sash – Ecuador, bend koji obožavam je Duran Duran. Katy Perry – I Kissed a Girl, to mi je bilo (smijeh…) jedva sam našao neko remix izdanje koje sam mogao odsvirat.

Kako bi opisao vlastiti stil?
Nema stila, pogotovo danas. Netko to zove underground, techno, house, deep…nema granica. Ja ću reć slobodno da sviram dance music. Dakle, globalizirana glazba za ples, dance music.

Kakvu glazbu produciraš trenutno?
Pop dance, ustvari electro pop-dance, s naglaskom na sve manje electro, jer ponekad produciraš track po onome kakve vokale dobiješ. Ja ne mogu „love song“ napravit u žestokom electro stilu, jer to po tekstualnom i po načinu pjevanja nema smisla. Trenutno su dvije pjesme u igri, Votchik – Would I Lie to You, obrada iz 1992. godine koja je bila megahit. Ne može bit electro jer jednostavno vokali su granica do koje brzine možeš ići i tako moraš producirat. Nakon toga dolazi Errol Reed & Hanna Hansen – Lovers, inače Errol je Axwellov vokal (Feel the Vibe) i Last Forever Normana Doraya, megahit prošle godine…znači jedan londonski crnački glas na ovoj idućoj ploči tj. digital downloadu. *(I naravno, Badura – The Game koja je obilježila ljeto i 2009. godinu.)

Smatraš se više DJ-em ili producentom?
Oduvijek sam bio DJ. Razlika između DJ-a i producenata, producenti su producenti i oni koji postaju DJ-i, ali kada DJ postane producent onda je to sasvim druga priča…

https://housemusicyourmusic.com – OFFICIAL PAGE

https://vimeo.com/channels/dandgmusic – house music. your music. TV

https://twitter.com/dandgmusic – TWITTER

https://dandgmusic.podomatic.com – PODCASTS

https://www.myspace.com/dandgmusic – MYSPACE

https://www.facebook.com/dandgmusic – FACEBOOK

Words: Alen Špiler