Skip to main content
  • 20.07.2017.

P. Kraundler: Publika je platila ulaznicu kako bih se stalno trudio, ne da dižem ruke u..

Intervju stolci, podmazani i taman vrtljivi, vrte se i dalje, a danas je s nama 27-godišnji Koprivničanin, gospodin Udorović.


Denija, kada padne noć i struja šibne kablovima, poznaješ kao Phoenixa Kraundlera, jednoga od 5 ovogodišnjih burn Residency finalista, a sada i pričljivog tipa s druge strane pitanja.

S nastupima započinje 2007. od kada se zaredalo preko 300 partyja, festivala i radijskih emisija na području Hrvatske, Slovenije i Crne Gore. Ovaj organizator Underground Fusion partyja odrastao na roditeljskim pločama Italo disca i kasnije uz dance, trance, house i techno, u repertoar sprema sve od plesnog tech house-a do žestokog, ali melodičnog, techna, a nerijetko ćeš zateći kombinaciju live seta i DJ-inga u onome što sipa na podij. Sasvim neimpresioniran VIP statusima i kultom ličnosti, uživa u traženju sjajne glazbe slabije poznatih izvođača, osjećajući svojom dužnošću da je podastre plesačima. A ti se sada relaksiraš u predpetku i bacaš oko na priču niže. Enjoy!

Najljepši pozdrav Phoenix Kraundler i dobro nam došao u Scenin intervju stolac. Pa krećemo odmah u žižu:
 
1. Kako je za tebe započela elektronička priča? Što je bila prva iskra koja je zapalila krijes i što se to događalo na početku tisućljeća u domaćoj elektronici. Što vidiš danas deset godina nakon početaka? Je li se išta promijenilo i jesu li preference na podiju iste?

Pozdrav svim čitateljima Klubske Scene i ljubiteljima elektroničke glazbe. Neki prvi susret s elektroničkom glazbom imao sam u najranijem djetinjstvu i prije nego me samo sjećanje služi, zahvaljujući mojim roditeljima koji su slušali Italo Disco i Dance glazbu, pa sam i sam upijao i zavolio tu glazbu. Sjećam se da sam još kao “klinac” u predškolskoj dobi preslušavao Italo Disco i Dance kazete na Walkmanu koji sam posvuda nosio sa sobom. Na ulasku u novo tisućljeće, s desetak godina, počeo sam najviše pratiti Trance glazbu, koju i dan danas volim poslušati u slobodno vrijeme. Tada je Discman bio glavni gadget koji sam nosio posvuda sa sobom i preslušavao novu “mjuzu” na CD-ima. Oduvijek sam osjećao da želim biti dio elektroničke scene i dati neki doprinos glazbi, ali u malome gradu nisam imao nikoga tko bi me mogao usmjeriti u tom pravcu, pomoći mi i naučiti me što je potrebno. Tada nisam imao niti znanje ni opremu da počnem mixati, ali sam shvaćao energiju određene trake i već nekako promišljao koja traka bi nakon koje odgovarala i da se nadovezuju jedna na drugu. Imao sam kućnu liniju s CD jedinicom i mogućnost snimanja na kasete, sjećam se kako sam s nekih 11, 12 godina s raznih CD-a presnimavao trake na kasetu, jer sam smatrao da je taj redoslijed traka bolji i da se trake bolje nadovezuju jedna na drugu. S nekih 15-tak godina iskušavao sam se u mixanju na računalu u različitim programima i sa 17 godina, kada sam išao u drugi razred srednje škole upisao DJ Akademiju u Zagrebu.

S obzirom na to da do tada nisam imao nikakvog instruktora ili poznavao osobu koja bi me uvela u DJ svijet, smatrao sam da mi to može pomoći da naučim osnove mixanja i ozbiljnije se posvetim onome što volim. Tada sam pohađao školu u Čakovcu i svake druge subote imao nastavu. Ravnatelj i profesori su pristali da me subotom puštaju ranije s nastave kako bih na vrijeme stigao u Zagreb da učim mixati. To je bio neki moj prvi susret s DJ-ingom na pravoj opremi i kasnije sam samo nadograđivao znanje i usavršavao vještine na različitoj opremi. Iako moj susret s elektroničkom glazbom počinje mnogo ranije,  to je neko razdoblje koje smatram ozbiljnim početkom i razdoblje kad sam imao prve nastupe.

