Miss Kittin o seksizmu, dugovječnosti i revolucijama!
Na početku ožujka, nedugo prije no što zasjedne na Pan Potov prvi Second State showcase 26. ožujka u Londonu, opaka francuska matrona elektroničkog podijelila je s DJ Magom stvari koje joj šeću umom.
Pa od priča o seksizmu i marginaliziranju žene, preko razgovora o dvadeset godina plodne karijere i sve do promjena koje su nužne u industriji ostavljamo vas s riječima same gospođice Kittin.
Pozdrav Miss Kittin! Gdje te možemo zateći danas?
Doma sam i pakiram se jer se selim na drugo mjesto i paralelno ga uređujem. Trebala sam imati tri mjeseca slobodno, ali to nije funkcioniralo… Očajnički trebam odmor!
U elektroničkoj glazbi si već 20 godina – koja je tvoja tajna za dugovječnost?
Nisam nikada očekivala da će potrajati ovako dugo. Uvijek sam znala da stvari mogu prestati u bilo kojem trenu pa uživam u svakoj sekundi, s mnogo zahvalnosti i poštovanja. možemo reći da nisam opsjednuta glazbenim svijetom već da ovo radim s poštovanjem, disciplinom i strašću, ali ujedno vodim i bogat život izvan ovoga koji pomaže da mi misli ostanu bistre, daje dobru intuiciju i inspirira me. Nemam nikakve tajne, samo stopala držim čvrsto na zemlji. Tu je i konstantna potreba za intelektualnom stimulacijom, možda čak i previše, vrlo brzo mi stvari dosade. Možemo to nazvati "menatalnom hiperaktivnošću" i vjerujte mi teret je!
Upravo smo izdali posebno izdanje DJ Magazina "Žene u Dance Glazbi" – misliš li da je u ovom periodu na sceni dance glazba napredovala dovoljno da pruži jednake prilike za žene?
Samom činjenicom da je potrebno načiniti izdanje naziva "Žene u Dance Glazbi" očito nije. Da jest ne bi trebali uopće ni razgovarati o tome stalno iznova. Ali hvala Bogu odvija se evolucija samo činjenicom kada pogledam količinu žena koje su danas ovdje i koje mogu izraziti svoju krativnost. No još ne možemo reći da su šanse jednake. Veliki taboo je recimo da plaće nisu jednake. To je mnogo veća slika, pogledajte oko sebe. Na nesvjesnoj razini mnogo ljudi misli da žena ne može učiniti nešto bolje od muškarca, posebice ako to zahtjeva tehničke ili poslovne vještine. Muškarci još okupiraju najviše pozicije u glazbenoj industriji i na line-upima. Ali još uvijek se osjećam dovoljno sretnom da živim u dijelu svijeta u kojoj mogu biti ona koja jesam i slobodno se izraziti. Zahvalan sam za ovu činjenicu svaki dan i razmišljam o svoj opresiji diljem svijeta.
Što misliš tko je kriv za ovaj jaz među spolovima u dance glazbi? Promotori? Fanovi? Label menadžeri? Ili je jednostavno refleksija nejednakosti u realnom svijetu?
Kolektivna nesvjesnost, stoljeća tradicije i klišeja, i kao što sam rekla odrazi ovoga svijeta. Mogu razumjeti kako muškarci koji su se smjestili komotno na položaj zapravo i ne žele da se stvari promijene. I mislim da ovo ujedno objašnjava mnogo nasilja u svijetu.
Često si radila sa Hackerom tijekom karijere – Da možeš odabrati bilo koga, iz prošlosti ili sadašnjosti, da radi s tobom narednih 20 godina, tko bi to bio?
To bi bio on, čak i ako imamo ovaj "otvoreni odnos" u glazbi. On mi je brat i uvijek će mi to biti, takvog partnera upoznaš samo jednom u životu, tako da ne mogu ni zamisliti da radim s nekim drugim. Ono što mi imamo je jače od ljubavne priče iako nikada nismo bili zajedno privatno.
Što imaš planirano za godinu pred sobom? Stiže li neka nova glazba ili kolaboracije za koje bismo trebali znati?
Izdala sam mnogo kolaboracija prethodne godine tako da moram usporiti, ali još imam nekoliko na putu. Završavamo slijedeći EP s Dubfire na Sci-Tecu koji bi trebao stići prije ljeta. Imam još jedan sjajan projekt u planu s Martinez Brothers, a u Francuskoj podupirem debi album Fils du Calvaire, francuski projket D.O.P.-a. No zaista trebam finalizirati svoj vlastiti EP – to je serijal klupskih traka na kojima radim već duže vrijeme. Nastavljam dalje pisati pjesme za druge umjetnike i to je ono što bi gurala u budućnosti.
Da možeš promijeniti jednu stvar u glazbenoj industriji što bi odabrala i zašto?
Uništila bi društvene medije i vidjela tko je za ozbiljno. Pomalo je tužno da je to postao barometar uspjeha. Vrlo je lako lažno predstaviti tko jesi, uljepšati stvarnost, kupiti followere, unajmiti publiciste koji će ti uvećati image i karijeru – glazba se koristi samo kao sredstvo da bi postao slavan. Zanimalo bi me tko bi iskoračio iz glazbe da toga nema. Znamo da najtalentiraniji nisu nužno i najuspješniji i to postaje ekstremnije u posljednje vrijeme. Društveni mediju ludi stvaraju ovisnost… pa bi nam svima dobro došlo da neko vrijeme živimo bez njih.
Čini se da je francuska scena snažna sada – s time da su Bromance i Ed Banger još na vrhu svoje igre – jesi li uzbuđena s onime što čuješ od francuskih kolega glazbenika?
Naravno. Izvan francuskog glamura, vrlo je komplicirano biti francuski glazbenik. Naša zemlja je zemlja kulture, hrane, vina, umjetnosti, literature i nema mnogo mjesta za glazbu. Zato je većina nas po prvi puta zasjala izvan vlastite zemlje. Mislim da je uspjeh Bromancea ili Eda Bangera došao od internacionalne vizije, otvorenosti da se probave svakojaki utjecaji i njihovo pretvaranje u nešto drugo. vrlo sam ponosna na njih, imamo mnogo više zajedničkog no što se čini.
Tko bi nam trebao biti na glazbenom radaru – oko koga si ti zaista uzbuđena?
Veliki sam fan Matrixxmana, volim njegovu osobnost i njegovu glazbu. Počeli smo zajedno raditi na nekim idejama. Volim i Mikea Servita kao DJ-a. Postoji jedan dinamična skupina ljudi koja uspijeva zvuk s kojim sam odrasla preobraziti u nešto u potpunosti moderno, utješno i futurističko istovremeno. Mi smo imali svoju revoluciju, bilo bi preambiciozno očekivati novu unutar elektroničke glazbe, tako da možemo biti sretni da možemo iskusiti generaciju koja može nanovo izumiti ono što smo mi imali i odvesti to dalje