Madalba: Mislim da je Berlin odigrao veliku ulogu u mom razvoju
Talijanka Madalba sa privremenom adresom u Berlinu od 2011. gdje vrteći na vinylu gradi karijeru nastupajući u klubovima Tresor, About Blank, SchwuZ, SO36 i Mikz
U rujnu iste godine posjećuje Detroit gdje počinje suradnju sa DJ Seoul, Tom i Angie Linder iz Detroit Techno Militia kolektiva. Ova suradnja donosi radikalne promjene u njenom techno zvuku. Vlasnica je etikete Future Déjà Vu. Na ljeto 2018. postaje rezident slavnog berlinskog Tresora
Hvala ti što si uzela nešto vremena kako bi popričala sa svojim hrvatskim fanovima i ekipom koja se veseli plesu na večerašnem Hangar 303 pres. Tresor partyju. Uskočimo ravno unutra. Prvo, hvala vam što ste moje Tresor kolege i mene pozvali na ovaj sjajni event i što vas zanimaju moje ideje i mišljenje.
1. Rođena is u Italiji i proživjela si uspon elektronike koja je, jednom nazivana kontrakulturom, sada životni stil perpetualnog plesača i istraživača. Koji su bili prvi partyji na koje si krenula u svojoj zemlji i kako je talijanska scena evoluirala? Koje bi klubove preporučila našim elektroničarima zateknu li se u Italiji, Detroitu ili Berlinu?
Što se tiče scene u Italiji, kao što ste rekli bila je to kontrakultura, ali nisam sigurna bi li rekla da je bila ili postala životni stil. Zapravo, možda je više bila stil života dok je bila kontrakultura. Kako mi se čini, danas je jednostavno moderno i ovo govorim upravo zato što sam iskusila proces i transformacije kroz godine. Ne bih preporučila nikakav klub u Italiji trenutno, jer nisam baš aktivna na talijanskoj sceni posljednjih 10 godina, no mogu reći ponešto o svome iskustvu kada sam ja bila mlada i dok je elektronička glazba još bila životni stil. Glazbeno sam odrasla s ekipom koja se zvala "The Flame" koja je bila aktivna oko kluba Clorophillia u Tarantu na jug Italije. Smatram se prilično sretnom kada razmišljam o ovom vremenu jer je to bilo vrijeme eksplozije Minimal Techna (koje ja zovem srednjim vijekom Techna).
Inovativni odabir i pristup glazbi koji je "The Flame" predlagao dao mi je priliku da iskusim najinovativniju stranu scene! Electro, Techno, Electro Clash, Detroit techno itd… Došla sam u dodir sa scenom Velike Britanije, Mr. C-om, Andrewom Weatherhallom, James Holdenom, sva ova imena su bila revolucionarna za Pugliu, koja je tada još bila na neki način zaboravljena zemlja! U Detroitu definitivno mogu preporučiti “The Works” i “TV-Bar”, dva kluba u koja sam se zaljubila kada sam bila tamo, posljednji puta u 2015. U Berlinu… naravno Tresor i About Blank, ali volim i jedan novi mali klub "Zur Klappe", bivši javni toalet! Ta tri mjesta Italija, Detroit i Berlin, su toliko drugačija da je prilično teško reći koje je na mene najviše utjecalo. Mislim da je Berlin odigrao veliku ulogu u mom profesionalnom i osobnom razvoju, a Detroit je otvorio nove predjele u umu, srcu i duši na načine na koje nisam mogla ni zamisliti da je to moguće, a svoje prve korake napravila sam upravo u Italiji.
2. Potrajalo je neko vrijeme dok se nisi smirila u technu kao odabranom zvuku. Koji drugo utjecaju su oblikovali tvoju estetiku i u kojim drugim stilovima glazbe uživaš čak iako ih nikada ne bi pustila u klupskom okruženju? Je li rezidencija u Tresoru ostvarenje sna i što želiš ponuditi plesačima svaku noć? Čini li ti se da je Tresor više zajednica i socijalni pokret no samo klub?
Techno je bio moj zvuk od kada sam bila klinka. Moje prve svjesne uspomene o sebi samoj povezane s glazbom su Techno i Queen. Techno je bio i jest dio mog bića, moje krvi. To je osjećaj koji jednostavno moraš imati i to nije nešto što se da objasniti, ili ga imaš ili ga nemaš. Naravno, tijekom godina život me doveo u situacije da iskusim druge tipove glazbe, posebice rock, hard rock i heavy metal. Još uvijek jako volim to i još uvijek sam veliki Queen fan! Irom Maiden je bio moj apsolutno najdraži metal band i vidjela sam ih uživo kada sam imala 17. Ovaj period je imao velik utjecaj na moj zvuk i na pristup životu generalno. Kada sam pošteno zagazila u techno i klupsku glazbu, počela sam i dublje ulaziti u house i disco kulturu koja je dolazila iz pozadine popa 80-ih, kako sam rođena '85. Ovaj period me također fascinira, volim tu estetiku i generalno pristup i mentalitet čovječanstva toga doba.
