Mary & Le Chocolat Noir o electro, techno, EBM zvuku uoči Art & Strategy večeri

Gost ovog puta je Le Chocolat Noir koji dolazi u LIVE act verziji, dok je domaćin DJ Mary. Popričali smo sa oboje umjetnika o samoj večeri i na čemu trenutno rade pa pročitajte intervjue prvo sa Maryem, a ispod i sa Jasminom.

Bok Mary, opiši nam u par rečenica Art & Strategy i kako se rodio upravo taj program. Koji party ti je ostao u sjećanju od osnivanja programa?

Krajem 80-ih početkom 90-ih sam imao “Electrocution” program na istom ovom mjesu u KSET-u. A 2011 sam počeo razmišljati o novom programu istog sadržaja i počeli smo u starom Sirup klubu, da bi se preselili poslije na mali floor Tvornice sa nekoliko evenata i slijedio je Grey Room u Medici. Ugostio sam live artiste kao Popsimonova, Iv/An, talijana Svart 1 a od dj-a Yas, Alen, Kalle, itd..  U sjećanju mi je ostao prvi Art & Strategy party u Sirupu sa 150 ljudi i odličnom atmosferom pa i jedan u Tvornici 2 dana prije Nove Godine 2012 sa isto toliko ljudi i super zabavom.

Prvi party u KSET-u bio dosta uspješan, sto planiraš za sljedeći party tamo i kako zamisljaš budućnost programa?

Slijedeći party je 18.svibnja, a gost je Le Chocolat Noir sa svojim live setom, zanimljiv artist iz Siska kojeg sam imao već prilike ugostiti sa odličnim dj setom. Za dalje ćemo vidjeti, program mora imati kontinuitet da bi opstao i preživio, a to znači da ide bar svaki mjesec ili bar svaka 2 da ljudi prepoznaju kvalitetu i dolaze tamo već po defaultu.  

Art & strategy je vrlo specifičan program što se tiće žanrova. Koji su neki od tvojih najdražih izvođača u ebm-u i industrialu i koji  je dream lineup kojeg bi napravio na Art&strategy partyju?

Da, specifičan program, puštamo industrial, electro, EBM, minimalwave, electro-techno pa do experimentalnog sounda na početku programa…Huh, teško pitanje dream line-up, ima ih mnogo, neki više ni ne postoje ali od ovih postojećih i starijih koji i nisu baš EBM ali električni sa spojem industrije Chris & Cosey, Test Dept., Wrangler (Stephen Mallinder iz Cabaret Voltaire), Clock DVA, a “novijih” Youth Code, Statiqbloom, Schwefelgelb, itd.

Kako trenutačno izgleda scena ebm-a i industriala u hrvatskoj? Koji su neki od hrvatskih artista koji izdaju ovakvu glazbu?

Ima nekih party-a koji između ostaloga puštaju i EBM kao “Brave” kolektiv, pa “Pure Electro”, itd. Od HR artista koji rade neku električnu i između ostalog se dohvate i EBM-a u nekim oblicima bih izdvojio Sumerian Fleet, Florence Foster Fan Club, Le Chocolat Noir, Popsimonova, Ikonal, itd.. ali uglavnom ta sisačka scena je najviše u tom soundu.

Imaš dugu karijeru kao dj i producent, gdje nalaziš inspiraciju da se i dalje baviš time nakon 30 godina karijere?

Tako kako sam i počeo, prezentirati ljudima nešto drugačije od uobičajene glazbe, pogotovo na ovim mojim Art & Strategy party-ima, tu imam otvorene ruke gdje mogu puštati šta želim i volim najviše, pa otići i u malo experimentalniji zvuk. A drugo ljepo je vidjeti još uvijek kako ljude uveseljavaš na danceflooru, uljepšaš im party, večer, izlazak. Kad ti dođu i kažu da im je bilo odlično. Najbolja stvar za nekog artista. Pa tu su brojna putovanja s gostovanjima gdje na nekim mjestima možda nikad ne bih ni bio, upoznavanje dobrih ljudi ovdje i po cijelom svijetu preko glazbe, itd.  

Bavljenje glazbom je predivan posao, no sto smatras da su lose strane DJ-anja ?

