Laurent Garnier: Još uživam u DJ-ingu i ne osjećam potrebu da prestanem

 

Laurent je zaista pravi iskonski DJ, ona stara škola koja je navlačila okolo beskonačno teške kofere i torbe s pločama i radila sve ručno i jedan od onih odgovornih da se ovaj posao krene od marginalne društvene prakse smatrati nečim stvarnim i vrijednim pažnje. Većinu vremena danas prolazi kopajući po opskurnim kutevima mračnih trgovina ploča, završavajući na neobičnoj strani interneta gdje se skriva još neotkrivena glazba i slušajući što je više moguće od silnog materijala koji mu neprestano stiže. 

 

Laurent je tako sjeo i popričao s ekipom Decoded Magazina o svemu od društvene percepcije techna, preko toga kako je biti festivalski promotor sve do ljubavi koju još danas osjeća prema onome što radi i planovima za budućnost.

 

Decoded: Bok Laurent, hvala ti što si uzeo vremena da popričaš s nama u Decoded Magazinu. Ako je to ok s tobom, uskačemo odmah. Kako se osjećaš u vezi novog povećanja dostupnosti stvaranja elektroničke glazbe i kako je ovo utjecalo na javnu percepciju elektroničke glazbe. Je li acid house san postao njegova noćna mora?

 

Laurent: Bok Simon, drago mi je da smo se upoznali. Kada se bilo što razvije i krene dodirivati mainstream uvijek u svakom stilu glazbe nosi sa sobom dobre i loše strane. Mislim da je rock & roll proživio svoju noćnu moru, i hip-hop, i disco. Tako i u technu postoji dobro i loše, ali još uvijek je to veliki postotak ljudi koji su iskreni u onome što rade. Mislim da je na ljudima samima da ignoriraju loše strane. Ima toliko dobrih da ih nije teško ignorirati.

 

Decoded: Volimo priču o tvom prvom dodiru s house glazbom kao clubbera u Manchesteru. Imaš popriličnu reputaciju da slušaš promo materijale i uvijek smo iznova impresionirani količinom rada i predanosti koje ulažeš u pripremanje gaža. Osjećaš li još uvijek jednaku razinu uzbuđenja i entuzijazma kada pronađeš neki od bisera?

 

Laurent: Glazba je nešto što me zaista uzbuđuje i prvo što želim učiniti je pustiti je – bilo u klubu, na radio showu, prijateljima ili osobi koja je trenutno uz mene. Da, još uvijek pronalazim isto uzbuđenje jer još uvijek postoji mnoštvo uzbudljivih snimaka, ali primjetio sam da više nema onih koje bih želio puštati čitavu noć, znate ono i opet, i opet i opet, jer mislim da smo imali ovu glazbu 30 godina i vrlo je teško danas producentima pronaći nova iznenađenja. Valjda samo jednostavno manje iznenađeni glazbom, ali još uvijek postoji tona traka zbog kojih sam uzbuđen. Mislim da smo zaista vrlo sretni jer je scena još vrlo zdrava i ima mnogo glazbe.

 

Decoded: Zaista smo uzbuđeni da si headliner The Social Festivala u rujnu. Nakon svih ovih godina DJ-inga imaš li magičnu formulu za savršeni festivalski set?

 

Ne. Ne, ne, ne. Ne postoji formula u našem poslu. Naš posao se sastoji od toga da tražimo i stvaramo trenutke gdje god da se zateknemo, jer gdje god idemo zvuk je važan, vrijeme je važno, soundsystem, svjetla, raspoloženje. Naš posao je da pokušamo razumjeti sve ovo i stvoriti nešto iz toga. Publika je različita svaku večer i svaka večer je drugačija.

 

Čak i da ideš u isti klub 5 večeri za redom, večeri će biti drugačije i mix koji je funkcionirao jednu večer možda neće drugu. tako da naš posao je da gledamo publiku svaki puta kada zasviramo nešto i pokušamo izgraditi nešto i ispričati priču. Tako da za mene tu nema formule jer ponekad mislim da sam nešto dobro handlao, kao mix koji mi se zaista svidio i ponovim ga i fail je, tako da ne, nema formule, posebice za festivale.

