Skip to main content
  • 15.06.2023.

Pero-Fullhouse: -Techno je univerzalna glazba bez granica i predrasuda-

Dobitnik nagrade Ambasador za životno djelo započeo je svoju turneju povodom 30 godina karijere

Piše: 


Pero FullHouse je dugogodišnji hrvatski DJ, promotor, organizator, vlasnik etikete, radijski voditelj i prije svega glazbeni fanatik te nezaobilazni faktor razvoja Hrvatske, ali i regionalne elektroničke scene. Proslavu svojih 30 godina karijere krenuo je prije nekoliko dana, a ona će trajati 12 mjeseci.

Uz samu turneju, snima se i dokumentarac o njegovih 30 godina karijere, a kako su zapravo izgledali počeci, prvi DJ-set, koliko je bilo teško dovesti atraktivna imena u Hrvatsku te o trenutnom stanju na sceni razgovarali sa samim Perom FullHouseom.

Pozdrav Pero, prije svega čestitke na 30 godina karijere. Idemo se vratiti u povijest malo, što te je privuklo elektroničkoj glazbi i jesi li očekivao da ćeš biti toliko godina kasnije i dalje povezan s njom?

Hvala! Elektroničkoj glazbi su me s glazbene strane privukli svi elementi koje sam prije otkrivanja iste volio u raznim žanrovima. Novi zvukovi, repetitivnost, groove, hipnotika. Sve to sam pronašao na jednom mjestu, u technu i houseu. Sa sociološke strane, to su bile sloboda i jednakost kao univerzalne vrijednosti. Zbilja nisam očekivao da ću postati akter na sceni, a kamoli da to traje30 godina.

Nastupio si preko 1500 puta, sjećaš li se svog prvog seta? Koji nastup najviše pamtiš?

Jasno da je prvi put taj kojega nikad ne zaboraviš. Bilo je to sasvim slučajno pred kraj ’92. dok je još bjesnio rat. U novoj diskoteci u Bisku, u splitskom zaleđu, DJ se razbolio, a kako je moj školski i radni kolega iz škvera Akrap koji tamo živi i zna vlasnika, a znao da ja imam veliku fonoteku i da sve trošim na muziku, pozvonio mi je na vrata i odveo na mjesto zločina. Iako nisam imao iskustva za DJ pultom i bilo je dužih pauza između pjesama, do kraja večeri sam pohvatao konce u tom vatrenom krštenju.

Na kraju mi se svidjelo da ljudi plešu na muziku koju puštam. Nekoliko sam večeri tamo radio dok njihov DJ nije ozdravio. Poslije toga sam krenuo u nabavu DJ opreme, vježbao puno, kupovao još više muzike te dobio angažman u novoj solinskoj diskoteci Dijamant koja je imala najnoviju opremu na kojoj sam ispekao zanat. Nakon toga odlazim u Njemačku gdje sam otkrio techno i od tada sve je išlo u tom smjeru. Iako je teško izdvojiti neki poseban događaja jer svi su posebni na svoj način, kada bi baš morao to bi bio nastup na Love Paradeu 1999. Najvećem u povijesti s preko 1.6 milijuna ljudi. Puštao sam na partiju organizatora s Mobyjema, Armand Van Heldenom, WestbamomNevjerojatno je bilo vidjeti svoje ime na velikim banerima po gradu uz imena tih mega zvijezda.

Dolaziš iz stare garde DJ-eva, koji gaje dugometražne setove i glazbena putovanja. Koliko ti je trajao najduži set u tvojoj izvedbi?

Prije se DJ mogao puno bolje izraziti u setovima koji u pravilu nisu bili kraći od 2 sata za razliku od današnjih standarda koji su puno kraći, pogotovo na festivalima tako davećina DJ-a želi izvući maksimum i onda upadnu u zamku puštanja aktualnih stvari s ljestvica i onda zvuče više manje isto. To ubija kreativnost, sužava poglede na glazbu i općenito šteti sceni. Mislim da bi set trebao trajati najmanje 2 sata, optimalno 3, a za najkreativnije i puno duže.

