Intervju: Lady M
Baš kad ste mislili da smo zaboravili na intervjue donosimo Vam malo iznenađenje. Ovaj put naš gost nije bio svjetski superstar DJ, već žena za DJ pultom i predstavnica domaće scene Lady M iz Zagreba. Dj karijeru započinje 2001. godine, u malenom house klubu u Zg-u – No.1, gdje uz pomoć tamošnjih dj-a stječe prva znanja…
DJ si već nekoliko godina, možeš li nam ukratko reći kada si se počela interesirati za elektroničku glazbu i kako je sve to skupa krenulo kod tebe?
Prvi put sam se susrela s elektronskom glazbom u Aquariusu davne 1997. Nastavilo se redovitim odlascima na Astralis, kasnije clubbingom po Londonu i jednostavno se nije zaustavilo do danas. Za DJ pult sam prvi put stala u No.1 klubu u Zagrebu 2001. godine, no tada nisam mogla ni zamisliti da ću jednog dana postati rezident toga kluba.
Jedna si od rijetkih ženskih DJa u Hrvatskoj, kako ti se čini sveukupna situacija i pozicija ženskih DJa na sceni u nas?
Činjenica je da nas je u Hrvatskoj vrlo malo djevojaka/žena koje se bave tim poslom. Često mi se znalo desiti da me ljudi tijekom sviranja pitaju nešto na engleskom, misleći da sam strankinja. Mislim da to dovoljno govori o promociji domaćih ženskih DJ-a u nas. Srećom, tu je opće narodno ludilo zvano myspace, koji je zaista dobar način promocije i upoznavanja ljudi iz istog posla.
Kako ti se čini scena u Hrvatskoj, da li bismo trebali nastaviti s masovnim stranim gostovanjima ili početi više cijeniti domaća imena i stavljati ih kao headlinere partija?
Domaća DJ imena sasvim su nepravedno podcijenjena, a da ne pričamo o tome koliko su premalo plaćena, iako puno puta baš domaći DJ-i znaju napraviti bolju atmosferu nego gost. Takva situacija nije samo u ovom poslu, nego općenito u cijeloj državi – sve što je izvana je bolje. U ovom slučaju – krivo! Ljudi niti ne znaju kakvi se sve fenomenalni producenti i DJ-i nalaze u njihovoj vlastitoj zemlji, jer oni naprosto ne mogu doći do izražaja i nitko se nije uhvatio njihove promocije.
Osim što si svirala svuda po Hrvatskoj, imaš li kakvih inozemnih iskustava?
Inozemnih iskustava imam zasada vrlo malo. No, dogodilo se to prvi put baš u gradu kojega osim Zagreba jako volim – Londonu. I ponovit će se već ove godine. Ove se godine počelo još mnogo toga 'kuhati' glede sviranja u inozemstvu, tako da planova ima puno, no o tom potom…
Imaš li kakvih želja, neki klub ili festival u Hrvatskoj ili okolici gdje bi željela nastupiti a nikako da uspiješ?
Moja najveća želja je što više 'Ladies behind the decks' partija. Budući da se takve stvari baš ne rade kod nas (osim izuzetaka), moja kolegica iz Slovenije Trick-C i ja odlučile smo se malo više pozabaviti time. O tome ćete čuti kada dođe vrijeme…
Imaš jednomjesečnu rezidenciju u zagrebačkom Fanatiku? Kakav je to klub, kakva je ekipa tamo i kakva se glazba vrti?
Imam dvije rezidencije mjesečno. Jedna je u No.1 klubu, najmanjem klubu u Zagrebu, a vjerojatno i u Hrvatskoj. Taj klub radi već šest godina, i nikada se u njemu nije sviralo ništa drugo osim disca i housea. S obzirom na njegovu dugovječnost, mislim da ne moram posebno naglašavati njegovu kvalitetu, koju su posjetitelji itekako prepoznali. Drugi klub je Fanatic, nešto malo veći od Jedinice, koji je u vrlo kratkom roku također stekao svoju vjernu publiku. U Fanaticu sviram progressive i electro, a u Jedinici vocal i funky house.
Kad smo već kod toga, možeš li opisati svoj glazbeni stil?
Najbolje se osjećam svirajući progressive. U zadnje vrijeme dosta sviram i electro. Kao što sam već spomenula u prethodnom odgovoru, u Jedinici sviram i funky house…no, progressive je stil u kojem sam se zaista našla i koji mi najviše paše po temperamentu.
Što je tvoja glavna inspiracija koja ti pomaže u radu?
Najveća inspiracija mi je moja publika, koja me izvrsno prihvatila i koja mi pruža nevjerojatnu podršku.
Što misliš o ovoj digitalnoj revoluciji i hoće li ona promjeniti tehniku tvog sviranja?
Moram priznati da sam po tom pitanju pomalo konzervativna i da bih najviše voljela i dalje svirati samo na gramofonima. No, visoke cijene ploča, a pogotovo carine, prisilili su me da gramofone malo pomalo zamijenim sa cd playerima, iako i dalje volim kombinirati to dvoje.
Što donosi ova godina za tebe? Da li ćeš se dati u producentske vode možda?
Ova godina nosi puno lijepih događaja što se tiče svirki…ne mislim se još zasada ozbiljno baviti produkcijom, no odradila sam jedan remiks sa svojim dragim kolegama Ewanom i Tomexom. Radi se o remiksu jedne pjesme slovenske grupe The Game.
