Megahertz o sceni u Hercegovini: “Mi tada nismo uopće znali što radimo, ali smo znali što želimo”

Dean Lukić poznatiji kao Megahertz na sceni je aktivan gotovo 30 godina. Njegovu karijeru je uvelike obilježilo djelovanje u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini kada se scene tek dizala na noge. Megahertz se nakon više desetljeća aktivnog rada na sceni pomalo povukao u drugi plan te s vremena na vrijeme njegovo ime možemo vidjeti na pomno odabranom partyju ili festivalu. Upravo jedan takav događaj slijedi, riječ je o Soul Gravity festivalu u dubrovačkim Lazaretima gdje će Megahertz nastupiti, a ususret njegovom novom setu porazgovarali smo o njegovoj bogatoj karijeri i napravili presjek scene u Hercegovini.

Pozdrav Deane, prije svega čestitke na dugogodišnjem stažu na sceni. Vratimo se malo u prošlost u kasne devedesete, kada je u cijeloj Bosni i Hercegovini bilo svega nekoliko DJ-eva. Kako je tada scena izgledala, posebice u Hercegovini, kasnih 90-ih?

Hvala, i hvala Vam na pozivu. Scena ako je možemo nazvati tako, je u biti bila nevina i pomalo smiješna jer mi tada nismo uopće znali šta radimo, ali smo znali sta želimo. Sva ta ekipa tada je bila par poslijeratnih generacija koje su jednostavno željele malo zabave i provoda. Mi smo ovdje u Bosni i Hercegovini preskočili početak elektroničke glazbe, taj neki disco house i house jer je u tom periodu jako popularna bila big beat muzika – The Prodigy, Leftfield, The Chemical Brothers i sličan zvuk, a sa njim je nekako ekipa voljela i drum and bass. Tako da sam s prijateljima prvo počeo raditi d’n’b privatne i ilegalne partyje, što se kasnije polako proišilo i na lokalne barove te klubove. Tako da je tada već oživila kultura da su već na tim mjestima gdje se izlazilo glazbu puštali DJ-evi neovisno je li to bila elektronika ili što se već slušalo u tom lokalu.

U jednoj donaciji omladinskom centru netko je poslao dva Technicsa, battle mixer i stotinjak ploča. Hvala mu, jer ta oprema je velikim dijelom zaslužna za većinu evenata koje sam ja radio kao i mnogi drugi u to vrijeme na toj opremi i tim pločama.

Kako ste nabavljali muziku, odakle ste kupovali ploče? Koliko su se često partyji događali? Kako su oni izgledali? Koliko ih je teško bilo organizirati?

Ako pričamo o periodu od 1996. do možda 2000., s muzikom je bilo teško i imali smo je jako malo, skupljalo se sa svih strana, eventualno išlo do Splita ili do Zagreba, u tada malobrojne CD shopove s jako lošom ponudom. Ali kako je vrijeme prolazilo, komunikacija je postajala bolje, dolaskom kvalitetnijeg interneta sve je postalo lakše, od nabavljanja muzike do komunikacije s drugim DJ-evima. U to vrijeme se počelo pojavljivati još DJ-eva, ekipa koja se vratila iz Europe iz izbjeglištva i slično, te je sve postalo malo bolje u smislu novih žanrova i kvalitete muzike koja je dopirala do nas, i više ljudi koji su se uključivali u sve to. Tada smo mnogo partyja radili po omladinskim centrima, koji su služili kao mjesta za okupljanje mladih. Ti centri su bili financirani od humanitarnih organizacija, tako da smo i tu imali podršku i sigurnost u tada još uvijek jako kompleksno vrijeme u Mostaru i Hercegovini. U jednoj donaciji omladinskom centru netko je poslao dva Technicsa, battle mixer i stotinjak ploča. Hvala mu, jer ta oprema je velikim dijelom zaslužna za većinu evenata koje sam ja radio kao i mnogi drugi u to vrijeme na toj opremi i tim pločama.

U to vrijeme, početkom tisućitih si sa prijateljima osnovao i prvu organizaciju EPP, a zatim je uslijedilo i Beton Crew. Projekti koji su praktički na noge digli scenu u Hercegovini te na jedno mjesto okupili skoro cijelu scenu u Mostaru…

EPP (Elektronsko propagandni program) je u biti sam sebe osnovao, jer tada je bilo mnogo više ekipe koja je slušala elektroničku glazbu, išlo se u Hrvatsku na partije, svi smo učili i napredovali, dosta ljudi je u tome vidjelo neki prostor za izražavanje i ekspoziciju. Tako da smo tada već imali nekoliko dizajnera koji su radili s nama, scenografe i razne kreativce koji su se željeli izražavati i sudjelovati. Onda je jedino logično bilo udružiti snage i nastupiti pod jednim imenom jer tada su već postojale te neke organizacije i kolektivi. EPP je u tom periodu uradio jako puno evenata, tada smo već bili na nivou da možemo ugostiti DJ-eve iz Hrvatske i regije. Ta ekipa u EPP-u tada je definitivno zaslužna za nastanak scene u Mostaru i Hercegovini i sigurno svojom energijom potakla mnoge druge da se aktiviraju i uključe.

