Marmat: Ponovio bih sve opet ispočetka

 

Marmat nema klasičnu romansu s glazbom od kada je mogao hodati, već ga je početak novog tisućljeća zatekao u glazbi kada je studij engleskog nadjačan interesom za beat. Osnivač Broken BPM-a i sestrinskog nastavljača priče, Sicko Disca, rasplesao je tako sve veće domaće klubove, a put je odveo i na podije Londona, Beča, Beograda, Ljubljane, Budimpešte, Novog Sada, Sarajeva, Stuttgarta, Bombaya, i zatim kružno nazad u Scenin intervju stolac. Ti se udobno zavali u svoj i uživaj u recima niže.

 

1. Bok Marmat. Reci nam kako je za tebe sve započelo? Koji su bili prvi zagrebački partyji koji su pokrenuli mašineriju unutra? 

 

Pozdrav Klubska, dobro vas ponovo našao i hvala na novom intervjuu. Što se tiče početka on je bio negdje 2001. ili 2002. godine kada sam se počeo vise interesirati za klupske događaje u Zagrebu, to jest kad sam počeo izlaziti u klubove. Tada sam već bio na fakultetu pa bi se moglo reći, s obzirom na današnje početke nekih DJ-a da sam startao dosta kasno, no opet bilo je to drugo vrijeme, a i ja kasno palim ponekad. Prvi pravi dodiri su bila hodočasćenja na Kontrapunkt u Aquarius kojeg je vodio Eddy Ramich, zatim Groodanje u KSETu i povremeno Bass Invaders i Confusion drum'n'bass partiji. Znači slušao sam razne zvukove i žanrove, ali recimo techno me nikad nije privukao već nazovimo to mekši, više organski zvuk. Onda sam se odlučio okušati u toj priči i nabavio sam mikser te s dva discmana počeo slagati setove i fade in/fade out, slagati glazbene priče. Ubrzo nakon pokrećem s kolegom Broken BPM večeri u klubu Papillon na Savi i tako je sve krenulo. Uz emisiju na Radio Studentu počeli smo ozbiljnije promovirati tada Broken Beat, ali i house, breakbeat, electro… Zapravo sve osim čistog techna. To su bili moji počeci.

 

2. Da se nisi ubacio u glazbu u kojoj branši bi se još mogao vidjeti?

 

S obzirom da sam već bio u branši oglašavanja u nekoliko agencija vjerojatno bi to opet izabrao. Iako sam završio engleski u profesore se nisam dao. Copywriting mi je i dalje velika ljubav, a s obzirom da organiziram i evente i to Sicko Disko nekako to kompenziram na taj način. Volim pisati i to je moja velika ljubav. Svaki event je nova priča i zahtijeva mašineriju kao da se ide u kampanju, a uz Facebook se zapravo i ide u kampanju, jer potrebno je proširiti glas, odabrati vizual i naposljetku napisati neki smisleni tekst o samom eventu. Da me sad netko pita sto bi upisao i radio ponovio bih sve opet ispočetka.

 

3. Što smatraš svojim najvećim talentom? Koja je esencijalna osobina koja čini dobrog DJ-a i da mentoriraš nekoga koja bi bila najvažnija stvar koju bi mu/joj želio usaditi? 

 

Teško pitanje, jer ne smatram se nešto posebno talentiranim u odnosu na neke druge ljude oko sebe, ali smatram da imam široko znanje o glazbi što se i može čuti u mojim setovima koji su sve više i više eklektični i kreću se od housea do raznih drugih žanrova, nerijetko i neelektroničkih smjerova poput gitarskog indiea. Osobina koja DJ-a čini dobrim je prilagoditi publiku sebi tj. isporučiti joj zvuk za koji si uvjeren da će svim prisutnima biti ugodan i plesan, a ne piliti po svojem i biti opskuran. To se radi kod kuće, a ne u klubu. Da nekog mentoriram rekao bih mu samo hrabro, budi svoj, ali budi i dio publike, jer zbog njih si tamo gdje jesi. I da, imaj jako jako široko znanje o glazbi te se nemoj zakucavati u jedan jedini stil. Osim ako ne želiš biti perfekcionist i biti poznat samo po tom jednom. U svakom slučaju smatram da je širina najbolja vrlina.

 

4. Kako je došlo do stvaranja Sicko Disko programa i koji ti je najdraže sjećanje s partyja? Koja je najneobičnija noć koje se sjećaš? Što možemo očekivati u ovim toplijim mjesecima i gdje ćemo te moći uloviti? 

 

Prvi Sicko Disko je bio u Boogaloou i to na velikom flooru. Skupili smo negdje oko 50ak ljudi i od toga je sve krenulo. Malo smiješno i ambiciozno kad sad pogledam, ali to je bio nastavak Broken BPM priče no s drugom glazbom, tadašnjim electroclashem i tome sličnim žanrovima. U to vrijeme sam već prešao s ploča na CD-e, čega se i danas držim, no feeling kad sam odlazio u London i švercao ploče te čak i gramofone je nešto neopisivo. Osjećaj da posjeduješ glazbu koju nitko drugi nema je čaroban. Danas sa dva tri klika dođeš do svega i zato većina DJ-a, ako su u istom žanru, vrti slične ili čak i iste trake. To mi je tužno, ali to je tehnologija nama dala i protiv toga se ne može. 

 

Sjećanja su mnoga i Sicko me doveo na razne festivale od Exita, Gardena, Hartere, Soundwavea… Razne gradove od cijele Hrvatske preko Beograda, Londona do Bombaya u Indiji, tako da mi je teško izdvojiti nešto posebno. Ipak, kako smo mijenjali klubove kao čarape nekako mi je najdraži period bio dok smo radili Sicko u Saloonu tj. dijelu koji se zove Logic. To su bili the partiji i tada je Sicko bio jak i drugačiji od bilo čega drugog u tadašnjoj gradskoj ponudi. Kratka crtica, vožnja autom do Italije, iza Venecije po goste po kišurini ili druga crtica policija pregledava na slovenskoj granici druge goste i nalazi travu pa nastaje panika, no sve se dobro uvijek završilo. Što se tiče toplijih mjeseci sad smo već drugu sezonu u Katranu sa Sicko Diskom te vodim i Teleport u Swanky Monkey Gardenu tako da nas tamo možete čuti jednom mjesečno, a za ljeto ovaj puta nisam ništa forsirao i dogovarao tako da mislim da me niti jedan festival neće vidjeti, ponekad treba reći dosta i samo uživati u ljetu. Neka tako bude ove godine.

 

5. Preferiraš li više atmosferu u malim i mračnim klubovima ili pak velike pozornice festivala? 

 

Preferiram dobru, neuštogljenu, educiranu publiku, a mjesto mi nije bitno. Sve ima svoje čari, i klubovi i festivali. No, publika iznad svega mi je najbitnija.

 

6. Wild Card pitanje: Da imaš prilike provesti dan sa samo jednom osobom po svom izboru, preminulom ili živom, realnom ili imaginarnom, tko bi to bio?

 

Što je najbolje imao sam priliku i proveo sam dan i dobar dio noći i jutra s James Murphyem, pjevačem LCD Soundsystema koji mi je jedan od omiljenih bandova. Hostao sam ih na IN Musicu pa smo završili na privatnom tulumu tj. on je završio s nama na tulumu i mogu reći da što je faca veća to je normalnija i ugodnija za razgovor i zezanciju. I zato mi je iznimno drago da su se ponovno okupili i nadam se da ce nastaviti s radom.