Razgovori sa scenom iz karantene – Lag

Kakav ti je bio glazbeni put prije korone, što se promjenilo zadnjih mjesec dana od dolaska virusa i kako si na umjetničkom polju provodio ove dane u karanteni tj. što si promjenio?

Prije korone imao sam nekoliko dogovorenih izdanja na vinilu, zakazane nastupe skoro svakog vikenda do kraja srpnja (uključujući nastup u berlinskom Tresoru i turneju po Americi na kojoj bih trebao trenutno biti), nastup na Hoer streamu i još štošta o čemu ni ne smijem divaniti. Iskreno, ne bojim se puno oko ovoga. Preuzimam dobar dio odgovornosti za svoj uspjeh (naravno, uvijek treba sreće i dobrih ljudi koji su tu da ti pomognu) pa imam vjere u to da ću ponovo imati slične prilike kada prođe opasnost i stvari se vrate u normalu.

Korona je promjenila dosta toga u velikoj slici. Društveni mediji i produkcija odnose puno vremena, kao i putovanje, ali sve to zajedno vodi ka tome da se dogode nastupi koji su prije svega jedno stvarno divno iskustvo, ali i ono od čega mi koji živimo od muzike zapravo možemo da platimo račune i preživimo. Dolaskom korone to je sve nestalo i učinilo očiglednim jednu od najvećih ironija muzičke scene još od sredine 2000-ih – a to je da muzičari ne žive od kreacije i izdavanja svoje muzike. Ono što većina ljudi ne zna je da vinyl izdanja skoro sigurno gube novac, digitalne prodaje su tu da pokriju trošak ploče, a često ne uspjevaju ni to zbog širokog korištenja Spotify-a i sličnih servisa od kojih tvorci muzike ne vide ni dinara.

Svi mi koji smo se oslanjali na nastupe da živimo od toga trenutno smo u nekom svom ludilu, traženju kako financijske stabilnosti, tako i duševnog mira. Ubrzo po početku pandemije krenuo sam sa skoro svakodnevnim streamovanjem produkcije na Twitchu. U najezdi ekipe koja streamuje DJ setove pomislio sam da je možda okej ponuditi nešto drugo i potencijalno korisno onima koji žele da se bave produkcijom. Formula je bila dosta jednostavna: ja ljudima nudim znanje, a oni meni društvo (poneko i donacije). Nedavno sam prestao sa streamovima i arhiva istih može se naći na mojoj stranici na Fejsu, a ja se osjećam znatno bogatijim za jedno zanimljivo iskustvo.

Kakva misliš da je budućnost scene nakon ublažavanja mjera sa fizičkim distancama i što ćeš raditi do povratka clubbinga, festivala, nastupa. Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

Jedan od manje optimističnih ishoda koje mogu zamisliti je da puno klubova i full-time kreatora (muzičkih kreatora, ne Instagram kreatora) neće preživjeti ovu epizodu i da će se gašenje „srednje klase“ clubbinga koje smo mogli primjetiti u posljednjih godinu, dvije samo ubrzati. Bojim se da će preživjeti samo oni koji su veliki, a koji su veliki jer su „safe“. To nije ono od čega naša scena živi. Možda može biti trenutno zabavno, ali „safe“ nije ni magično, a ni inspirativno dovoljno da može u nekome pobuditi misao „želim i ja da stvaram“. Najbolje što „safe“ može da probudi u nekome jeste „želim i ja biti poznat“, a to je jedan maligan pogled na stvari čega imamo već i previše u sceni.
 
Najbolji ishod koji mogu zamisliti uslijed ove krize je da ljudi osjete i shvate važnost čitave priče koja je dublja od „idem za vikend da se provedem“. Da osjete koja je važnost undergrounda, ljudi koji ostavljaju dušu za scenu, nebitno da li su promotori ili umjetnici u pitanju, kao i zajednice koja proizlazi iz napora svih zajedno. Većina onih zahvaljujući kojima se nadamo povratku cijele priče imaju neki kanal putem kojeg im ljudi mogu pomoći ako to žele – da li financijski ili makar moralno. Mogu vam iz prve ruke reći koliko znači dobiti veliku poruku podrške od nekoga tko je uživao u mom mjuzu, aktivnostima na društvenim medijima ili nečem šestom, a to u trenutku dok me lome depresija i anksioznost, da ne spominjem prolazak kroz epizodu gubitka identiteta kroz koji sam prošao u doba izolacije.

