Intervju: James Priestley – Secretsundaze (UK)

Skrufff (Jonty Skrufff): Kad si počinjao s glazbom zašto si se nazvao Barlz?
James Priestley: «I dalje sam prijatelj s dosta svojih školskih kolega iz Cambridgea, dva su mi cimera od tamo, a s Gilesom (Giles Smith, njegov partner u Secretsundazeu) sam išao u školu i od 15 godine, kad smo počeli zajedno izlaziti i ići na partyje, postali smo dobri prijatelji. Nadimak u školi mi je bio Barlamb, a Barlz je skraćenica od toga. Zvali su me Bar-lamb jer sam imao jako kovrčavu kosu, posebno kad sam bio mlađi i kad je bila prilično duga. Od kovrčave kose usporedba s janjetom (lamb), a «bar» od zvuka ovce i toga što sam malo mumljao. Prije nekoliko me godina netko prozvao Barlz i to je ostalo. Osobna stvar.”

Skrufff: Kakvu ste školu ti i Giles pohađali u Cambridgeu?
James Priestley: «Išli smo u školu koja se zvala Perse Shool For Boys, u Cambridgeu. Bila je to jedna od najboljih javnih škola u Engleskoj i uvijek među prvih 10. Giles i ja, naravno, tamo nismo bili među prosječnim klincima, nismo se baš najbolje uklapali u školski režim. Škola je bila prilično stroga, plaćala se školarina ali nije bila poput privatne škole, dosta je učenika dobivalo stipendije pa je u tom smislu bila miješana. Na svakoj je godini bilo nekoliko dobrih ljudi ali uglavnom malo onih s kojima bih se i danas družio. Mi smo uglavnom bili spremni na probleme, pušili smo travu za vrijeme odmora, takve stvari.»

Skrufff: Kad ste počeli ići na partyje?
James Priestley: “Počeli smo izlaziti i ići na partije kad sam imao 15 godina. Giles je nešto stariji od mene pa je on imao 16 ili 17. Ja sad imam 28 znači da je to bilo 1992. kad je rave scena u Istočnoj Angliji bila dosta zdrava, s partijima na otvorenom, u Cambridgeu i oko njega. Osim toga, putovali smo na partyje u Milton Keynes, u mjesta kao Milwaukees i Sanctuary. Tada se počela razvijati i house scena u Cambridgeu pa bismo išli i na mjesta kao što je Junction, vidjeti DJje poput Dannya Ramplinga.»

Skrufff: Kakav je postanak Secretsundazea, kako je sve to počelo?
James Priestley: «Imali smo viziju onoga što bismo željeli raditi, a htjeli smo nešto drugačije i osobito, vrlo kvalitetno, u svakom pogledu. To se ticalo i produkcije i svega ostalog. Kad smo mi počinjali prije četiri godine, partyji nedjeljom popodne nisu još bili popularni pa smo se, da bismo ohrabrili ljude da dođu, morali potruditi da im ponudimo lijepo okružje i da im pokažemo da se nećemo samo pojaviti i uključiti zvučnike i sistem. Radili smo vlastiti roštilj i sami pripremali domaće meso.
Svi smo to radili – jedna runda za roštiljem zatim odeš, opereš ruke i počneš miksati. U prvoj smo godini prodali oko 40 hamburgera po sessionu. Rano bismo došli u Brick Lane i naručili hrpe peciva iz pekarnice. Nekad bismo prodavali i kobasice, ali domaći su nam burgeri bili specijalnost. Također, uvijek smo se pobrinuli da imamo visokokvaliteno ozvučenje. Naša vizija je bila ponuditi party nedjeljom poslijepodne, koji je drukčiji, ali mislim da nitko od nas nije mislio da će izrasti u ovo što je danas, da će biti tako uspješan.»