Možda sam premlad da opisujem domaću scenu početkom tisućljeća, pogotovo zato što nisam mogao prisustvovati mnogim većim i bitnim partijima koji su se odvijali diljem Hrvatske, ali mogu reći ono što sam zamijetio unazad desetak godina. Energija na podiju je bila ponešto drugačija nego danas, ljudi su bili nešto prepušteniji glazbi. Smatram da je najveći razlog tome današnja moderna tehnologija, prvenstveno mislim na smartphone i društvene mreže. Nekada su ljudi izlazili na party da se maknu od svakodnevnog života, opuste od posla i životnih situacija koje ih možda tište, danas je to nešto teže jer ljudi zapravo nikada nisu "isključeni" i prepušteni zabavi. Svi mi volimo na partyju zaviriti što ima novo na “fejsu”, “čekirati” se na kojem eventu smo prisutni, izraditi koju fotku, pa i dopisivati se, umjesto da se potpuno "isključimo" i prepustimo glazbenom užitku. Smatram da je to najveća promjena koja se dogodila u zadnjih desetak godina i itekako utječe na samu energiju na podiju.


 

2. Kako je nastao Underground Fusion? Koja mu je misija i ciljevi? Što karakterizira nešto kao underground i je li ta distinkcija uopće još važna ako je glazba dobra? Znači li svaka komercijalizacija ujedno i rušenje umjetničkog integriteta? Kakav zvuk tražiš? Što je za tebe specifična udica unutra trake koja ju kvalificira da postane dio seta?

Underground Fusion sam osmislio krajem 2008. što je ujedno bio i jedan od prvih i većih partyja koje sam organizirao. Njegov cilj i misija je pomoći mnogim mladim DJ-ima da se predstave publici i pokažu što znaju. Nastojao sam spojiti različite stilove elektroničke glazbe na jednom partyju, tako da je znalo biti po 5, 6 DJ-a s House, Trance i Techno glazbom. Tada sam i ja sam puštao dosta šaroliku elektroničku glazbu, kasnije sam se nekako više pronašao u Technu i uže usmjerio kuda ću voditi svoju karijeru, pa je paralelno s time i Underground Fusion išao u istom pravcu, tako da su danas na partyju uglavnom Techno DJ-i. Jako puno vremena posvećujem traženju nove i kvalitetne glazbe za koju nije baš puno ljudi čulo i nema ju baš svaki Techno DJ u svom repertoaru. Smatram da je i cilj DJ-a da pronalazi nove, nepoznate trake i predstavlja ih publici. Lako je napraviti atmosferu pomoću trake koju svi znaju, ali napraviti atmosferu nečime  to publika prvi puta čuje, e to je već izazov.

U današnje vrijeme kada je svima sve dostupno online teško je biti potpuno Underground jer čak i one trake koje po zvuku spadaju pod neki, nazovimo to "underground zvuk", kada ta pojedina traka uspije doći u Beatport top 100, već postaje "main stream" i gotovo svaki Techno DJ ju ima u svom repertoaru. Je li tada ta traka loša? Ne, nikako. Traka je uspjela i dobro je da postoje i ti neki "underground hitovi", problem je samo što se često ta pojedina traka previše forsira i svaki Techno DJ ju pušta, pa postane dosadna i brzo se “istroši”. Da se razumijemo, puštam i ja takve trake, ali ne prečesto i obično ih čuvam negdje u pričuvi za svaki slučaj da izvuku određenu situaciju i trenutak na podiju, kad vidim po reakcijama ljudi da im je malo previše underground, pa im ipak treba neki malo poznatiji zvuk.

Nastojim pronaći trake koje imaju određenu melodiju, žestinu, ali ne previše elemenata tako da imam prostora za što dulje mixeve i da mogu nadodati neke svoje elemente na ritam mašini. Iskreno, malo mi je dosadno pustiti traku u kojoj se već dosta toga događa i pustiti ju samo da odradi svoj posao. Volim se truditi, konstantno nešto umixavati i dodavati određene elemente. Meni je zabavnije, a i mišljenja sam da je publika platila ulaznicu kako bih se ja konstantno trudio, a ne da dižem ruke u zrak i da samo pustim da glazba odradi svoj posao i da zadnjih cca. minutu trajanja trake umixam drugu. Kod mene prijelazi s trake na traku često traju i do tri minute, samo što je naravno, dosta teže pronaći trake koje će se nadopunjavati i odgovarati za neki dulji prijelaz. Prilikom preslušavanja nove mjuze, dajem svakoj traci otprilike 10 do 15 sekundi prilike, ako u to vrijeme ne pokrene ništa u meni, tražim dalje. Kad pronađem onu koja je zadobila moju pažnju, razmišljam u koje vrijeme trajanja seta je mogu pustiti i za koju vrstu gaže mogu uklopiti tu traku: veliki klub, open air, caffe bar, podcast set, warm up vrijeme, glavno ("main") vrijeme ili after party. Na taj način si već nekako unaprijed planiram sortiranje glazbe.