Imao sam puno dugih setova, all nightera koji su trajali i po desetak sati. Vremenom sam jako zavolio warm up setove jer oni pokazuju svu širinu i umijeće pripreme terena za glavnog gosta. Često je vrlo lako odvrtiti u prime – timeu u punom klubu, ali pokrenuti ljudi svojim setom te iste zadržati na podiju kroz cijelu noć do samog kraja, to je već umijeće. Na žalost sve je manje takvih DJ-a, ne što mnogi to ne žele nego što nemaju priliku jer je industrija nametnula nove standarde.

Više puta si istaknuo da je Tresor najbolji klub u kojem si nastupio. Koja je njegova čar da ga čini tako posebnim?

Da, definitivno. U Tresoru, kako starom tako i novom koncentrirana je sama esencija techno pokreta i glazbe. Ljudi koji vode klub njeguju prvotnu ideju nepatvorene, neiskvarene glazbe lišene ikakvog kiča i komercijalnih upliva. Ljudi koji posjećuju Tresor znaju da će ih dočekati demokratična i opuštena atmosfera s najboljim akterima techno, electro i house glazbe u egzotičnom prostoru s najboljom tehnikom. Otkad sam prvi put zakoračio krajem 90-ih u stari Tresor, znao sam da je to to. U novome sam nekoliko puta nastupio i svaki put sam uživao.

Imao si prilike svirati na najpoznatijim svjetskim događajima poput Love Paradea, Techno Paradea, Maydaya…Kakve su bile reakcije publike tih godina na DJ-a iz “male Hrvatske”?

Dosta je ljude to zanimalo, moram priznati. Došao sam iz zemlje u kojoj je nedavno završio rat i mnogi su se sa skepsom pitali što im netko iz ratom zahvaćene male Hrvatske može ponuditi. Većina njih nisu imali pojma da smo mi imali već razvijenu scenu od početka 90-ih, da smo dovodili najpoznatije DJ-eve i da smopratili svjetska zbivanja. Nakon prvih nekoliko puštenih ploča skepsa bi nastala i publika me prihvaćala kao da me dugo poznaju jer je techno univerzalna glazba bez granica i predrasuda. Drugačiji je samo način na koji pojedini DJ-i pristupaju selektiranju i puštanju iste.

Kada nisi bio za pultom, bio si u ulozi promotora i organizatora. Tijekom svoje karijere doveo si brojna svjetska imena u Hrvatsku i regiju, a neke od njih i po prvi put na naše prostora. Koliko je teško krajem 90-ih, početkom 00-ih dovoditi imena kao što su Carl Cox, Laurent Garnier drugi?

Silom prilika sam postao promotor i organizator. Kad sam počeo profesionalnu DJ karijeru jednostavno nije bilo puno događaja na kojima bi nastupio. Ono malo događaja što se odvijalo bilo je uglavnom rezervirano za određene DJ-eve tako da je vrlo teško bilo upasti. Tako da sam bio prisiljen početi organizirati događaje na kojima bi i sam nastupao. U početku je bilo vrlo teško. Sjećam se da bi prodao po par ulaznica. Ali nisam odustajao i to je nakon otprilike godinu dana urodilo plodom. Publika je prepoznala da nudim nešto drugačije i počela posjećivati moje partije.

Preko prvih stranih gostovanja kao što su bili Jean Marie Kone, Sonic, Tim Taylor, Craig Thomas, dobio sam kontakte poznatijih DJ-eva, i to je vodilo do najvećih. Bila su to druga vremena kad su se informacije prenosile od uha do uha i to je bila najbolja preporuka. Tako sam došao do WestBama, Coxa, Laurenta, Richiea i mnogih drugih. Za razliku od danas biznis je tada bio u drugom planu. Sve je bilo više friendly. Danas sve ide sterilno, preko agencija, DJ-ima je to samo još jedan nastup. Cash & carry.
  

Više od 200 događaja si organizirao, jel’ ostalo neko ime da si htio dovesti, ali da dosad nisi imao prilike?

