Intervju: Marko Pelaić
Prije nekoliko dana izašao novi single "Good Times" od Homeboya za američki label Speak Recordings. Na njemu se osim dvije nove pjesme nalazi i remix od Darshana Jesranija iz Metro Area. To nam je dalo povoda da saznamo malo više o Marku Pelaiću.
Kakvu muziku ste slušali kao dijete, tinejdžer… i koliko je ta muzika imala utjecaja na Vaš kasniji rad?
Ja sam oduvijek slušao sve. S tim da kad sam bio mlađi sam znao zaglibiti u jedan specifičan stil koji sa sobom nosi i određeni imidž. Kad sam kao vrlo mali klinac zabrijao na Rap sam si odmah nabavio baggy pantse. Kad mi je Rave bio zakon sam kupovao odjeću koja je malo izgledala ko raverska. Velvet Monkeys majice su tad bile feš u techno krugovima. Obzirom da su bie izuzetno skupe moja mi ih majka nije kupovala, ali uvijek bi našao neku sličnu i ponašao se kao da je baš ta original. Vrhunac je bio kad sam dobio majcu marke Homeboy koje su isto tako bile vrlo nošene. To je bilo u 7. razredu. Kasnije sam slušao Grind Core i Death Metal, pa sam imao dugu kosu i crne majice s upitnim printovima. Imao sam i longsleeve od grupe Cannibal Corpse, zbog čega su mi roditelji bili izuzetno sretni. To je stalo u srednjoj školi, kad sam odbacio to sve skupa i počeo slušati sve moguće vrste glazbe od jednom i furati neki vlastiti stil odjeće bez posebnih etikiranja. Ali evo, Homeboy je ostao sve do danas.
Za one čitatelje koji Vas ne poznaju dobro, možeš li nam reći kako si se zainteresirao za glazbu i eventualno neke umjetnike koji su te impresionirali?
Ne znam kad i kako je to bilo da sam se zainteresirao za glazbu. To je čovijeku uređena stvar. Ili je imaš ili je nemaš. Ako ju imaš ti nema druge mogućnosti nego da se se baviš s tim, bilo to iz hobija ili da živiš od toga. Motiv je isti, a to je da te sviranje, puštanje i stvaranje glazbe naprosto ispunjava. Umjetnici koji su me uspjeli impresionirati su svi oni kod kojih sam osjetio to nešto više. Bio to izvrstan DJ koji se ne boji reakcija publike, bio to jazz saxofonist koji doslovno svoju dušu ispuše kroz instrument ili ulični svirač koji si fakultet financira odličnim izvedbama Bacha, po najgorim uvjetima. Svi me u istoj mjeri impresioniraju.
Tko su po Vama pioniri elektronske glazbe?
Jedan od glavnih pionira elektronske glazbe je po meni definitivno Raymond Scott, kojeg sam ja tek prije nekoliko mjeseci otrkrio. On je meni najinteresantiji od tih starih imena, jer je bio prvi koji je s elektronskim instrumentima napravio nešto funkcionalno i opće prihvatljivo.
Imate li uzore? i koji su ?
Uzori su mi svi ljudi koji svoje talente koriste da naprave nešto dobro. Motiviraju me da se sam potrudim oko stvari koje radim.
Koji su Vaši favoriti u svijetu produkcije?
Imati favorita bi značilo da je produkcija neka vrsta natjecanja, a ta vrsta producenata mene osobno nikad nije interesirala. Uvijek su mi bili zanimljiviji ljudi koji nisu iz početka išli na to da naprave isklučivo hit, već nešto što će biti kvalitetno. Raditi kvalitetu, naravno, ne znači uvijek veliki uspijeh, već ovisi o tome u kojim se društvenim okvirima producent kreće. Znači ako producent koji voli gledati mafijaške filmove napravi nešto kvalitetno, to može značiti da će se to možda svidjeti većoj količini ljudi, obzirom da su mafijaški filmovi vrlo popularni.
