Intervju: Zero

Počeo sam slušati elektronsku glazbu u 5. ili 6. razredu osnovne škole, mislim da je to bio Prodigyev album "The Experience". Tada mi se to svidjelo jer je bilo novo, drugačije i zabavljalo me. To bilo dovoljno. Nekoliko godina kasnije sam prvi put čuo techno i tek dosta kasnije počeo shvaćati elektronsku glazbu na dubljoj razini od one čisto "zabavne". Mislim da je najlijepša strana elektronske glazbe njezina neograničenost.

–    Baviš se brojnim poslovima u glazbi. Opiši svoj radni tjedan te kada i na koji način se odmaraš, odnosno koji ti je omiljeni način opuštanja?

Trenutno dovršavam materijale za live act nastup pa sam više-manje stalno u studiju i radim muziku, tako da je skoro svaki dan mojeg radnog tjedna sličan. Zadao sam si dosta intenzivan tempo, jer sve mora biti gotovo do 6. mjeseca, pa sam druge obaveze stavio na stand by dok ovo ne bude gotovo. U isto vrijeme, radim nove trackove za eksperimentalni ambient album. Naravno, vikendima je i dalje akcija po klubovima. Što se tiće opuštanja, volim jednostavne stvari. Družiti se sa prijateljima, otići prošetati psa ili pročitati neku dobru knjigu. Baš sam pri kraju Zovem se crvena od Orhan Pamuka – jako dobra knjiga.
Isto tako, volim putovati. Ali na kraju se svaki put koji planiram kao odmor, između razgledavanja, kupovanja ploča i tulumarenja, pretvori u test izdržljivosti. Kad sam se vratio iz Pariza, prespavao sam 2 dana.

–    Rezident si zagrebačkog Boogaloo kluba od svojih početaka. Koliko ti je ta rezidencija pomogla u karijeri da se etabliraš na sceni? Možeš li iz svog iskustva navesti neke od po tebi boljih partija u tom klubu na kojima si i ti svirao?

Rezidencija u Boogaloo-u mi je jako puno pomogla. Dobio priliku nastupati na jako puno evenata, sa puno interesantnih artista i izgraditi se glazbeno u ono što sam sad. Mislim da bi se stvari puno sporije dešavale za mene da nije bilo tog kluba, ali na sreću ovako se sve desilo u pravo vrijeme. Tamo sam rezident već četiri godine, bilo je i dobrih i loših perioda, ali sve skupa mi je to jedno jako važno iskustvo. A što se tiće dobrih partija…pa, bilo ih je zbilja puno. Evo recimo zadnji put kad je Jeff Mills bio je bilo fenomenalno, pa kad je Oliver Ho prvi put došao… Iako, meni su najdraži partiji na malom flooru kad smo radili Chop, Jumbo, Xed, Zlee i ja. Bilo je nekoliko tih partija koji su bili zbilja dobri i na kojima je bilo puno naše ekipe pa smo se svi super proveli.

–    S informacijama kojima raspolažemo, u Sloveniji studiraš na fakultetu za inžinjera zvuka. Možeš li nam malo pobliže opisati taj studij?

Ha ha puno ljudi me pita za to. To je SAE, fakultet za sound engineering. Meni je SAE puno pomogao da steknem uvid u razna područja vezana uz produkciju i engineering, i da vidim šta od toga me zbilja zanima, a što ne. Trenutno sam malo na pauzi, jer jednostavno ne stignem sve, ali mislim da ću se nakon ljeta opet primiti učenja. Imam tri ispita koja još nisam položio.

–    Što je s tvojim projektom OMA?

OMA više ne postoji.

–    Mislim da su naši čitatelji slabo upoznati sa tvojim producentskim radom. Možeš li nam nabrojati svoje dosadašnje produkcije?

Zasad imam izdanu jednu stvar na Decoded labelu, kao dio Various Artists kompilacije, a uskoro bi trebao izaći i remix na Diggarami. Početkom proljeća izlazi remix za label Ivana Komlinovića, Four Seasons Music, i to je zasad to. No, imam još nekoliko stvari koje nisu potpisane za niti jedan label, i koje nitko još nije ni čuo, tako da tek moram tek vidjeti gdje ću sa njima. Uglavnom, jako puno radim i imam u planu razne projekte.

–    Koji su ti uzori u produkciji a koji u DJ-ingu?

Oliver Ho, James Ruskin, Tony Rohr, Woody McBride, Jeff Mills, Robert Hood, Speedy J., Plastikman, Adam Beyer…ima ih zbilja puno. Teško mi je nekoga posebno izdvojiti, pogotovo po pitanju produkcije, jer kupujem puno ploča sa jako različitom glazbom. Ali evo, mogao bi reći da mi je dobro skoro sve što izbace Oliver Ho i Tony Rohr. Što se tiće DJinga, jako mi se sviđa kako radi Jeff Mills, pogotovo kad je dobro raspoložen, i obožavam slušati Marka Nastića. Slušao sam ga nekoliko puta i svaki put me oduševio.

–    Svirao si u mnogo HR klubova, možeš li izdvojiti koja su ti mjesta ostavila najbolje dojmove.

Mislim da mi je najbolji feedback bio kod dečki iz Moving Projecta, u Novom Marofu. Bio sam tamo jednom, a krajem 5. mjeseca opet nastupam tamo, ali ovaj put kao live act. Jedva čekam, ljudi tamo zbilja uživaju u glazbi. Osim Movinga, mali floor Boogalooa zna biti fenomenalan, i naravno Crossroads Club u Malinskoj na Krku. Tamo radim već godinama i svaki put mi je dobro.

–    Kakva je po tebi trenutačno ZG scena? Ima li nedostataka, i ako ima koji su?

Zagrebačka scena je jako fragmentirana, a fale joj mali klubovi sa redovitim eventima elektronske glazbe i ono najvažnije – publika.

–    Da li imaš inozemnih iskustava / nastupa? (po mogućnosti nabrojati neke)

Imam, iako su to većinom zemlje koje okružuju Hrvatsku. Svirao sam po Sloveniji, Srbiji, Bosni, a sad imam neke upite za Austriju, Mađarsku i Češku, tamo još nisam bio. Za tri tjedna imam super vikend u Sloveniji – u petak klub K4 u Ljubljani, a u subotu Ambasada Gavioli u Izoli.

–    Da možeš birati na kojih bi 5 svjetskih festivala zasvirao?

Wire, Sonar, I Love Techno, Mayday i Loveparade.

–    Kako možeš definirati svoj stil?

Ja puštam zbilja širok spektar techna, tako da ga je teško definirati, ali uglavnom volim stvari koje imaju "edge".

–    Što te inspirira dok sviraš pred velikim auditorijem?

Atmosfera, pogotovo ako je pult smješten blizu ljudi.

–    Imaš li neke posebne planove za ljeto?

Nadam se ovo ljeto malo više nastupati kao live act. Radim na materijalima već mjesecima i jako sam uzbuđen oko svega toga.

–    Vidiš li se u ovom poslu za 10 godina kao DJ, ili producent, oboje, ili nešto treće?

Nadam se kao oboje. Volio bi otvoriti svoj label, ali nadam se da na to neću morati čekati deset godina ha ha.