Mijenjanje noći za dan, kad dolaziš ujutro ili čak popodne kući, hotel itd. Dosta puta imao i promijenjen bioritam s nespavanjem itd. Ne mislim da je to baš neka ultra loša strana dj-anja nego samo neki “simptomi”. 🙂

Koji ti je najdraži klub u hrvatskoj za puštati glazbu i da li izlaziš van i kud kada ne pustas sam glazbu?

Teško pitanje isto ali volim puštati u Zagrebu recimo Sound Factory i Boogaloo (veliki floor). Ja sam inače odrastao od polovine 80ih do polovine 90ih u Jabuci, Lapu i Kulušiću, sveto trojstvo klubova za alternativnu ekipu. Još danas volim otići ponekad u Jabuku, druga 2 na žalost ne rade. Od ostalih KSET naravno gdje sam i započeo svoje dj-anje kraj 80ih, Tvornica gdje smo također imali neke dobre party-e sa Stereo Studio programima a sad samo na koncerte tamo, pa Vintage Industrial Bar volim sa dobrim koncertima i ekipom gdje sam često, pa Močvara i Medika također ponekad, Boogaloo neki koncerti, Sound Factory ok underground klub sa dobrim soundom isto. To su klubovi gdje se krećem trenutno..   

Koja je najčudnija stvar koja ti se dogodila tijekom gaže?

U Italiji kad sam nastupao u Torinu i jednom industrijskom kompleksu, u početku mog dj seta je nestalo struje, u cijelom gradu je nije bilo i nije došla uopće, party je bio prekinut. Ujutro na kavi smo čitali naslove po novinama “Blackout u Torinu”. 🙂

Čime bi se bavio da nisi dj i producent?

Valjda isto nešto sa glazbom! 🙂

LE CHOCOLAT NOIR

1. Šta ima novoga kod tebe?

Trenutno dovršavam novu ploču koja bi trebala izaći nakon ljeta za jednu EBM/electro/wave etiketu iz Berlina. Najvjerojatnije će se raditi o izdanju sa šest pjesama. Četiri vokalne su već dogovorene, sada smo u tijeku dogovora oko još dvije instrumentalne.

2. Jesi li nabavio kakve nove muzicke mašine u zadnje vrijeme?

Zadnje sam nabavio Moog Mother 32, semi modularni analogni sint, koji sam pridružio Moog DFAM mašini koju sam kupio u drugoj polovici prošle godine. Meni su vrlo zanimljive jer sam sa njima dobio novi način produkcije od onoga na koji sam inače navikao, a DFAM je vrlo moćna i jako brutalna ritam mašina koja me odmah oduševila sa svukom i zapravo je više od ritam mašine, realno sa njom u produkciji u live jamu dobijem ritam i bass synth zvukove.

3. Imaš li kakve zanimljive nastupe u skorijoj budućnosti i koji ti je u zadnje vrijeme ostao u  super sjećanju.

Osim bRAVE svirki u Mastersu te Art & Strategy u KSETu imam dogovorene nastupe u Madridu i Berlinu, a do rujna trenutno dogovaram još veći broj nastupa van Hrvatske. U Hrvatskoj sviram i na jednom manjem festivalu u Umagu u kolovozu zajedno sa svojom bRAVE ekipom. Od nedavnih nastupa mi je u sjećanju kao poseban ostao onaj u Kobeu u Japanu, gdje sam uživo izveo eksperimentalni jam sa Moog mašinama. Putovanje po Japanu je bilo nešto nevjerojatno, a svirati sa lokalnim artistima i za njihovu publiku je jedno vrlo posebno iskustvo.

4. Kakva nova izdanja?

Nakon dosta VA kompilacija koje su izdane prošle godine, u svibnju mi napokon izlazi solo ploča za etiketu Panzerkreuz (podlabel Bunker Recordsa) pod aliasom Fiume. Zvuk ploče je prilično drugačiji od moje dosadašnje produkcije, recimo da se radi o spoju Suicidea i sirovog techna uz bizarne priče sa mojih putovanja u opskurne krajeve svijeta. Svih pet pjesama sam napravio samo sa Moog DFAM i Dave Smith Prophet 12 mašinama, uz nešto dodatnih perkusija, plus naravno vokali i efekti. Izdanje će osim na vinylu biti dostupno i u digitalnom obliku. Dizajn je, kao i za sljedeći Art & Strategy plakat, oblikovao Ivan.