3. Kako slažeš set? Imaš li detaljan unaprijed postavljen plan ili pak više slijediš emociju na labavoj ideji toga kako želiš da bude? Koja ti je najdraža emocija kada si za pultom?

Drugačije pristupam mixu uživo i mixu koji radim recimo za podcast. Kod mixa uživo nastojim nešto brže mixati, izbjeći one praznije i monotonije dijelove trake na početku i kraju svake trake. Kada ima slobodnog prostora, dodajem dodatne elemente pomoću Roland TR-8 ritam mašine i raznih efekata koje koristim. Naravno, publika i sama atmosfera u prostoriji utječu na svaki novi potez i odluku.  

Kod podcast mixeva, nastojim stvoriti neku priču koju sam zamislio, kod takvih mixeva obično ne dodajem nikakve svoje elemente ili efekte, već više vremena posvećujem klasičnom mixu, ali nastojim da se sve trake savršeno nadovezuju jedna na drugu. To je nešto što će publika slušati kod kuće i nekoliko puta ako im se svidi, tako da mi je bitno da to glazbeno putovanje bude što savršenije.

Najdraže mi je kada nastupam i pustim neku novu traku na kojoj još radim ili sam ju završio, ali ju još nisam objavio i vidim odličnu reakciju publike i kako uživaju, ne znajući da je to zapravo nešto novo što sam ja napravio. Nema veće nagrade i motivacije za daljnji rad.

4. Tvoj set nastaje kao kombinacija klasičnog DJ-ing i live izvedbe. Po čemu ti ovaj format bolje sjeda? Možeš li se vidjeti i u potpunosti live izdanjima u budućnosti? Je li na neki način glazba koja nastaje u trenu organskiji umjetnički izraz?

Da, vrlo brzo sam savladao osnovne vještine DJ-inga i postalo mi je dosadno samo umixavati trake, imao sam previše slobodnog vremena za DJ pultom, tako da sam postepeno isprobavao i tražio razne uređaje koje sam koristio kao dodatak svom setupu, od efektora, iPada povezanog s Ableton Live-om, raznih midi kontrolera za sekvenciju ritma i u posljednje vrijeme uživam koristeći Rolandovu TR-8 ritam mašinu. Na toj mašini mogu vrlo brzo programirati neki element i upotpuniti praznine u traci koja trenutno svira.

U posljednja tri mjeseca testirao sam dosta opreme za novi DJ setup koji sam osmislio i doslovno svaki uređaj prilagodio svojim željama i idejama. Uz odabir traka, kvalitetnu produkciju, kroz odabir i kreaciju vlastitog DJ setupa, također se može pokazati određena kreativnost i formirati svoj vlastiti zvuk. Također, vrlo mi je bitno kod setupa da ga mogu što brže spojiti na DJ pultu kada dođem na nastup, da ne ometam previše DJ-a koji nastupa prije ili nakon mene. Novi setup je pri kraju, pa ću na nadolazećim partijima i uživo testirati većinu novog setupa i do kraja ljeta bi kompletan setup trebao biti gotov i spreman za nadolazeće nastupe, pa možda i neka prezentacija, jer uvijek volim podijeliti s drugima ono što naučim u tom tehnološkom istraživanju.

Već neko vrijeme razmišljam o potpuno live izvedbama i takvim nastupima, ali još nisam zadovoljio sve svoje apetite u DJ-ingu i još uvijek uživam u takvom obliku nastupa, tako da ću još neko vrijeme nastupati uz ovaj hibridni setup, DJ-ing + dodatak livea. Već i uz ovakav setup primjećujem koliko sama publika utječe na moju izvedbu i dolazim do nekih ideja i spontanih trenutaka do kojih nikako ne bih mogao doći bez energije publike.
 
5. Wild Card pitanje: Da dođeš do čarobnjaka iz Oza i da ga možeš tražiti jednu stvar ili pitati jedno pitanje što bi to bilo?

Dobrog menadžera koji bi mi pomogao oko dogovora nastupa. U zadnje vrijeme imam jako malo slobodnog vremena i dobro bi mi došla pomoć, da se u slobodno vrijeme bezbrižno mogu fokusirati samo na glazbu i kreativan rad.

Novi dokumentarac u fokusu ima razvoj čikaške house scene i njenog utjecaja na svijet
Novi dokumentarac u fokusu ima razvoj čikaške house scene i njenog utjecaja na svijet