Priča o kultnim Lazaretima: “Kada smo radili prvi party, htjeli su nas potjerati nogom u guzicu odavde”

Iako danas klub Lazareti u Dubrovniku ima svoj kultni status, on nije došao preko noći, već se godinama stvarao. Upravo o bogatoj povijesti kluba smo razgovarali s njegovim pokretačem Viktorom Vučetićem koji nas je vratio u vrijeme i ispričao neke priče i anegdote od 90-ih pa sve do današnjeg dana.

Sama priča o Lazaretima, kao klubu i art radionici je krenula još u radnim 90-ima, a glavni akteri su bili Viktor Vučetić i Slaven Tolj.

“Prostor gdje se mi sad nalazimo, to je bio bivši Omladinski Kulturni Centar Dubrovnik, koji je nakon rata ostao u vakuumu. Mi tih godina osnovali udrugu Art radionica Lazareti i krenuli u priču s kulturom.” prisjeća se Viktor Vučetić tih prvih godina nakon rata kada je trebalo podignuti ne samo kulturni život na noge, nego općenito život u Dubrovniku.

Prve godine su bile izazovne, a prije nego što je krenula priča s Lazaretima, Slaven Tolj i Viktor Vučetić su pokrenuli klub Otok u koji se nalazio u jednoj renesansnoj palači, u istom bloku gdje je bio nekadašnji klub Naranča. Publike sredinom 90-ih u Dubrovniku je bilo, ali ih je trebalo naviknuti na program kakav su oni pravili. “Radili smo posebne programe koji su bili usko vezani uz suvremenu umjetnost. Tu smo krenuli raditi i prve partyje.” prisjeća se Viktor.

Klub Otok je svoja vrata otvorio 1994. godine, nešto prije samih Lazareta, te je poslužio da se jedan dio publike navikne na elektroničku glazbu jer su upravo u Otoku radili te prve partyje koji su zapravo bili drum ‘n’ bass sessioni s DJ-evima koji bi gostovali u Mostaru gdje je drum ‘n’ bass bio popularan, kao i big beat zvuk.

Dvije godine poslije, 1996. godine klub Lazareti je otvorio svoja vrata, ali put do njegovog otvaranja je bio izazovan prisjeća se Viktor Vučetić koji kaže da su oni prvih 6-7 godina zapravo “radili u vakuumu” te da su prve papire dobili tek 2000. godine: “Trebalo je srediti prostor. Sve je bilo polomljeno. Trebalo je puno znoja, rada, sredstava, kredita i godina da se sve obnovi. Slaven je radio dosta na crowdfundingu, a zatim smo dobili podršku Soroša pa FACE Croatia projekta koji su nam pomogli da stanemo na noge, kupimo opremu i sredimo prostor do kraja.“

Prvi elektronički party u Lazaretima je bio godinu dana nakon otvaranja. “Činjenica jest da smo mi tih godina bili nešto kao prst u oku. Kada smo napravili prvi party, htjeli su nas sve potjerati s nogom u guzicu odavde. To je bio kazin, isto tako i na sljedećih nekoliko partyja. Bila je negativna reakcija stanovništva. Govorili su da lupaju kante, da je buka.” prepričava nam Viktor koji kaže da je doživio cijeli krug od te negative pa do današnjeg mainstreama u kojemu je elektronička glazba prihvaćena i da se sluša stalno.

Ipak, veoma važni događaji u povijesti Lazareta su bili “Back to the Future” doček 2000. i “Millenium Gate 2001” kada s ljudi malo po malo počeli razumjeti ono što se radi tamo radi. Posebno mjesto u sjećanju nešto starijih Dubrovčana upravo ima taj milenijski doček na kojem je na Stradunu bilo oko 15-ak tisuća ljudi, dok je u Lazarete došlo oko 4 tisuće partijanera.

“Gradonačelnik koji je tada bio, bio je malo drugačiji od ostalih. Nije razumio što radimo, ali je vjerovao Slavenu da nećemo napraviti problem.” ističe Viktor koji se prisjetio kako su dogovorili da DJ-evi koji će svirati u Lazaretima odvrte dvadesetak minuta na pozornici na Stradunu.

“Mi smo te godine doveli Paula Jayja, Davey Deea, Chameliana, Sonica koji su prvi puta tada zasvirali u Hrvatskoj na nekoj velikoj pozornici. Osim toga, poznavao sam jednog od osnivača Iskona koji nam je tada napravio prvi live stream ikad u Hrvatskoj. Ta Nova godina je išla u cijeli svijet. Tada smo probijali led.” prisjeća se Viktor Vučetić milenijskog dočeka koji je privukao pažnju ne samo hrvatskih medija, već i svjetskih te je još tada Dubrovnik bio uvršten među top deset svjetskih odredišta za dočeke Nove godine.

Početkom tisućitih Lazareti su uvelike surađivali s Red Bullom, MTV Adrijom, a zatim i Ministry of Soundom koji im je pomogao kurirati program. To su bila neka druga vremena za Dubrovnik kada nije bilo previše turizma i gostiju, a Lazareti su bili jedan drugačiji glas prepričava nam Vučetić.

Tih godina Lazareti su imali pregršt zanimljivih gostovanja, a jedan dio posla oko programa je vodio Andro Vidak koji danas vodi Park Orsulu. Neki od partyja kojih se Viktor Vučetić i danas sjeća su: “Definitivno gostovanja Tomcrafta koji je godinama dolazio i svaki put razvalio. Silicon Soul su također bili redovni gosti koji su pravili dobre partyje.”

