Mario de Bellis: Posebno mjesto u mom srcu ima otvaranje Venerande na Hvaru 1996.

Bio je čest i rado viđen gost na partijima diljem Hrvatske i regije u 90-ima i početkom 2000-tih, a slušali smo ga na mjestima poput Future Shocka 1994., Millenium NYE Rave 1999. (ZG velesajam), Aquariusa i Kulušića, Venerande na Hvaru 1996., Metropolisa, Up & Downa, Ambasade Gavioli itd, pa smo odlučili popričati s njim da vidimo kakvi su mu memoari iz tih vremena, a s Vama dragi čitatelji odlučio je podijeliti nekoliko fotografija i flyera iz tog doba.

After na plaži (Hvar), nakon otvaranja Venerande 1996.

Gotovo da nema lokacije, klubova, parada, Mega Ravea ili Open Air na kojima još nije svirao. Bilo da su to sada veliki događaji poput Maydaya, Nature One i Love Parade ili klubovi poput Doriana Graya, Tribehousea, Spacea i Amnsie. Svirao je na svim važnim događajima i stalno je imao rezidencijalne klubove, poput Miamija, Los Angelesa, Vancouvera, Londona i Zagreba.

1. Bio si mnogo puta u Hrvatskoj, pa koji ti je party ostao u najboljem sjećanju?

Bilo je jako mnogo dobrih partija jer sam svirao u većim gradovima i bio rezident na moja dva omiljena mjesta Zagrebu i Splitu. Ali bio je jedan party na ljeto 1996. na Hvaru kada se otvarala Veneranda. Svirao sam cijelu noć petosatni set sve do izlaska sunca. Policija je htjela prekinuti party oko 6 ujutro, ali klub je bio pun-puncat i nitko nije želio otići. Tako smo se dogovorili sa dva odlična policajca da možemo partijati još dva sata. Cijenim to! After je bio nedaleko na plaži, a nasred plaže je bio odličan razglas. To nije bilo za javnost. Plesali su samo najluđi raveri na plaži i na brodovima ispred uvale. Nezaboravni momenti!

2. Čega se još sjećaš iz toga vremena?

Bili su to dani sreće i bez stresa gdje su ljudi uživali u raveu na magičnom mjestu, slušajući groove do rane zore.

Foto: Kiki i Mario de Bellis 1996.

3. Koji je točno tvoj prvi party u Zagrebu?

1994. u zagrebačkom Aquariusu.

Foto: F-Club, Zagreb

4. Kakvu vrstu glazbe si tada puštao?

Svašta od housea do techna, preko acid trancea. U to vrijeme sve je bilo novo i uzbudvljivo i nije bilo ograničenja u žanrovima. Kompletan repertoar bi znao zavrtiti od 120 do 160 BPM-a. U setovima do 2 ili 6 sati imao sam potpunu slobodu.

5. Ima li neka pjesma iz toga doba koju si često vrtio?

Bilo ih je mnogo, ali jednu sam često znao puštati na početku setova, a kasnije sam je ostavljao za zadnju traku na kraju partya. Stvorila se oko nje posebna neka vibra i publika me zavoljela, te su znali da će na mom partyu to biti vrhunac. To je traka O.T. Quartet – Hold that sucker down !

6. Što misliš što su danas ostaci ili nasljedstvo stare škole?

Sve ono što nije novo. Osmijeh. Prvo uopće, kao i kod svih: Sjećanja !!! Svaka stara pjesma označava neku priču. I volim vidjeti sretna lica na plesnom podiju, kad mnoštvo shvati vlastita sjećanja. To je normalno u glazbi. Nekad će se nakon nekoliko godina sve dobre pjesme vratiti kao novi remixi ili u potpuno novoj stiliziranoj verziji. Nekad dobro, nekad loše. To uvijek ovisi o slušatelju.

Foto: Flyer iz Ambasade Gavioli 1998.

7. Što je najbolje kod razvijanja i istraživanja novog zvuka?

Kreativnost pretraživanja i izgradnje nečeg novog.

Foto: Mario i Big Mamma – F-Club

8. Kakvu glazbu danas vrtiš?

Tech House ili Old School na vinylu.

Foto: Mario i Fabian Jakopetz

10. Kako možeš opisati glazbenu umjetnost ukratko?

Očekujte neočekivano !!! Hahahaha :))))