Mate Kokić: „Nedostaje nam manjih klubova koji bi potaknuli fluktuaciju domaćih DJ-eva“

Uvijek je željan daljnjeg usavršavanja tehnike miksanja koju koristi kao svoj pečat, no ističe da dobar DJ treba imati i dobru selekciju. Tako je njegova kolekcija u neprestanom porastu, a trenutno broji oko 4000 ploča među kojima se mogu pronaći jazz, funk, deep house, italo, ali i mnogi drugi stilovi. Popričala sam s Matom o svemu pomalo…

U ovih 28 godina nisi posegnuo za usb-om! Je li važno da današnji DJ-evi znaju vrtiti ploče i zbog čega? Koje su prednosti vinila, a koje usb-a?

Ajme, izazovi su to bili s financijske strane i u smislu nemogućnosti da se u realnom vremenu dođe do ciljanog naslova koji je otisnut na vinilu, a da ne govorim o nekim pjesmama koje nikad nisu izdane na tom mediju. Pa se onda odlučiš za tiskanje takve ploče koje radi par tvrtki u Europi, ali to nije sistem preše kako se inače proizvode ploče, nego urezivanje, a obično takve ploče nemaju tu kvalitetu zvuka kao one koje su originalno otisnute.

Da ne lažem, prije 6 mjeseci sam se odlučio kupit playere jer sam i organizator zabava pa mi po rideru gostujući DJ-i uglavnom traže playere. Onda sam dužan nabaviti ih, to stvara trošak, a u sezoni ih najčešće nisam ni u mogućnosti dobiti. Zato sam se odlučio kupiti ih, ujedno i za svoje potrebe jer dosta glazbe koju bih svirao nema na vinilu.

Kako sam ih doživio, to više sliči na kompjutor nego na playere jer je sve to dovedeno u nekakvu automatiku u kojoj se gubi feeling za miksanje i, općenito, pristup glazbi se svodi na vizualizaciju traka i zanemarivanje slušnog osjećaja koji je najbitniji faktor kod svakog dobrog DJ-a.

Ono što pruža digitalizacija je brzina, sempliranje nekakvih određenih dijelova traka, puno veći izbor pjesama i puno, puno lakši način mixanja. Današnji model Pioneer 3000 CD umiksava stvari tako sinkronizirano, da bilo tko po tom može sebe nazvat dj-em i umiksavat mjuzu kao profesionalac (naravno taj aspekt tehničkog umiksavanja je samo jedan dijelić od kompletne slike dj-a koji mora poznavati zvukove i, općenito, uz znanje o elektroničkoj glazbi, tu je još selekcija pjesama prilikom miksanja – jedan bitan faktor tj. talent, socijalna inteligencija i feeling za publiku).

Vinili su ljubav na prvi pogled i pretvaraju se u vječnu ljubav. Vizualizacija covera vinila stvara poseban feeling koji se sljubi s audio doživljajem. Pošto su vinili dosta skuplji od digitalnog zapisa, kupovina je jako selektivna jer ti se baš ne bacaju novci na svaku novu stvar koja ti je na prvu onako, ok, ali nisi siguran baš da ćeš je platit 18 eura, a kod digitalije iznosi 1 eur. Onda se zatrpavaš raznom mjuzom od koje 80% onoga što si kupio nikad nećeš pustiti. Da se razumijemo, kod vinila se to događa, ali sa, mislim, otprilike 30%.

Vinil je kao parfem, kad ga nakon par godina čuješ, odmah se sjetiš prvog susreta s vinilom i mjesta gdje si ga pustio, ugođaja i sveg ostalog.

Kad ugledaš da dj vrti mjuzu na vinylu imaš poseban respekt prema njemu jer doživljavaš svog kolegu kao istinskog zaljubljenika u glazbu koji odvaja dosta novaca i vremena za taj skupi “sport”. Čak i ako nije tehnički na nivou nekog profića, lijep je feeling u miksanju osjetiti da mu je ploča pobjegla jer to održava organski pristup glazbi koji je danas jako rijedak.

Moram priznati da je danas među mladim naraštajima sve više zaljubljenika u vinile i da je taj trend u porastu, a osjeća se i rast prodaje vinila. Pazi, neki dan pročitam da je klapa Intrade otisnula novi album na vinylu.

Koliko ploča imaš i gdje ih kupuješ? Postoje li neki record shopovi u Hrvatskoj koje voliš obići?

Moja kompilacija kreće se oko broja 4000 komada, s tim da svaki tjedan polako raste, a najveći problem je skladištenje tolikog broja vinila.

Koliko znam, na netu postoji dosta shopova koji nude vinile ali su više orijentirani na albume i dominira rock, pop glazba. Prije sam glazbu najviše nabavljao iz Engleske, ali nakon Brexita i uvođenja carina, prebacio sam se u Njemačku na deckrecord.de ili deejay.de. Tu manje-više uvijek pronađem za sebe neki naslov koji me obraduje.

Smatraš li da su visoke cijene raritetnih ploča opravdane ili bi pak glazba trebala biti dostupna svima, bez obzira na financijske mogućnosti?

To je stvar prestiža i umjetnika koji imaju pravo da raspolažu autorskim pravima, ali uvijek postoji digitalni zapis koji omogućuje svima da po jako povoljnoj cijeni u svom vlasništvu imaju traku koju baš žele.