Ima par izvođača koje sam planirao, ali uvijek se nešto ispriječilo. Svena sam nekoliko puta htio dovesti početkom 2000-ih kad je bio dostupniji. Malo je falilo, ali nažalost nije se posložilo. Htio sam ugostiti i Carl Craiga  i Kenny Larkina uživo jer su fantastični autori, odlični su bili uživo ali su rijetko nastupali u tom formatu dok kao DJ-evi nisu bili nešto posebno.
 

Situacija na sceni u usporedbi s nekoć je značajno drugačija, pogotovo u Splitu…Iako je Split domaćin velikog festivala poput Ultra Europea, elektroničkog sadržaja tijekom godine manjka. Što je potrebno gradu pod Marjanom da se probudi iz “sna”?

Razlika je velika.Nisam nostalgičar, ali brojke konkretno pokazuju koliko je scena bila vitalnija i veća. Tada je Split znao imati i po nekoliko partija vikendom, a sad ako ima jedan mjesečno to je super. Klubova ima, ali ih ne zanima elektronička glazba tj, underground dio. Prekomjerni i nekontrolirani turizam je uništio svaki oblik kulture u centru Splita, svaki oblik odstupanja od čisto komercijalnog programa čupanja eura turistima.

Klubovi sad liče na striptiz barove s muzikom u službi nekontroliranog ispijanja preskupog alkohola. Da sam to slutio nikad ne bi napravio Discotheque Rivu koja je na svojevrstan način bila okidač ovoga ludila. Jasno da mi to nije bila namjera, ali sve poslije toga se otelo kontroli. Dobro je da Split ima festival poput Ultre, ali to je samo jedan vikend koji ne čini scenu.

Danas se riječ “underground” razbacuje olako. Kako bi ti definirao “underground” zvuk u kontekstu elektroničke glazbe?

Da, pojmovi „underground“  i „techno“ postali su zlorabljeni, krivo interpretirani i komercijalno eksploatirani od ljudi pa i publike koji uopće nemaju veze s njima i nemaju pojma što znače i predstavljaju. Underground je stanje duha koje objedinjuje publiku, izvođače, vrijeme,  prostor i glazbu. Jasno da je u centru glazba koja se radi iz srca da bi doprla do plesača.
 

Techno je posljednjih godina u značajnom rastu i dopire do šire publike. Glavne pozornice velikih svjetskih festivala otvorila su svoja vrata i popularnim techno glazbenicima da odrade setove…Kako ti gledaš na “novu” ekspanziju techno zvuka?

To bi bilo krasno da industrija nije posudila pojam „techno“ jer je EDM pri kraju eksploatacije tako da je komercijalni techno novi EDM. To se vidi po ponašanju DJ-eva, labela, medija, festivala itd. koji su na to pristali i koji koriste sve elemente EDM-a. Komercijalni techno zvučno se može smjestiti u samo nekoliko zvučnih struktura koje se recikliraju u nedogled. Nikakve kreativnosti ni slobode tu nema.

To možete zvati techno,ali to techno nije. Ideja techna je sloboda u izražavanju, kreativnost, smjelost i hrabrost preskakanja bilo kakvih granica. Ali neću biti malodušan jer prava ideja techna je preživjela i teže periode. Stotine autora, producenata, dja, klubova i malih festivala žive tu ideju. Povukao bi paralelu s jazzom. Uvijek je tu ali nikad mainstream. Tu nastaju nove ideje koje poslije mainstream iskopa i komercijalizira dok ide.  

 

Budućnost elektroničke glazbe? Koji sljedeći pravac bi mogao postati ponovno “in”?

Elektronička glazba ako gledam općenito je svugdje oko nas. Skora da i nema žanra u koji nema upliva elektronike koja je postala najširi glazbeni žanr u povijesti. Koliko je od toga dobro jasno je po tome koliko koja stvar živi, pa sami prosudite. Teško je prognozirati koji će se novi žanr pojaviti, ali bez obzira kako se zvao ne može biti potpuno nov kao što ni prethodni nisu. Sve ima svoje korijene. To će zasigurno biti kombinacija različitih elemenata raznih pravaca i potpravaca već postojećeg.
 

