Intervju: Zarkoff

 

Spremio je pjesničke figure u ladicu, umjesto prevoditeljskih  slušalica u ovima sada odzvanja glazba… prekrasno neobična i pomaknuta kao da gledate svijet iskosa kroz tonove. Za Home Made Electronica izdao je dva EP-ja vokalnog-electro housea.
{youtube}PGTJocWpTEg{/youtube}
 

Malo pomalo postaje stalni gost na electro i techno partijima i upada i na Exit. Zarkoff i DJ Yas zajedno preuzimaju organizaciju evenata po klubovima diljem zemlje i kako nam život uglavnom nudi sjajna iznenađenja tako je ovaj poduzetnički pothvtat završio spajanjem u umjetnički duo pod projektom imena FFFC.

 

Jedan i jedan nekada nisu dvojka nego postanu nešto više jer, iako su oboje u solo projektima bili zainteresirani za moderne elektroničke horizonte, sudar ova dva senzibiliteta rezultirao je šetnjom retro vrtom i minimalom. FFFC uskoro uspjeva stići na kompilaciju labela Enfant Terrible  i zatim za brazilce Wave Records  izdaje "Everyday Theatre" album. No ovo je samo početak. Da ne duljimo dalje puštamo Sašu samoga da nam ispriča što ima novo.

Lijepi pozdrav Saša. Nadamo se da si nam dobro nakon zaposlenog razdoblja iza sebe. Vidimo da nemaš nikakvu namjeru usporiti s radom i drago nam je zbog toga. Nismo dugo razgovarali pa da malo pročavrljamo. Kako se osjećaš kada pogledaš unazad na ovih 10-ak godina konstantnog uspona i kada vidiš da se tvoj rad cijeni i nacionalno i intrernacionalno? Jesi li imao svojih nesigurnosti kada si uplovljavao u glazbene vode ili je za tebe jednostavno uvijek bilo logično da ćeš se baviti glazbom?

Gledajući unatrag, bilo je puno praznog hoda, trebalo mi je dosta vremena i nekoliko pokušaja da glazbu stavim na prvo mjesto. Zapravo imam osjećaj da sam tek nedavno počeo ozbiljno raditi. U zadnje dvije godine, neprestano se vrte projekti, uglavnom imam dva-tri dana odmora između, ako i toliko. To je ok, drži me zauzetim pa se ne pitam puno o tome kako bi moglo biti, niti si više dozvoljavam puno cendranja. Radim, nađe se netko tko to sluša i voli, nisam gladan, ne smijem biti bahat pa tražiti više.

 

Često govore da je tvoj zvuk minimalan i pomalo mračan i Resident Advisor tvoju glazbu opisuje kao onu za "post civilizirano društvo" i "soundtrack za moderne odmetnike". Nosiš li ovu značku ponosno ili smatraš da nije baš tako?

Nije loše, sviđa mi se ideja da zastupam one kojima je nešto krivo spojeno, neprilagođene i slične. Mislim da je postotak populacije koja uopće ne vjeruje u sustav unutar kojeg funkcionira velik, isto tako i polufunkcionalnih koji dobro glume da su ok, tako da se ne radi o nekakvoj eliti osviještenih, nego o masi dezorijentiranih. Ja svakako spadam među dezorijentirane. No takvi smo jer razmišljamo svojom glavom i pokušavamo se izboriti s prevelikom količinom nepouzdanih informacija i mnogim nastranim detaljima, a ne zato što nešto nije u redu s nama. Zato, ako se moj rad igdje spominje u tom kontekstu, drago mi je.
 

Koji su najnoviji planovi na kojima već radiš i što zaljubljenici u tvoj zvuk mogu uskoro očekivati da im curi kroz slušalice? Što si pak ostavio sa strane kao želju čije ostvarenje bi volio vidjeti u skoroj budućnosti?

Uskoro imamo još jedno snimanje u napuštenim prostorijama bivšeg Instituta Željezare. Radimo na novom materijalu FFFC, nakon dugo vremena, pa na projektu Kali Jugend, koji je još neobjavljen, a pridružit će nam se još i Microslav  i art grupa M_1300. Što se tiče novog Zarkoff materijala, u demo folderu ima različitih stilova, vidjet ćemo što će od toga prvo naći izdavača.

 

Između svih izdanja koja si pospremio u ladicu 2014., od novog album Sumerian Fleeta, suradnje s Popsimonovom, album „Die Brucke“ za ''JAM Traxx'', preko kompilacije Gooliad Electra na kojoj se nalaze dvije tvoje stvari ili možda masteringa za 'Creme Organization'', možeš li izdvojiti neku koja ti je posebno draga i zašto baš ta?

Autorski, teško mi je odabrati između „Die Brucke“ s Popsimonovom i „Just Pressure“ sa Sumerian Fleet, no, po pitanju komunikacije s labelom, profesionalnosti i povjerenja – definitivno odabirem Dark Entries. Što se tiče angažmana u tehničkim ulogama, izdvojio bih snimanje EP-ja „Olovo“ noise benda ###, i naravno, mastering za Creme i R Zone mi puno znači, na temelju toga odnedavno radim i za Return To Disorder, label H. Hauff i Digital Tsunami, čije prvo izdanje uskoro slijedi. Naravno da nemam isti odnos prema tome kao prema izdanjima na kojima sudjelujem autorski, ali drago mi je da se u drugim ulogama ipak bavim glazbom koju volim, nije samo rutinsko odrađivanje.
 

Wild card pitanje: Kada si se zadnji puta osjetio ekstatično sretnim?

E, razmišljam o ovome već tjedan dana, zato intervju i kasni. Wild card odgovor – pojma nemam, al sigurno se dogodilo!
 

Hvala ti na druženju Saša, želimo ti puno uspjeha na novim projektima i da pri tome temeljito uživaš. Tko zna, možda te uskoro ponovo upitamo o ekstatično sretnom trenutku, neki sigurno već čeka na horizontu. Najljepši pozdrav.