Beton Crew je moj projekt, odnosno ideja da probam okupiti ekipu koja bi sada više radila kao DJ agencija i omogućila nam da kreiramo jedinstvene cijene, imamo više svirki, pokrivamo klubove kao DJ servis te da jako brzo počnemo nastupati kao agencija koja može voditi kompletne programe i klubove. Kroz Beton je prošlo većina mostarskih DJ-eva i u tom periodu smo svi nastupali po par puta tjedno, što je rezultiralo rapidnim porastom posjetitelja i same scene.

Odradili ste na stotine događaja, koga ste sve u to vrijeme doveli u Bosnu i Hercegovinu? Sjećaš li se nekih događaja i trenutaka posebno?

Beton je u roku par godina porastao toliko da smo surađivali sa svim agencijama i kolektivima, i u biti preuzimali sve superstar DJ-evi koji su nastupali u regiji. U jednom momentu smo radili u dvije najveće diskoteke u Hercegovini, vodili klupske večeri ili kompletne programe. Na nekim eventima smo imali preko 3000 posjetitelja. Tada je i u Sarajevu scena bila jaka, i ja sam počeo surađivati sa organizacijama koje su tada radili ogromne projekte u to vrijeme, kao što su Roger Sanchez i slične face iz tog vremena, tako da na to pitanje je najlakše odgovoriti koga nismo tada doveli i tko nije nastupao u Bosni i Hercegovini pod okriljem tih par ekipa i organizacija. Kasnije se ta suradnja nastavila s Bojanom Jovićem (Bonjasky) te sam i s njim dugo radio i nastupao na mnogo projekata i evenata.

U klubove koje je Beton vodio dovodili smo David Moralesa, DJ Paulette, Viktoriu Metzker, DJ Chus, Milk and Shugar, The Shapeshifters i tako dalje, a radili smo i mnogobrojne koncerte. Mislim da sam nastupao, organizirao ili aktivno sudjelovao na više od 300 evenata, tako da mi je jako teško bilo što izdvojiti, jer taj trenutak je meni tada trajao već skoro 20 godina.

Tih godina si radio brojne poslove na sceni, ali koji dio ti je bio najdraži? Kada si bio za pultom, ili pak “behind the scenes” u organizaciji i svom popratnom dijelu…

I tu je teško nešto izdvojiti, jer kada je sve super i sve ide, konstantno učiš nove vještine, odlično zarađuješ, non stop nastupaš, ti si u nekom oblaku i ne razmišljaš previše. U tom momentu života sam imao odličan dnevni posao, radio sam za Pioneer BiH, bio promo DJ za njih, ali ako sada iz ove perspektive gledam, žao mi je što sam tada bio mnogo bolji organizator i promotor nego DJ, jer silne obaveze oko poslovnog dijela su me konstantno odmicale od muzike, jednostavno nemaš vremena, pa bi možda ipak izdvojio jednu lošu stranu svega. Ali sam jako zahvalan za sve vještine koje sam naučio u tom procesu.

Svakako vrijedi spomenuti i tvoju glazbenu evoluciju, jer si prošao kroz brojne žanrove, samo da bi se naposljetku smjestio u varijacijama tech-housea i progressivea. Što te je “zadržalo” u tim zvukovima?

Što se tiče te evolucije i to je bio spontani proces kroz koji sam prošao mnogo žanrove, jer ima ono što ti voliš, a imaš i rezidenciju gdje vrtiš house komercijalu, pa za vikend imaš event na kojem vrtiš trance, ili techno. Isto bi mi uvijek jako brzo dosadila muzika koju slušam i vrtim i uvijek sam bio u konstantnoj potrazi za novim zvukom. Svi moji prijatelji su u to vrijeme bili uglavnom muzičari, reperi i rokeri, tako da sam imao sreću da me pravi ljudi educiraju što je kvalitetno iz svega, pa sam i s njima sudjelovao u mnogo projekata.

Teško je danas objašnjavati žanrove, ali ako ću probati precizirati tech house volim radi tog nekog organskog groovea bassa i kicka, volim perkusije, i tech house je opće prihvaćen, i uvijek ćeš naći mnogo vise publike koja će plesati i uživati nego na recimo progressiveu i melodičnoj muzici koju volim slušati i producirati. Melodična muzika je mnogo kompleksnija muzika, traži pozornost slušača i strpljenje, a i nije realno očekivati od publike da je svatko može konzumirati. Sam party kako ga ja vizualiziram je uvijek plesnija i house atmosfera, ljudi su došli plesati i zabaviti se. Ja smatram da smo mi još uvijek mala i dosta nerazvijena sredina po pitanju ekipe koja je duboko ušla u sfere elektroničke glazbe. Tako da je kvalitetan tech house uvijek dobar kompromis.