Nastupao si na poznatim festivalima poput Sonusa, Love Internationala i nekadašnjeg Garden festivala (možda sam nešto i izostavila…). Kada su festivali u pitanju, uglavnom je riječ o stranim produkcijama. Iz tvoje perspektive, ima li rastući trend festivalizacije pozitivan ili negativan učinak na razvoj lokalne scene?

Tu bih rekao da, koliko su dobra donijeli, toliko su zla učinili. Super je da imamo priliku čuti svjetske zvijezde u našem susjedstvu, ali ruku na srce, to je napravljeno za publiku s njihovih tržišta. Ujedno je sve to jedan money maker u kojem main scena dovodi hrpu potrošača koji dolaze upravo radi takvih imena. U DJ-ingu ima puno fake-a gdje su neki DJ-evi jednostavno precijenjeni, a drugi podcijenjeni. Kvaliteta nažalost nije taj faktor koji je najbitniji, nego je danas sve stvar marketniga.

Začetnik si Secret SunDance projekta. Zašto projekt više nije aktualan i može li se publika nadati još nekim eventima u tvojoj organizaciji?

Secret Sundance se dogodio spontano kad se dogodila covid kriza, pa pošto se profesionalno bavim sviranjem, ostao sam bez posla i onda sam, onako entuzijastičan, s jednim dragim frendom došao na ideju da pronađemo alternativu zabavama koje su bile zabranjene. Brzo smo se dogovorili i krenuli u avanturu koja će nam uvijek ostati u lijepim sjećanjima, tu su se rodila nova poznanstva i super vibra među ljudima.

Projekt je bio isključivo neprofitabilnog karaktera pa je bilo teško nastaviti njegovo djelovanje. Svi mi nažalost živimo od novaca i imamo svoje obaveze, pa je teško uskladiti vrijeme i mjesto za projekt, a da to bude baš onako kako mi to zamišljamo. Taj projekt i dalje živi u mojim mislima i trenutno razmišljam o jednom hibridu prilagođenom mojim obavezama i uvjetima. Ukoliko nam vremenske prilike omoguće, nadam se da bi mogli 01.05. na jednoj plaži organizirati još jednu takvu zabavu, za sve zaljubljenike u taj projekt koji spaja ugođaj Mediterana i sunce, glazbu, divne ljude…

Što se tiče novog projekta kojeg sam pokrenuo prošle godine pod imenom P-Lab (Projekt Laboratorij), projekt je osmišljen radi organiziranja party-a, gostovanja regionalnih Dj-eva. Njegov glazbeni pravac je nešto drugačiji od Secret Sundacea i više naginje italo, melodic, progressive, detroit, minimal, afro, electro, acid zvuku.

P-Lab  iza  sebe ima već 10 organiziranih party-a i publiku koja je u nekim zrelim godinama i kreće se od 30 g. pa na više. Ono što je još zanimljivije je da je ženska populacija u odnosu na mušku 50%- 50%. Svi su puni pozitive i željni plesa, dobre zabave, to me raduje i daje mi motivaciju za sljedeće planirane partye.

Kako zadarska house scena stoji u odnosu na hrvatsku, a kako hrvatska u odnosu na europsku?

Zadraska scena doživljava renesansu u elektroničkoj glazbi. Scena je duže vrijeme bila jako loša ili ti ga nije ni postojala, osim par baš underground događanja koja su većinom bila loše posjećena, a publika ne baš educirana. Zadnjih godina, otvorilo se par novih klubova poput Petog Kupea, Tunela, Dubina, koji su razdrmali uspavanu zimsku sezonu koja je sadržajno slaba, za razliku od ljetne invazije stranih muzičkih festivala.

Zahvaljujući nekolicini zaljubljenika u elektronsku glazbu, u Zadru su se rodili novi projekti koji se, koliko vidim, jako dobro razvijaju i imaju veliki potencijal za napredak pa me raduje da su za zadarsku regiju ispred nas obećavajuća vremena.

Hrvatska scena je jako sužena i mala, nedostaje nam manjih klubova koji bi potaknuli fluktuaciju domaćih dj-eva, čime bi scena bila puno dinamičnija. Očito nam treba malo više zajedništva i strategija u razvijanju clubbinga.

Postoje li već nekakvi planovi za nadolazeće toplije mjesece? Gdje te se može čuti?

Ajme, planova nikad dosta! Svašta i svugdje: već 20 g. je stalno mjesto u Zadru gdje vrtim mjuzu Garden Lounge Bar, tu imamo i dnevnih beach barova, restorana, privatnih zabava, u planu su boat party, i jedan ozbiljan consulting  za par ugostiteljskih objekata u jednom hotelskom Resortu. Tu je i neizostavni yachting koji već godinama odrađujem za strane klijente u zadarskom akvatoriju.

Koje trake rado slušaš u zadnje vrijeme?

Ne preferiram ti nekakve posebne izvođače, ma da je moj glazbeni opus jako širok i šarolik (od jazz-a, funka, deep house, brazil, afro, italo, minimal, electro zvuka). Ne slušam glazbu u slobodno vrijeme jer sam prekrcan svirkama i u nedostatku sam tišine koja mi nekad postane najljepša glazba.

Zafrkavam se malo, ali ima tu istine. Svakodnevno sam u preslušavanju nove glazbe, a kopam i po staroj glazbi. Uvijek sam u potrazi za novim zvukom tako da, htio ili ne, glazba mi je sastavni dio života.