 

Decoded: Nic Fanciulli je spomenuo da mu je bookiranje tebe bilo jedno od najvećih dostignuća u karijeri. Da si ti promotor festivala koga bi bookirao kao headlinera?

 

Laurent: Zapravo i jesam. Vodim festival svake godine koji se zove "Yeah!". No moj festival je ponešto drugačiji jer je pop-up festival pa bi moj odgovor mogao biti pomalo neobičan! Kada radiš festival mislim da moraš znati gdje ga radiš – okoliš – tako da vam ne mogu reći koga bi boolkirao za festival jer ne znam gdje bi on bio.

 

Okolina je iznimno bitna i to je razlog zbog kojeg sam odabrao pop-up festival jer želim da mjesto na kojem ga održim bude lijepo, 15. stoljetni dvorac koji gleda na prekrasno selo na jugu Francuske i moramo zatvorit u 1 ujutro i mislim da to recimo nije prikladno mjesto za postaviti techno party kako spada. 

 

Tako da kada si promotor postoje dva načina na koja promoviraš party. Jedan je ako želiš zaraditi pun k**** love pa bookirš bilo koga tko je trenutno cool i samo zarađuješ ili s druge strane želiš podijeliti nešto što ti je važno i tada pokušavaš poštovati one koji dođu na tvoj festival i to je ono što mi činimo s festivalom koji organiziramo.

 

Decoded: Bez sumnje kada netko putuje svijetom toliko koliko ti putuješ teško je pratiti sve što tvoji kolege stvaraju. Tko ti je u posljednje vrijeme zapeo za oko?

 

Laurent: Nisam čuo nikoga posebice novoga u zadnje vrijeme. Svirao sam s mnogima naravno, ali onima koje već poznajem. No mogao bih spomenuti nekolicinu mladih momaka iz nove francuske generacije koji su zapleteni u undergorund house i techno, kao šo je Jeremy Underground i slični koji su po meni zaista glazbeno uzbudljivi, način na koji puštaju i kako se bore za svoju glazbu. U Francuskoj postoji čitava jedna generacija koja me inspirira.

 

Decoded: Čini se da je techno doživio svojevrsnu renesansu posljednjih godina, i nikada nije bio toliko raširen. Mnoštvo starog techna se smatra bezvremenskim čak i prema današnjim produkcijskim standardima. Misliš li da će techno nastao u posljednjih nekoliko godina ikada biti promatran s tolikom ljubavlju?

 

Laurent: Ne znam, jer čini mi se da mnogo stvari, mnogo glazbe koja se mogla raditi u posljednjih 10 15 godina, nije loše, ali što s produkcije tiče ovdje je čitava nova generacija koja je propustila prvi val techna i njegovu povijest, i sada joj se utječu kao primjeru, i mnogi iskopavaju stare mašine i stare ploče i stvaraju vlastite stvari koje zvuče kao da su nastale prije 15, 20 godina u Chicagu ili Detroitu, tako da kako se danas radi mnogo glazbe koja nalikuje onoj od prethodnih godina mislim da nitko ne bi bio iznenađen.

 

Neka će izdržati test vremena u to sam siguran. Siguran sam. Da, neka bezvremenska ploča nastala je u posljednjih 10 godina, sigurno jest. Ja mogu vidjeti ovo jer držim te ploče u svojoj kutiji i sakupi se poprilično toga u pet godina što ne mogu izbrisati. Držim ih u svojoj kutiji i još ih puštam ponekad u za mene one postaju klasici. Novi klasici. Bilo je klasika i u posljednjih 30 godina, no, kako sam već napomenuo, pošto je već bilo toliko produkcija teže je iznenaditi ljude i zato će uvijek biti više klasika iz 90-ih nego ranih 2010-ih.

 

Decoded: Živeći u Londonu za vrijeme formativnih godina ravea, kako bi usporedio scenu Engleske s onom Francuske?

 

Laurent: Mislim da je Francuska sjajna trenutno, zaista, zaista sjajna. Često sam znao dolaziti u London jer sam držao rezidenciju u The Endu i imao sam mnoga mjesta na koja sam volio zalaziti i svirao tamo. Još uvijek postoji mnogo sjajnih klubova no ne bih rekao da je Velika Britanija techno meka trenutno, ali posljednjih 5 godina Francuska je u sjajnoj formi.