Sredinom 2010-ih si se povukao u stranu, počeo si svirati na probranim događajima, producirati…

Tako je, kao što sam rekao, malo previše sam se zavukao u tu poslovnu stranu, previše mi je to sve odjednom bilo, i predugo je trajalo. Već tada sam jako dugo razmišljao da napustim sve. Tko god je radio evente i organizaciju zna koliko stresa je oko svakog eventa, ogromni su usponi i padovi u tom poslu, i ja sam se osjećao da nije više moje vrijeme da vučem to naprijed, bio sam umoran od svega i pregorio. Tako da sam se nakon jedne solidne sezone lagano povukao iz svega i prestao nastupati. Uzeo sam si vrijeme, osnovao obitelj, pokrenuo svoju kompaniju, i generalno se uspio stabilizirati u životu.

Nakon malo duže pauze, Bonjasky me uspio nagovoriti i počeo sam ponovo nastupati s njim i s Tonijem Juranovićem, jer poslovne obaveze mi i ne dopuštaju da budem neki DJ na turneji, nego biram da mi je atmosfera ugodna, i da sam s pravim ljudima. Ne ovisim financijski od svega ovog, te sam sad nekako u najboljem i najljepšem momentu. Nemam nikakvih očekivanja, zadovoljan sam sa svim što se stavi pred mene, uživam u svakom momentu, a i ne želim biti dio neke mašinerije. Mnogo je mladih i kvalitetnih DJ-eva pa možda nije u redu ni s njima se boriti za prostor na presaturiranoj sceni.

Kada sam počeo, imao sam 16 godina, a danas imam 44 i jako sam sretan pozicijom u kojoj se nalazim, poštovanjem koje dobijem od ljudi koji sada vode scenu… Uživam u svakom partiju i svakoj privilegiji koju mi prijatelji omoguće, da i dalje nastupam s top artistima, da sam dio svega. Klinci su mi narasli i u momentu sam kada imam sve vise vremena za sve, tako sam i opremio studio, i ponovo se full aktivirao, i počeo raditi sve sto nisam mogao tada, posvećivati muzici mnogo vise vremena.

Da se uhvatimo malo tvoje produkcije, posljednje dvije godine su ti izrazito aktivne, a već u 2024. iza sebe imaš nekoliko izdanja…

Moja produkcija je na dobrom putu da bude ono sto želim, imam već desetak izdanja, kao i s DJ-ingom ni tu nisam opterećen hoću li uspjeti s tim što radim, a radim što mi se radi, neopterećen s time što je popularno trenutno, konstantno probam napredovati i sve mi je još uvijek zabavno. Pokušavam kreirati svoj zvuk s nadom da ću u nekoj budućnosti imati dovoljno materijala za neki dobar live act, opet s idejom da probam ponuditi nešto konkretnije, jer DJ-ing postaje po malo dosadan, svi mogu danas biti DJ-evi. Uglavnom i jesu, pola publike su već DJ-evi 😊.

Pa sam i tu nedavno napravio prekretnicu gdje ću se vjerojatno okrenuti i produkciji tech housa. Danas dok pišem ovo sam i potpisao ugovore za prve dvije tech house trake te čekam da potpišem za jedan meni jako drag projekt na remixu “Ederlezi“, na kojem je radilo još dosta ekipe uz mene, pjeva mlada turska pjevačica, vokali su snimani u Nizozemskoj, pa sam jako sretan što sam i tu napravio lagani progres i u stanju sam proizvoditi malo kompleksnije projekte.

Maloprije smo spomenuli da sviraš samo na probranim događajima, jedan od njih je ubrzo i u Dubrovniku, Soul Gravity festival u Lazaretima. Kako su te uspjeli “uhvatiti i nagovoriti” da se u Lazaretima nađeš za pultom? Što možemo očekivati od tvog seta u Dubrovniku?

Prošli Božić sam nastupao u Lazaretima kao gost Toniju i Zookeyju. Jako mi je drago što sam pozvan na ovaj event od super ekipe koju sam tada upoznao. U Lazaretima mi je svaki put ugodno i zabavno. Kada smo bili klinci jedan od snova tada je bilo nastupati u kultnom klubu Lazareti, tako da mi je to davno ostvareni san, prvi put sam tamo nastupao prije 24 godina.

Nije bilo potrebe ni za kakvim nagovaranjem, pristao sam prije nego što sam pročitao poruku do kraja. Što se tiče muzike, imam spremnih nekoliko tech house setova pa mogu iz toga kombinirati nešto, ovisi o atmosferi i što će drugi vrtjeti, a imam uvijek spremnog progressivea 😊. Meni je svaki nastup i izlazak tako da se jako veselim ovom eventu i ponovnom posjetu Dubrovniku.

Megahertz krajem svibnja stiže na Soul Gravity festival u dubrovačkim Lazaretima gdje će se za pultom još naći Mladen Tomić, Andrologic aka Fabric of Dreams, MattButt & Brigitta, Maroje, Oz Underground, Zha Jo i Dotur & Champa. Ulaznice su dostupne kroz sustav Core-event.