5. Neka anegdota sa nastupa i putovanja?

Prvo mi je pala na pamet jedna starija kada smo Zarkoff i ja bili na mini turneji po Nizozemskoj. Svirali smo u Rotterdamu i pošto nismo dogovorili smještaj za taj zadnji dan turneje, u 5 ujutro smo odlučili sjesti u auto i voziti do Minhena. Možda smo popili koji Kriek previše pa nismo suvislo razmišljali, kratko smo odmorili u autu i onda naizmjenice vozili čitav dan, jer osim umora naravno da smo zapeli i u gužvi na autobahnu i onda se malo gubili po Minhenu. Onda smo odspavali samo par sati jer nas je frendica probudila i izvela na neki party u Rote Sonne. Nismo se bunili, no buđenje je bilo traumatično. Drugi dan nas je čekala vožnja do Siska ali mislim da nismo bili u žurbi pa smo lagano odvezli do kraja. A jednom smo i sa Exita ujutro ili prijepodne odlučili sjesti u auto i voziti do Siska jer je bio neki nedorečeni dogovor sa organizatorom pa nismo imali gdje spavati. To je bilo nakon svirke sa Absolute Body Control na Elektrana stageu. Mislim da si više nećemo priuštiti takva iskustva vožnje nakon neprospavane noći, biti će da je sve lako kad si mlad.

6. Kako ti se čini scena u odnosu na unazad 10-15 godina?

Mislim da smo trenutno prilično van dosega najsvježijih i najatraktivnijih izvođača koji nikako da na svojim turnejama dođu bliže od Beča ili Budimpešte, tu najviše mislim na wave/electro(nic) scenu, npr čitav Dais Records koji ima izuzetne artiste i svako malo su na turneji po Europi, ili npr Boy Harsher koje bih vrlo rado vidio uživo. Opet, s druge strane svako malo kapnu poneka zanimljiva gostovanja, najčešće u sklopu eksperimentalnijih festivala u Zagrebu. Osim bRAVEa vidim da je još par promotora počelo dovoditi neka imena koja izlaze izvan okvira klasičnog techno klupskog zvuka, tako da se sada svako malo može plesati i na dobar electro, nadavno je bio Gesloten Cirkel, uskoro dolazi Serge sa Clone Recordsa, prošle godine je gostovao Alessandro Adriani sa Mannequinea, a sve to je ponekad u organizaciji klubova i/ili promotora koji nisu inače poznati po electro izričaju. Nije idealno ali ipak nije jako loše. Osim festivala, ostali gradovi u HR nisu u najboljoj poziciji, ali vidim da se ipak nešto radi i da ima lokalnih DJeva koji se trude u svojim sredinama. Zahvaljujući općem trendu popularnosti electro i EBM/techno zvuka sada i ekipa u npr Rijeci i Splitu može plesati na ne striktno techno/house žanrove, što je prije ipak bilo dosta rijetko.

Ono što je meni fascinantno je da se electro/techno/EBM i ona klasičnija dark scena još uvijek nisu dovoljno pomiješale, kao da darkeri još zaziru od klupskih večeri gdje neće čuti isključivo i samo svoje omiljene hitove. Osim bRAVEa, mislim da samo još Art & Strategy vrlo dobro miješa ta dva svijeta koji super funkcioniraju zajedno, ipak nadam se da ću uskoro vidjeti još više darkera i na bRAVEu. Ako techno ekipa može plesati na The Klinik vjerujem da bi se i darkeri dobro snašli na neke technoidnije ploče ili na primjer na Dopplereffekt. Istina, možda je malo licemjerno od mene prozivati ikoga jer ja npr ne mogu provariti neki moderniji dark/EBM/electro koji mi zvuči vrlo nezanimljivo (jedan frend je prije dosta godina to nazvao Colonia sa distorzijom), ali uskoro ću nakon planiranog povratka u Zagreb početi češće izlaziti i na evente u Jabuci da čujem koji zvuk je trenutno en vogue.

Na kraju, nedostaje klub koji radi duže (6-7 ujutro) a da je kapaciteta oko 300 ljudi i da je adekvatan i za live nastupe.