Trudim se ostati prilično raznovrsna kada nisam u klupskom okruženju; zapravo, prilično sam raznovrsna i kada sam za pultom. Tresor rezidencija je zasigurno ostvarenje sna! Kada sviram svoj set u Tresoru pripremam se za njega mjesecima, uvijek pokušavam donijeti nove ploče i ispričati novu priču. Ne radi se samo o odabiru glazbe koju pripremam već donosim i svu svoju dobru energiju i raspoloženja! Volim komunicirati s plesačima na ovoj razini, volim dovesti ljude na svoju valnu ili slijediti valnu duljinu plesača te dovesti sebe na njihovu. Ova pažnja spram komunikacije s plesačima , s ljudima, je ono što za mene Tresor znači. Odmah nakon što je srušen berlinski zid, Tresor je odigrao upravo ovu ulogu u priči grada, spojio je ljude iznova, omogućio im da komuniciraju, pričaju, još jednom plešu zajedno. Techno, House, i sama klupska kultura socijalni su pokreti, cijela queer kultura je socijalni pokret, vaša ekipa, vaši eventi u Hrvatskoj su socijalni pokret. Nikada ne bismo smjeli zaboraviti ovaj aspekt naše scene!
3. Što te naučio život u Detroitu i Berlinu? Što si ponijela dalje kao umjetnica i osoba iz svakoga od ovih perioda? Koji je etos iza tvog vlastitog Future Déjà Vu labela? Što želiš izdavati i kako biraš materijal koji će biti izdan? Što tražiš u trakama koje primaš – je li to zvuk, osjećaj, priča?
Mogla bih napisati priču o Berlinu i Detroitu. Berlin je bio moja prva ljubav, mjesto u koje sam se zaljubila od prvoga pita kada sam ga posjetila! Od toga prvog puta 2007. i naredne tri godine fokusirala sam svoj život samo na ovaj cilj: preseliti u Berlin s ispravnom bazom na kojoj se mogu realizirati kulturno i profesionalno. To je ono što mi je grad iskomunicirao od prvog trena, osjećala sam da imam šansu odrasti ( i naravno toliko se zabaviti!!!) na način na koji sam uvijek željela. Mislim da sam taj osjećaj dobila putem kompleksne povijesti grada, putem paradoksalnih društvenih aspekata čitave zemlje, od sjajnog stupnja subkulturne slobode…To je vrlo kompleksno mjesto, no za mene u dobrom smislu! Ako mi je Berlin dao toliko u "socijalnom" aspektu Detroit je učinio isto za moje "političko" obrazovanje kao odrasle osobe. Kada koristim riječ "političko" dakako ne mislim na način na koji se klasično koristi pojam. Povijesno, Detroit je prvi veliki američki kapitalistički san – koji je propao dokazao da je "sustav" pogrešiv. Kada sam bila tamo prvi puta vidjela sam to svojim očima i počela ulaziti sve dublje u temu, pokušavajući također shvatiti kakav učinak je ovaj neuspjeh imao na ljude. Učinak je bio rođenje Techna. To sam već znala, no biti tamo i iskusiti to na vlastitoj koži je činilo veliku razliku u mome životu.
Kako Berlin i Detroit predstavljaju socijalni i politički aspekt Madalbe, Future Déjà Vu je njena znanosti nastrojena i luda strana! Ime je nastalo u backstageu Buttonsa u ludom razgovoru s Matteom i Violette koji su predložili ime i u koje sam se zaljubila odmah! Posebno mi se sviđao paradoks koncepata budućnosti i Déjà Vu-a, koji za mene predstavlja vremenski paradoks koji iskusim svaki puta kada plešem ili sam za pultom. Taj tren kada se "izgubiš" u glazbi, kada postojite samo ti, ploča i plesači, taj magični tren… Upravo to sam željela načiniti živčanim središtem ovoga projekta. Nisam tip osobe koji računa na rasprodane karte ili to pokušava! Zapravo me nije briga za to. Moj glavni cilj je podržati dobre umjetnike i dobar Techno, kad god mogu podržati prijatelje i, naravno, vinyl pa stoga i izdajem glazbu isključivo na vinilu. Materijale biram spontano, ne tražim ih od nikoga, nudim podršku i ne pokušavam usiliti svoj pristup drugim umjetnicima, ali dakako volim kada umjetnik ima ponešto za reći. Recimo da prvo biram osobu i tada njima dopuštam da se slobodno izraze na načina na koji im najviše odgovara.
4. Ustoličila si se kao vinil ekspertica i svojevrsna glazbena arheologinja, nalazeći najopskurnije skrivene dragulje koji u svojim coverima spavaju godinama. Kako teče proces? Kako tražiš novu glazbu i jesu li trgovine pločama još uvijek jednako aktualne i relevantne kao prije, bez obzira na tehnološko napredak gdje je većina glazbe danas pohranjena u digitalnom formatu?