Skrufff: Kakva je glazba bila tad, kad ste počinjali?
James Priestley: «Kad smo počinjali ja sam i dalje nastojao prestati s nastupima, puštao sam drum'n'bass u Nottinghamu i slijedio emotivniji, dublji stil, a istovremeno sam odrađivao i gaže u barovima gdje sam puštao freestyle pa sam nastavio i s time. Pod freestyleom mislim na disco, soul, funk… Kad je Secretsundaze počinjao uglavnom sam se bavio takvom glazbom, a miksao sam većinom poslijepodne, uglavnom samo za zagrijavanje, ubacio bih tu i tamo nešto housea ali ne puno. Giles, drugi stalni DJ, je u to vrijeme bio zagrijan za emotivnu glazbu pa je to puštao. Imali smo tad još jednog stalnog DJ-a, Willa, koji više ne radi s nama. Morali smo ga otpustiti u drugoj godini jer nije davao sve od sebe.»  

Skrufff: Pretpostavljam da bi sad Secretsundaze mogli vrlo lagodno voditi tijekom cijele godine ali zašto to ne želite?
James Priestley: «Naravno da bismo mogli, u pravu si, ali kod naših partija uvijek je veliku ulogu igrao taj faktor otvorenog prostora, inspirirali smo se Ibizom, tom slikom dnevnog partija na suncu s prijateljski raspoloženim ljudima i lijepom glazbom. Počeli smo u svibnju i uvijek završimo sredinom rujna iako smo u prvoj godini probali nastaviti i kroz zimu. Neki su nam promotori u koje smo se ugledali rekli «ako uspješan klub možete tako voditi preko ljeta, onda ćete se preko zime smijati, tako to ide s klubovima», pa smo pomislili «OK, nastavit ćemo dalje». Ali to uopće nije funkcioniralo; pričekali smo nekoliko tjedana i onda smo prestali. Otad se čvrsto držimo ljeta, osim povremenih događaja kao što su izlet na snowboarding u travnju i proslava Nove godine. To je posebnost koja Secretsundazeu daje određenu dugovječnost jer ljudi znaju da počinje u svibnju, završava u rujnu i da je to to!
Lako bismo to mogli razvodniti, ali pod jedan – ne želimo to, a pod dva – ne bi imalo smisla. Otkako smo mi prestali počeli su drugi partiji vrlo slični našemu i nisu loši ali mislim da nemaju našu prepoznatljivost.»

Skrufff: Kad ste dobili puno više medijskog prostora, kako ste uspjeli zaustaviti priljev drukčije publike koja bi istisnula onu originalnu?
James Priestley: «To je dosta teško, ustvari, to nam je i najveći izazov, posebno ove godine. Ljudi su oni koji stvaraju party i doista se satima pitamo što učiniti da ih zadržimo. Cilj nam je da se prema svima odnosimo pošteno, ali da ipak održavamo kvalitetu publike koju privlačimo.»

Skrufff: Imate li kakve kriterije za ulaz?
James Priestley: «Umm, otprilike. Koristimo različita mjesta pa to ovisi o veličini prostora. Često party organiziramo na drugom mjestu pa slučajna publika za njega neće ni saznati. Ponekad obavijest e-mailom nećemo poslati svima već samo bližim prijateljima, ako je riječ o maloj zabavi. Neke kriterije moramo imati jer se pojavljuje toliko novih ljudi, a želimo se pobrinuti prije svega za stalne goste koji su i zaslužni za naš današnji uspjeh. Zadnje smo godine zaposlili jednu osobu, jednog prijatelja, na ulazu, da se brine za stalne goste i da neke ljude ne pušta. Najrazličitije vrste ljudi privučene su u Secretsundaze i to je naša sjajna prednost, ta mješavina ljudi. Ali ključ je u ravnoteži, mislim da je ekipa koja dolazi NAJvažnija stvar.»

Spektrum: Horny Pony: Barlz e Syntho remix izašao 27 veljače, za NONSTOP records. Osim toga James promovira i Go!zillu s Nudeom Terrya Harta i All Over My Face.

Za intervju se zahvaljujemo Sergeju Lugoviću i Davoru Ostojiću!