 

Njemačka je također super jaka što se tiče klubova i glazbe posljednjih 10, 15 godina. Japan je također odličan, ali da budem iskren Francuska mi nikada nije bila tako uzbudljiva kao sada. Toliko se toga događa, toliko ljudi producira, toliko organizira partyje, toliko se toga događa. Živo je, apsolutno živo. Sjajno je i naravno ovdje govorim o underground, a ne mainstream sceni.

 

U Parizu postoji oko 20 klubova koji puštaju techno i partiji se odvijaju konstantno puneći se s od 2000 do 10 000 ljudi svaki vikend. Ludo je, potpuno ludo! I sve je to zahvaljujući ekipi iz Concretea, partyja koji se odvijao, i još se odvija, svake nedjelje i ova ekipa je sada započela organizirati goleme festivale i na neki način su ponovo lansirali techno u Francuskoj i čitava generacija je pomislila: "Pa ako oni to mogu i pune klubove svake nedjelje, zašto ne bismo i mi?"

 

I ovo je razlog zašto se rodilo mnogo klubova koji su postali super popularni. Imamo klub koji se zove "Le Sucre" koji je odličan, U Marselleu se nalazi "Le Rooftop", koji može primiti oko 4000 ljudi na vanjskom prostoru koji gleda na more. Toliko toga ima. Cool je.

 

Ono što obično kažem ovim momcima je da ne iskorištavaju to nego da uživaju. Neka uživaju dok traje jer neće trajati zauvijek. Berlin ima svoje zlatno doba i još je jak no stari se polako sele na druga mjesta i možda će za dvije godine biti u drugoj zemlji. Mislim da je i London imao svoje zlatno doba i moguće je da će ga opet imati. Ali je neobično jer manje nas dolazi svirati u London i još uvijek ima cool underground partyja, ali nije isto kao prije 15 godina.

 

Decoded: Laurent, bilo je apsolutno otkrivenje razgovarati s tobom. Kao DJ koji djeluje već 30 godina, jesi li ikada razmišljao o vremenu kada ćeš zauvijek objesiti slušalice i klin?

 

Laurent: Razlog zašto radim sve manje gaža je da postajem stariji igrač u biznisu. Prihvaćam gaže jer želim tamo svirati i želim se zabaviti. Ja sam zapravo vrlo sretan jer ima mnogo više potražnje no što mogu pružiti. Još uvijek se želim zabavljati uz DJ-ing i ne želim to gledati kao "posao" kada se ponekad probudiš ujutro i misliš si " Ahhhhh, samo želim ostati u krevetu". Želim zaista uživati u onome što radim pa je moj odabir da radim manje gaža, puno manje.

 

Tako da sada održim jedan veliki vikend svaka 3 tjedna i to je sjajno za mene. Naravno dugoročno ne znam, sada imam 50, i u slijedećih 5, 6 godina tko zna… jer kada pogledam Francoisa K, on ima 62, 63 i još je dobar. Nemam nikakvu namjeru svirati do te dobi, no za sada je sve dobro, još sam priseban. Još uvijek se osjećam dobro, još uvijek vraški uživam u tome u još uvijek se ludo provodim i ne nalazim se isključenim iz igre, i zato i nastavljam, no zato i radim manje.

 

Radim na mnogim raznolikim projektima – imam velike stvari naredne godine i godinu nakon nje koje se odvijaju izvan DJ-inga – i mislim da ću s vremenom polako uklizati u nešto drugo, ali unutar glazbe, ostati ću na neki način u glazbi. Hoću li raditi za kinematografe, tražeći glazbu za filmove? Hoću li ja stvarati glazbu za filmove? Hoću li možda početi raditi s bandom, znaš ono live show i turneje?

 

Hoću li se možda koncentrirati na produkciju? Producirati za druge? Hoću li otvoriti restoran u kojem će glazba biti jednako važna kao i hrana? Ili ću nastaviti sa svojim festivalom i odrastati s njim? Ne znam, ali mislim da je ovdje negdje budućnost za mene. Sada kada sam to rekao još uvijek toliko uživam u DJ-ingu da ne osjećam potrebu da prestanem, ali zato to radim manje kako bi i dalje ostalo izvor užitka… i zaista je, vjerujete im. Stvarno volim to što radim, to je ono gdje je moje srce!

 

Izvor: Decoded Magazine