Koja je tvoja glavna preokupacija kad nisi u glazbi, da li imaš neki hobi?
Moja glavna preokupacija je moja obitelj. Imam dvoje djece – sina od 12 i kćer od dvije i pol godine.
Prvi put sam se susrela s elektronskom glazbom u Aquariusu davne 1997. Nastavilo se redovitim odlascima na Astralis, kasnije clubbingom po Londonu i jednostavno se nije zaustavilo do danas. Za DJ pult sam prvi put stala u No.1 klubu u Zagrebu 2001. godine, no tada nisam mogla ni zamisliti da ću jednog dana postati rezident toga kluba.
Jedna si od rijetkih ženskih DJa u Hrvatskoj, kako ti se čini sveukupna situacija i pozicija ženskih DJa na sceni u nas?
Činjenica je da nas je u Hrvatskoj vrlo malo djevojaka/žena koje se bave tim poslom. Često mi se znalo desiti da me ljudi tijekom sviranja pitaju nešto na engleskom, misleći da sam strankinja. Mislim da to dovoljno govori o promociji domaćih ženskih DJ-a u nas. Srećom, tu je opće narodno ludilo zvano myspace, koji je zaista dobar način promocije i upoznavanja ljudi iz istog posla.
Kako ti se čini scena u Hrvatskoj, da li bismo trebali nastaviti s masovnim stranim gostovanjima ili početi više cijeniti domaća imena i stavljati ih kao headlinere partija?
Domaća DJ imena sasvim su nepravedno podcijenjena, a da ne pričamo o tome koliko su premalo plaćena, iako puno puta baš domaći DJ-i znaju napraviti bolju atmosferu nego gost. Takva situacija nije samo u ovom poslu, nego općenito u cijeloj državi – sve što je izvana je bolje. U ovom slučaju – krivo! Ljudi niti ne znaju kakvi se sve fenomenalni producenti i DJ-i nalaze u njihovoj vlastitoj zemlji, jer oni naprosto ne mogu doći do izražaja i nitko se nije uhvatio njihove promocije.
Osim što si svirala svuda po Hrvatskoj, imaš li kakvih inozemnih iskustava?
Inozemnih iskustava imam zasada vrlo malo. No, dogodilo se to prvi put baš u gradu kojega osim Zagreba jako volim – Londonu. I ponovit će se već ove godine. Ove se godine počelo još mnogo toga 'kuhati' glede sviranja u inozemstvu, tako da planova ima puno, no o tom potom…
Imaš li kakvih želja, neki klub ili festival u Hrvatskoj ili okolici gdje bi željela nastupiti a nikako da uspiješ?
Moja najveća želja je što više 'Ladies behind the decks' partija. Budući da se takve stvari baš ne rade kod nas (osim izuzetaka), moja kolegica iz Slovenije Trick-C i ja odlučile smo se malo više pozabaviti time. O tome ćete čuti kada dođe vrijeme…
Imaš jednomjesečnu rezidenciju u zagrebačkom Fanatiku? Kakav je to klub, kakva je ekipa tamo i kakva se glazba vrti?
Imam dvije rezidencije mjesečno. Jedna je u No.1 klubu, najmanjem klubu u Zagrebu, a vjerojatno i u Hrvatskoj. Taj klub radi već šest godina, i nikada se u njemu nije sviralo ništa drugo osim disca i housea. S obzirom na njegovu dugovječnost, mislim da ne moram posebno naglašavati njegovu kvalitetu, koju su posjetitelji itekako prepoznali. Drugi klub je Fanatic, nešto malo veći od Jedinice, koji je u vrlo kratkom roku također stekao svoju vjernu publiku. U Fanaticu sviram progressive i electro, a u Jedinici vocal i funky house.
Kad smo već kod toga, možeš li opisati svoj glazbeni stil?
Najbolje se osjećam svirajući progressive. U zadnje vrijeme dosta sviram i electro. Kao što sam već spomenula u prethodnom odgovoru, u Jedinici sviram i funky house…no, progressive je stil u kojem sam se zaista našla i koji mi najviše paše po temperamentu.
Što je tvoja glavna inspiracija koja ti pomaže u radu?
Najveća inspiracija mi je moja publika, koja me izvrsno prihvatila i koja mi pruža nevjerojatnu podršku.
Što misliš o ovoj digitalnoj revoluciji i hoće li ona promjeniti tehniku tvog sviranja?
Moram priznati da sam po tom pitanju pomalo konzervativna i da bih najviše voljela i dalje svirati samo na gramofonima. No, visoke cijene ploča, a pogotovo carine, prisilili su me da gramofone malo pomalo zamijenim sa cd playerima, iako i dalje volim kombinirati to dvoje.
Što donosi ova godina za tebe? Da li ćeš se dati u producentske vode možda?
Ova godina nosi puno lijepih događaja što se tiče svirki…ne mislim se još zasada ozbiljno baviti produkcijom, no odradila sam jedan remiks sa svojim dragim kolegama Ewanom i Tomexom. Radi se o remiksu jedne pjesme slovenske grupe The Game.
Koja je tvoja glavna preokupacija kad nisi u glazbi, da li imaš neki hobi?
Moja glavna preokupacija je moja obitelj. Imam dvoje djece – sina od 12 i kćer od dvije i pol godine.