Moj plan za budućnost je da se prvo oporavim i odmorim od cijele priče. U proteklih godinu dana sam uradio muzike koliko za prethodnih sedam, imao nikad više nastupa i putovanja, a onda je uletjela i globalna pandemija. Mislim da mi trebaju kava, sunce i zvuk tišine neko vrijeme. 😀 Poslije toga opet punom parom u techno.

 
Što misliš o online platformama koje su pokrenute diljem svijeta i u nas. Možeš li izdvojiti neke koje su te impresionirale?

Online platforme su dobar most između dvije sreće, ali su i dalje most. Prije koju nedjelju smo snimali stream za podršku legendarnom beogradskom klubu Drugstore (klub je u financijskom škripcu zbog korone i možete mu pomoći odlaskom na ovaj link) . Iako je pravljenje i gledanje istog stvaralo i meni i drugima zajedno određenu toplotu u grudima (a nije korona) – nije to to dok nisi povezan istim prostorom sa još tisuću duša koje si tek upoznao, a osjećaš se da ih znaš čitavog života.  🙂

Možda meni najdraži stream iz regije bio je ipak Traum live stream. Sunčicu i Volstera smatram ozbiljnim power-coupleom u svijetu techna kako u regiji tako i šire. Postoje određeni ljudi u mom životu sa kojima nisam toliko možda blizak, ali čiji naporni rad i posvećenost jednom cilju mi daju snagu da i ja guram dalje. Sunce i Marko su definitivno među tim ljudima, a jedni su od rijetkih da mogu kazati da mi je čak i njihova muzika po ukusu.

Također bih preporučio ljudima koji vole malo avantgardniji zvuk da zaprate Autechre na Twitchu. Povremeno streamaju svoje tvorevine uz prateću sliku, dok chat-soba pokušava da provali kako su napravili i jedno i drugo i koja količina randomizacije i kompjuterski generiranih odluka je u jednakosti.  

Možeš li čitateljima preporučiti neke knjige koje valja pročitati u ovo doba (glazbene ili općenite) ili filmove ili tutoriale za produkciju koje valja pogledati…

Evo prvo par knjiga:

Matthew Collin – Rave On: fantastična knjiga o kulturi plesne muzike na globalnom nivou

Dennis DeSantis – 74 Creative Strategies for Electronic Music Producers: knjiga koja odgonetava mnogo pitanja o kreativnom aspektu stvaralaštva, pogotovo u domenu muzike

Robin Hobb – Farseer trilogija: nema veze sa kreativnošću, ali ima veze sa ljudskom prirodom i (prikladno trenutnoj situaciji) osjećajem nemanja tla pod nogama. Robin Hobb sjajno piše ljude, topla preporuka svakome tko voli fantaziju.

Što se tiče tutorijala, nemam konkretan prijedlog već više generalan savjet

Iako je u pitanju duži put, mnogo je kvalitetniji: zaobiđite svaki video u stilu „pravite muziku kao uspješan producent taj i taj“. Dovoljno je da gledate tutorijale kako rade određeni sintovi i alati, ili, još bolje, da čitate uputstvo za upotrebu uređaja i programa koje koristite. Cilj nije da budete blijeda kopija nekoga, već da zvučite kao vi, baš vi. To se postiže tako što se prije svega sluša razna muzika, a ne samo jedan žanr, a zatim tako što se istražuju razne mogućnosti naizgled jednostavnih uređaja. Rezultat je otkrivanja šta vama zvuči dobro, a šta ne. Kombinacija zvukova i pristupa koji se vama sviđaju – to je vaša muzika. Samo vaša i ničija druga! 🙂

Koju traku bi postavio kao soundtrack svijeta i vrtia je na loopu zauvijek?

Uh ne mogu da se odlučim. Verovatno jedna od ovih:

E-Dancer – The Dream
Brian Eno – Music For Airports 1/1
Autechre – Yulquen