Intervju s osnivačem The Gardena
Zašto ljudi vrtlare? Zato jer žele gledati kako stvari rastu i bujaju životom pa smo upravo danas intervjuirali jednog od najvrtlara koji vam je kroz desetljeća pružio nebrojena sjećanja.
Nick Colgan donio nam je The Garden festival, ujedno friško proglašen i najboljim svjetskim festivalom u srpnju. U svom konačnom velikom zaglušujućem prasku napustit će nas nakon dekade plesa pod zvijezdama, na brodovima i u podzemljima klubova.
Festivalskih i dnevnih upada još uvijek ima nekoliko komada pa požurite po svoju posljednju priliku da zaplešete u vrtu uz imena poput Bena UFO, Tima Sweeney, Setha Troxlera… No da ne duljimo dalje prepuštamo riječ onome koji je izvor zbog kojeg je vrt narastao u zelenu oazu užitka.
Najljepši pozdrav gospodine Colgan i dobro nam došli u Scenin vrući stolac. Zahvaljujemo što ste uzeli malo vremena kako biste podijelili s nama neke misli i utiske.
1. Posljednja tri desetljeća ste proveli zapleteni u glazbu na svekolike načine počevši u boy bandu 80-ih. Što vas je natjeralo da preusmjerite svoje vještine iza scene i bacite se u organizaciju i svirate li još tu i tamo koju gažu?
Da budem iskren, uvijek sam bio bolji iza scene u organizaciji i menađmentu. Još uvijek izluđujem ljude i danas jer pokušavam sve napraviti sam, ali sam kroz godine naučio da je dobar team ključan za uspjeh – također stvarno sam loše svirao klavijature. Uživao sam u produkciji i studijskom radu. Nemojte me krivo shvatiti, bilo je sjajno popeti se na pozornicu i svirati live samo jednostavno nisam bio dovoljno dobar. 🙂
2. Koliko vas je rad na promociji s Eddiem O’Callahanom u San Franciscu naučio i jesu li ova znanja bila ključna kada ste podizali The Garden na noge u Hrvatskoj?
Naučim nešto novo svaki dan i mislim da što god odabereš da ćeš raditi nikada ne možeš znati sve. Bio sam vrlo sretan što sam u životu imao priliku zarađivati za život od onoga što volim s ljudima koje volim (većinu vremena). Rad sa Eddiemm u san Fraciscu bio je posebno razdoblje u mom životu iz više razloga – tamo sam oženio Charlotte 1994. između ostalog…
3. Kada smo već spomenuli Garden ostanimo na temi. Fanovi festivala su bili šokirani saznavši da će deseta godišnjica festivala uejdno biti i golema oproštajka, ali nije tako dramatično kako zvuči. Kako smo čuli nastavit ćete ulagati u Tisno kao festivalsku lokaciju. Možete li podijeliti ikakve planove o budućnosti ovog prekrasnog lokaliteta?
Ovo definitivno nije kraj, dapače, ja to gledam kao novi početak. Trentno radimo na novom vizualnom identitetu za sve povezano s Gardenom i morali smo se koncentrirati na veću sliku svega smještenog pod “Garden” kišobran. Završavanje the Garden Festivala nakon deset godina učinilo se kao prirodan potez koji će nam dati vremena da krenemo dalje s novim formatom i inkorporiramo nove projekte kao što su Garden pivovara i Garden povrtnjak dok istodobno rafiniramo postojeće projekte kao što su Garden Resort i Garden Disco. Također smo već i postavili novi event na mjesto The Garden festivala za narednu godinu naziva “Love International”. Ovaj projekt će voditi više manje u potpunosti isti team uz tipa iz “Love Saves The Day” iz Bristola koji će biti predvodnik.
4. Mislite li da je prelazak iz Petrčana u Tisno bio dobar potez iako promjena nije bila očekivana?
Kao što ste rekli nije bilo očekivano i to je bio vrlo stresan period. Kako god, selidba je bila odlična i zaista volimo novu lokaciju. Tisno/ Murter su divne lokacije i ljudi su nas prihvatili otvorenih ruku.
5. Kako ste se vi i vaša obitelj prilagodili životu u Hrvatskoj i vidite li ikakve promjene na sceni, na dobro ili loše u vremenu koje ste ovdje proveli od 2004.?
Generalno gledajući živjeti ovdje je do sada bilo sjajno iskustvo i ovo je prekrasno mjesto za klince da odrastaju. Škole su odlične i volimo svoj život ovdje. biti će drugačije ove godine jer kako će oboje djece otiči na svečilište u Veliku Britaniju biti ćemo sami no ipak veselim se novom poglavlju u životu. Bilo je naravno potrebno neko vrijeme da se ufuramo u stvari i dakako da su postojale situacije koje su nas frustrirale, ali Zadar je sada mjesto koje zovemo domom!
6. Wild Card pitanje: Kada je bio posljednji put kada ste se osjećali ekstatično sretnim?
10. svibnja ove godine kada sam prešao ciljnu crtu svog prvog maratona u Maastrichtu 🙂