2017. si pokrenuo novi alias Skeptik, što te je potaklo na pokretanje novog glazbenog projekta?

Uvijek sam volio duge setove koji su prije trajali po 3 i više sati gdje sam mogao proći puno toga. Na žalost setovi su sve kraći jer festivali i klubovi da bi bili atraktivniji žele sve više izvođača nabiti u što manji vremenski okvir, što jasno rezultira kratkim setovima u kojima teško može nešto suvislo ispričati. Zato sam pokrenuo Skeptika koji predstavlja moju mračniju i eksperimentalnu stranu, s utjecajima industrial elektronike na kojoj sam odrastao. To nisam imao previše prilika puštati tako da sam pokretanjem alter ega Skeptik otvorio i tu frontu. Trenutno Pero FH i Skeptik žive u miroljubivoj koegzistenciji, svaki svoju politiku vodi, ponekad se susretnu, pozdrave i svak na svoju stranu

Krenula je tvoja turneja povodom 30 godina karijere. Što donosiš na njoj? Čeka li partijanere glazbeni presjek tvoje karijere?

Da, još ne vjerujem da je 30 godina iza mene. Zvuči kao kliše ali kao da je jučer bilo. Baš ovu subotu nastupam u Mostaru, na prekrasnoj pozornici Fortice s koje puca panorama na grad u koji se uvijek rado vraćam. Dogovoreni su još nastupi na Resistanceu Ultre, Vojarni, Aurori, Fresh Waveu, Peti Kupe u Zagrebu, Revelinu u Dubrovniku. Zatvorit ću 10. jubilarno izdanje Moondance slavljeničkim setom na Tresor večeri. Još ću usput dodati  nekoliko datuma koji su u pregovorima. 

Osim što ćeš nastupati diljem Hrvatske i regije, snima se i dokumentarac…

Da, plan je sve posnimiti, uzeti izjave raznih aktera sa scene i sve to skupa sa starim materijalima oblikovati u jednu cjelinu koja bi što vjernije prikazala to moje putovanje od 30 godina.

Ovog ljeta te očekuje i jubilarni 10. Moondance festival…Što bi istaknuo od nadolazećeg izdanja?

Mislim da će ovo izdanje biti zaista posebno. Osim što imamo najbogatiji line up do sad s preko 30 izvođača, 3 glavne večeri u prekrasnoj kuli Kamerlengo tu su i fantastični boat partiji Pirate Boat i Electric Boat koji će uz  taktove omiljene glazbe krstariti djevičanskim plažama trogirskog arhipelaga. Imamo i izvrsne edukativne radionice u gradskoj vijećnici, The Art of Djing i produkcijsk dio Algoraving with Mercury i naravno, legendarni after za kraj.

Sve u svemu više od 40 sati programa. Ben Sims koji zasigurno već dugo vremena slovi za jednog od 5 najboljih techno DJ-eva predvodit će prvu noć u kuli.  Po prvi put nam u ove krajeve dolazi Adriana Lopez iz Kolumbije koja će predvoditi večer Women In Techno. Berlinski Tresor nam ponovo dolazi u najboljem sastavu koji će predvoditi karizmatična Bloody Mary.
 

Neke riječi za sami kraj…

Hvala svim plesačicama i plesačima koji su me pratili na ovom fantastičnom putovanju. Vidimo se na nekim od najavljenih događaja.

Potvrđeni datumi turneje:
17.6. Fortica / Mostar
8.7. Resistance @ Ultra / Split
22.7. Vojarna / Šibenik
29.7. Moondance / Trogir
4.8. Aurora / Primošten
5.8. Ušće – Nrt kiteboarding / Opuzen /
12.8. Fresh Wave / Banja Luka
9.9. Peti Kupe / Zagreb
30.9. Revelin / Dubrovnik

boogaloo web
dobar house mobile
Mlađa publika pokreće novi val popularnosti ovog elektroničkog žanra, a Spotify ga slavi dokumentarcem
boogaloo nye
Mlađa publika pokreće novi val popularnosti ovog elektroničkog žanra, a Spotify ga slavi dokumentarcem