Wow! Hvala vam na ovom komplimentu. Moj proces istraživanja je zapravo prilično jednostavan. Uglavnom koristim Discogs i sviđa mi se koncept iza njega – ljudi koji dijele ploče diljem svijeta! Istraživanje obično počinje od ploče ili glazbenika koje mi spontano dođe da ih dalje istražim. Spontano znači da čujem traku na partyju, u filmu ili mi je predlože neki od mojih glazbenih "muza" i prijatelja. Sada sam recimo prilično fokusirana na scenu Velike Britanije s početka 2000-ih. Tada provjerim kolekcije raznih prodavača i krenem sakupljati ploče od prodavača koji imaju selekciju koja mi se više sviđa. Uglavnom koristim filtere za pretraživanje, posebice ako tražim specifično po godinama i ne idem iznad 2004., 2005. jer sam 2006. krenula sakupljati ploče (oduvijek sam naviknuta kupovati dosta ploča), a kao drugi razlog zadržavanja u ovom vremenu je da zapravo i ne volim "moderan zvuk". Naravno, pokušavam biti u tijeku, ali kada pregledavam nova izdanja preferiram to činiti u trgovinama ploča u Berlinu, posebice Space Hallu koji mi je najdraži! Drugi izvor nove glazbe su dakako prijatelji. Imam toliko talentiranih producenata kao prijatelje i oni su za mene najvažniji element koji mi omogućuje da ostanem povezana s novim tendencijama.
5. Plešemo s tobom 14. rujna u šibenskom Hangaru. Možeš li nam dati teaser nečega što češ uključiti u set? Planiraš li setove unaprijed ili imaš samo labavu ideju i više slijedi flow onoga što večer donese? Gdje ćemo te još moći uhvatiti ove jeseni i koji novi projekti su na horizontu?
Uvijek nastojim pripremiti set unaprijed jer, kako sviram samo s vinila, moram biti sigurna da imam dobar i raznovrstan izbor sa sobom. Kao što sam spomenula fokusiram s na old school zvuk UK-a trenutno, pa neka to posluži kao mala natuknica. Dakako. čut ćete i mnogo poštenog techna 90-ih no i nešto glazbe koja tek stiže: Upravo sam dobila dubplate naredne stvari za Future Déjà Vu – Rage Therapyja, novog projekta Analog Copsa. Također, moći ćete čuti i neobičan old school talijanski techno s kraja 90-ih i početka 2000-ih! Ovaj techno treba biti puštan dosta brzo, no i s time volim bit poprilično raznovrsna! Zapravo su moji DJ setovi ponekad veliko iznenađenje i meni osobno i, iako ih pripremam, uvijek nekako dobijem mali dar od svemira, ili veliki kada je raspoloženje dobro. Zaista vjerujem u ovaj mistični aspekt podija, kada je vibra dobra i raspoloženje je na vrhuncu, sve ide u najboljem smjeru i jednostavno izvadim prave ploče iz torbe baš u pravome trenu! Nisam onaj tip DJ-a koji unaprijed zna apsolutno svaku ploču koju će pustiti i volim ovaj "efekt iznenađenja"!
6. Wild Card pitanje: Da slažeš soundtrack svog života koje trake bi se našle na njemu i zašto?
Jedna od traka bi svakako bila "Flash" Green Velveta! Zvuk u potpunosti reflektira moj način postojanja! Prvo mir, ne znaš točno što će se sljedeće dogoditi i tada eksplozija ritma i te riječi… wow! Toliko su suvremeni i toliko provokativni! To je jedna od onih ploča koje uvijek imam u torbi, čak i kada sviram uglavnom vrlo brzi techno. Druga traka koja mi puno znači je "Acid Creak" od Spokesmana, drugi stup techno povijesti po mom mišljenju, evergreen koji treba pustiti u svakom DJ setu!
No ono što nikada ne nedostaje u mojoj torbi jesu ploče DJ Rusha, jedna od mojih apsolutno najdražih je "Where Is Your Child" s jednakim provokativnim raspoloženjem kao "The Flash". DJ Rush ima na mene učinak koji ima runda terapije kod psihoterapeuta. Volim to smatrati "Queer Technom", bez obzira na to što smo tada tek počinjali govoriti o "queer kulturi". Još jedan DJ i producent koji je imao golem utjecaj na mene je Chris Liebing. Iskreno, više ga volim kao DJ-a nego kao producenta, no postoje neke njegove trek koje su na vrhu osobne liste. Jedna od njih je “Dandu Groove” izdana na Audio Recordings 1997. Posljednja no ne i najmanje vrijedna je manifest moga života, traka koja me rasplače svaki puta kada je pustim – “Der Klang der Familie” od 3 Phase feat Dr. Motte, i ovo je također moja kultna Tresor traka te posjedujem sjajne remixeve. Baš nikada neću zaboraviti kada sam je pustila kao zadnju traku na Tresor NYE prošle godine s upaljenim svjetlima… to je bio vrlo poseban trenutak.