Koji je tajni sastav za dobar live act?
Svoje setove uvijek pokušavam formirati ko jedno kratko putovanje. Nešto kao jednu malu house simfoniju. Ja ne volim kad live actovi na partiju odsviraju stvar po stvar, to mi nekako ne ide uz atmosferu koja vlada u klubu. Zvuk je isto vrlo bitna stvar. Obzirom da su DJ-i u prednosti da uvijek sviraju isproducirani materijal, je ponekad teško po kvaliteti zvuka biti na istoj razini. Zato sam ja počeo koristiti hardware u svojim live-ovima, s tim uvijek postignem dobar zvuk, bez da moram biti jako glasan. Istotako je uvijek dobro imati kontrolu nad svim instrumentima, što ostavlja mjesta za improvizaciju. Ima puno live actova koji dolaze s već izaranžiranim materijalom i onda samo vrte po nekakvom filtru ili efektu. Ja volim kad je kontrola nad svim aranžmanima kod mene, pa sam sposoban i varirati uživo tok stvari i ravno utjecati na publiku. Slično je kao kad band svira uživo, samo što ja imam kontrolu nad svim instrumentima i kompletna energija prolazi kroz mene. Meni je to osjećaj koji negdje između dirigenta, glazbenika i DJ-a.
Kako biste stilski opisali svoj live act: koja klupska večer vam najviše odgovara?
Stilski je to što radim House. A volim svirati i na Techno večerima, da ljudima ne bude dosadno.
Iako sami niste DJ, što po vama čini dobrog DJa?
Dobro poznavanje glazbe i ljudi. To su jedine dvije bitne stvari za DJ-a, te se kod jednog i drugog znati igrati s granicama. Tko to skuži, nema više granica. Dobri primjeri su pokojni Ron Hardy, DJ Harvey, Andrew Weatherall, Ata, Ricardo Villalobos, pokojni Larry Levan … Da vam konačno i dam par imena. Od naših je Sergej definitvo najhrabriji DJ. I to ne kažem zato što mi je prijatelj, nego zato što ne znam nijednog DJ-a na svijetu koji će u istom setu pustiti "World hold on" od Bob Sinclaira i nekakav moderni njemački techno. Za takve stvari samo on ima muda, a muda čine dobrog DJ-a.
Možete li nam reći nešto o svom aktualnom singlu?
Meni je osobno uvijek teško pričati o vlastitom radu, ali nešto što mogu reći je da je ovaj singl možda početak jednog stila kojeg trenutno lovim. Klasičan pristup house glazbi u kojem svejedno postoji određeni odmak od te baze i njegove forme.
Što možemo očekivati od Vašeg nastupa, koje ritmove donosiš sa sobom?
Najbolje ništa ne očekivati i samo se prepustiti.
Kako vidite ovu glazbenu evoluciju? Može li ona donijeti što pozitivno ili ne?
Čini mi se da je glazbena evolucija koja se trenutno dešava, vrlo usko vezana uz današnjeg čovijeka i njegove navike. Nema više puno ljudi koji će doći kući, sjesti na kauč i staviti ploču koju će slušati, već je glazba postala na neku foru oblik inputa u raznim situacijama u kojima se čovijek nalazi. Bilo to dok je u autu, dok hoda gradom ili vozi bicikl, dok konzumira nekakav vizualni medij, dok crta, kuha, dok na plaži igra odbojku… Tako da je glazbena evolucija a i sama glazba vrlo prilagođena našem vlastitom razvoju, drugčije nebi ni imalo logike. Sad da li naša evolucija može donijeti nešto pozitivno? Može. Ako ovako nastavimo ćemo vrlo brzo i nestati sa ove planete, a onda će priroda konačno dobiti malo vremena za odmor. Šalim se, iako je istina (smijeh).
Da li pratiš trendove u muzici ili jednostavno radiš ono što ti se sviđa?
Pa prije ovo drugo. S tim da nitko ne može izbjeći kolektivnu svijest koja ujedno i čini trendove.