Preko plesnog podija Lazareta stasale su generacije, a Viktor ističe kako je edukacije publike teška i da nije siguran koliko su u njoj uspjeli s obzirom na ono što danas mladi slušaju. No, upravo u Lazaretima se deset godina održavao festival Karantena koji je imao za cilj kulturno uzdizanje grada i edukaciju publike. “Deset godina smo radili festival u srcu ljeta. Umjetnici su dolazili iz cijelog svijeta. Održavali su se koncerti, partyji, plesne predstave, kazališne predstave. Ali evo – zadnji plakat festivala je bio u stilu propustili ste devet Karantena, propustite i desetu.“

Dok smo ulazili u samu srž problema, naš iskusni sugovornik ističe kako su se dogodile promjene te da se ljudi okupljaju oko ideje, a ne oko glazbe: “Ja sam davno bio kućni prijatelj sa Severinom. Ona je bila došla ovdje i htjela je pjevati i to besplatno. Ja sam joj rekao da ni za 100 godina, ali da ako želi možemo napraviti neku drugu priču jer je ona dobar proizvod. Tako je Severina odradila kod nas vikend u šanku. Ljudi su navalili, bila je ludnica. To mi je pokazalo da se ljudi zapravo ne skupljaju zbog glazbe, nego oko ideje…“

Danas Lazareti imaju šarolik program za raznovrsnu publiku, baza je i dalje na elektroničkoj glazbi, ali jedan program koji je izuzetan i jedinstven za Dubrovnik je “Middle age party” na kojem se ljudi također okupljaju oko ideje. “Nije bitno što se pušta, traži se pozivnica više da se uđe na party na kojemu bude i do 500 ljudi što je za Dubrovnik ozbiljna brojka” ističe Vučetić.

Jedno od pitanja koja se godinama provlače u razgovoru s Viktorom jest kako Lazareti opstaju svih ovih godina. “Što sam kroz godine naučio u poslu je da bi mogao isproducirati programe koji su skupi moraš imati: background, novac i prostor. Ovaj prostor ne može isproducirati program skuplji od nekih 5000€. Ako radimo nešto više od toga, znači radimo za slavu, ali slava ne plaća račune. Godine su pokazale da je neusporedivo pametnije raditi povremena gostovanja, da se za nas čuje malo šire. Mi prvenstveno radimo s lokalnom ekipom i DJ-evima do neke cjenovne granice. Na taj način ostaje novaca koji se može distribuirati na plaće, održavanje prostora i sve ostalo.“

Svoju misao Viktor je nastavio isticanjem važnosti samoodrživosti i samofinanciranje u kulturi, jer u protivnom ovisiš o gradskoj ili državnoj pomoći. “Radili smo programe odakle su se novci mogli prelijevati na druge kulturne programe. Zato smo se mi održali. Nismo ništa tražili od države, nego smo sami privređivali, tražili izvor novaca. Ako si na “državnoj sisi” poput recimo muzeja, onda si pod gradom i političkom kapom i automatski se radi filter programa te ne možeš raditi ono što bi ti htio.“

Jedan od problema u Dubrovniku jest monopol koji Revelin ima u gradu kaže nam Viktor koji se prisjeća da je nekoć u gradu 30-ak klubova, a danas su tu samo Lazareti i Revelin jer se Dubina nažalost ugasila. “Često nas uspoređuju s Revelinom, ali to se ne može usporediti. Oni su tu da bi se stvarao profit i oni to rade dobro, ali moje mišljenje je da u gradu veličine Dubrovnika ne smije biti toliki klub, jer onda on pojede sve male klubove” te dodaje “Kod nas stane 300-tinjak ljudi, dok u Revelinu značajno više. Zato oni mogu producirati veće događaje, bukirati skuplje DJ-eve.“

Upravo kako bi i dalje imali svoju publiku te posjetitelje, Lazareti imaju nešto drugačiji pristup, itekako paze tko im dolazi u klub i da plesni podij ne puca po šavovima. “Mi smo se pretežito zadržali na našim gostima. Mi karte gotovo pa i ne prodajemo, držimo ulaz besplatnim, a kad moramo naplatiti karte to je možda 3-4 puta godišnje kako bi si pomogli da se izvučemo s cijenom programa, kada netko drugi kod nas organizira ili pak ako je događaj na pozivnice da ograničimo tko može doći.“

S vremena na vrijeme, Lazareti ipak budu poprište nešto većih programa i događaja, primjerice ovog tjedna će ugostiti Sonic Festival iza kojeg stoji lokalna ekipa iz grada te oni mogu privući ozbiljnu brojku gostiju s čime je Viktor jako zadovoljan. Ovog vikenda se održava treće izdanje Sonic festivala s dnevnim programom na plaži Komarda te noćnim programom u samom klubu. Postavu predvode Paco Osuna, Rendher i Mene, kojima će se pridružiti pregršt domaćih snaga. Ulaznice su dostupne kroz sustav Entrio.

Na pitanje što čeka Lazarete u budućnosti, Viktor nam poručuje kako im ugovor s gradom ističe sljedeće godine te da trebaju nakon ljeta vidjeti kako diše lokalna vlast. “Sad ponekad nakon svih ovih godina, shvatili su da nismo neki budalaši. Dolaze mlađe generacije koje nasljeđuju stare kadrove. Neki novi vjetrovi pušu. Mi ćemo vidjeti kakve je volje grad. Dat ćemo sve od sebe i pokušat ćemo osigurati sve da ostanemo tu. Razgovarat ćemo s njima.“

Osim što će raditi na tome da klub ostane na svom mjestu, Viktor nam ističe kako će svoje stare dane posvetiti pisanju dopisa institucijama, posebice tamo gdje misli da se griješi u dosadašnjem radu vezanom uz noćni život i klubove, kako bi se te greške popravile u budućnosti.