Paul Kalkbrenner: Od Berlinskog zida do divljine džungle
Sa sedam studijskih albuma i preko dva milijuna obožavatelja na Facebooku, Paul Kalkbrenner je jedna od najvećih internacionalnih techno zvijezda.
Devetog će siječnja s imenima kao što su Apollonia, Guy Gerber, The Martinez Brothers i Luciano nastupiti na BPM festivalu u Meksiku – desetodnevnom elektroničkom festivalu na plaži okruženoj džunglom. Ususret ovom velikom glazbenom događaju, magazin Deep House Amsterdam proveo je intervju s Paulom, a mi ga prenosimo u cijelosti.
Tvoja je prošlost isprepletena s Berlinom. Odrastao si u tom gradu i u njemu čitav život stvaraš glazbu, čak si i glumio u filmu o tom gradu. Nastupao si ispred pola milijuna posjetitelja pred Brandenburškim vratima na obilježavanju 25. godišnjice pada Berlinskog zida. Možeš li opisati to iskustvo? Jesi li prije 25 godina takvo što uopće mogao zamisliti?
Rođen sam u Leipzigu, a u Berlin sam se preselio kad sam navršio 3 godine. Nastup pred Brandenburškim vratima na poziv Vlade bio je spektakularan. Nisam ni sanjao da će nešto takvo biti moguće, pogotovo prije 25 godina. Čak su mi i poslali službenu zahvalnicu koju sam uokvirio na zidu kod kuće. Od svih nastupa, ovo će mi definitivno uvijek biti najdraži jer sam svjestan – da su se stvari drukčije posložile, nikad ne bih bio tu gdje jesam.
2015. godina je za tebe bila prijelomna i zbog nekih drugih razloga – postao si otac, izdao si sedmi studijski album "7"… Bilo bi ti lakše ostati u Europi i nastupati pred gomilom obožavatelja, biti headliner na festivalima. Što te potiče da istražuješ nova tržišta i festivale?
Što se tiče turneja, ove sam godine išao polako s otprilike samo 25 nastupa tijekom ljeta. Više nastupam na novim tržištima, volim taj izazov novih mjesta gdje možda nisam toliko poznat. Mislim da čovjek može bolje osjetiti svijet ukoliko napusti zonu u kojoj se osjeća ugodno.
Kako definiraš tu zonu u kojoj se osjećaš ugodno? Koja mjesta u nju spadaju?
Prvo mi pada na pamet nedavni koncert u Buenos Airesu gdje sam nastupao ispred 8000 ljudi. Zonu ugode je vrlo lako opisati: kod kuće u Berlinu sa ženom i kćerkom.
"7" je jedinstven projekt. Imao si pristup izvanrednim vokalnim sampleovima poput Jefferson Airplanea, Luthera Vandrossa, D-Traina. Prvi je to put da si radio s vokalima nakon legendarne trake „Sky + Sand“. Koliko je to obogatilo proces produkcije?
Za uporabu vokala morao sam pregovarati. Proces je trajao neko vrijeme, ali kad sam napokon sve dogovorio, ispalo je baš onako kako sam zamišljao. To je definitivno bio dugotrajan i kompliciran proces s obzirom na to da vlasnici originalnih izdanja traka za mene nikad nisu čuli. Sada kad je sve gotovo, mogu reći da mi je bila čast koristiti ove predivne vokale u svojim trakama.
U plesnoj je glazbi čest nesporazum oko toga što čini „live“ nastupe. Ti u prosjeku 3 sata nastupaš uživo na svojim koncertima. Što točno za to vrijeme radiš?
U pravilu, svaku pjesmu iznova slažem, baš kao za vrijeme snimanja u studiju. Samo što ništa nije predodređeno i mijenjam određene elemente. Upravo zbog toga svaki live nastup zvuči drukčije, čak i ako raspolažem s istim trakama – isti repetoar će na dva različita koncerta zvučati drugačije.
Sada kada si definirao „live“, možeš li objasniti što smatraš dobrim nastupom uživo i što ga takvim čini? S druge strane, što sve može poći po zlu i pokvariti čitav set (osim tehničkih poteškoća)? Jesi li ikada iskusio neke takve probleme?
Teško je to riječima objasniti jer osobno većinom mogu predosjetiti savršeni set. Za mene je dobar live nastup mješavina svega istovremeno bez tehničkih poteškoća, a najviše od svega volim taj element iznenađenja na stageu – iako ne mora nužno ispasti dobro, barem je uvijek zabavno i nepredvidljivo.
Sviraš na ovogodišnjem BPM festivalu. Je li za tebe to neobična lokacija? Tko još svira na partyju i kakve vibre fanovi mogu očekivati od tebe?
Da, poprilično je uzbudljivo. Nikad nisam nastupao u džungli i nadam se da se neću morati boriti s nekakvim divljim životinjama tijekom noći.
Kako bi generalno opisao svoj odnos prema prirodi? Nastojiš li provoditi što više vremena vani, budući da dolaziš iz urbane sredine? Na kojim si mjestima pronašao snažnu prirodnu energiju?
Nisam baš osoba koja puno vremena provodi vani, ali uživam u vožnji kroz naselja, kao i u vožnji na Baltičko more ljeti. Idealno je ako sam s obitelji, kad nam obaveze to dopuštaju. A snažna prirodna energija? Nogometni stadion, valjda…
Nikad prije nisi nastupao na meksičkom BPM festivalu. Što očekuješ i čemu se najviše veseliš?
Doći ću na BPM iz Mexico Cityja, gdje sviram dan prije. Priličan je to kontrast što se pozornice tiče – beton vs. džungla. Nakon BPM-a, planiram se par dana odmarati na plaži i jesti tacose, a zatim idem u Montreal na Igloofest pa u njujorški Output klub.
Razmišljaš li o 2016. godini i budućnosti ili se smatraš osobom koja „živi u trenutku“?
Više sam osoba koja „živi u trenutku“, iako se to sad nekako prirodno i mijenja s ozbirom na to da imam kći.
Veliki si fan nogometa i navijač Bayern Münchena. Favoriziraš li neki meksički klub ili igrače?
To bi bio Manuel Negrete Arias na Svjetskom prvenstvu 1986. godine.
