Sutra je oduvijek privlačnije jer u sebi nosi nadu

Na početku svoje karijere bio si radijski DJ da bi kasnije postao glazbenik, producent – što bi rekao da je najveća razlika između tih dvaju zvanja?

Kada skladam glazbu, pretpostavljam da je najveća razlika u ulozi u stvaranju nasuprot programiranju. Stvaranje nečega ni iz čega posebna je sposobnost koju uzimamo zdravo za gotovo, ali ja sam uvijek zahvalan na stvaralačkom umijeću.  U tom sam stvaralačkom procesu puno pažljiviji i više se brinem o krajnjem rezultatu. Važnost da ulovite pravi trenutak, osjećaji i okolnosti  općenito su povezani s trakom u smislu dokumentiranja stvarnosti kako bi je drugi iskusili.

 

Programiranje/ DJ-iranje je drugačije, ali ništa manje važno.  Ovaj je proces onaj  posljednji korak prije završnog utiska slušateljstva, publike općenito, prilikom slušanja trake te je način na koji ju DJ odsvira i u kojem kontekstu presudan u tom trenutku, ali nije nužan za donošenje ocjene o kvaliteti same trake. Primjerice, ono što je svirano danas i smatra se dobrim, ne treba biti slučaj i sutra.

{youtube}hcJo-aP5Dd8{/youtube}

 

Zajedno s Mikeom Banksom i Robertom Hoodom osnovao si jedan od najznačajnijih glazbenih kolektiva i labelova ikad, Underground Resistance, koji si potom zbog hektičnog rasporeda napustio te osnovao vlastiti ništa manje važni label, Axis records. Što bi izdvojio kao najveće postignuće  tijekom Axisovih godina?

Možda smo drugačiji od ostalih labelova, ali Axis nije baziran na temelju postignuća te nikad ne mjerimo svoje djelatnosti  na toj osnovi. U osnovi, cilj labela je adresirati  materijalne subjekte kroz dimenzionalne leće techno glazbe.  Prilikom pokretanja, 1992. godine u New Yorku,  dugo sam i pomno promišljao o tome kako začeti i imati label kojem  će srž i namjena biti glazba koju će izdavati. Budući da slušateljstvo ima svojevrstan način upravljanja sudbine umjetnika i njihovih labelova, htio sam napraviti nešto drugačije i stvoriti label koji će jednostavno producirati glazbu za potrebe predstavljanja – na umjetnički način i u maniri koja će dirnuti slušatelja. Postignuća su promatrana i mjerena od strane onih koji osjećaju potrebu da pripadaju, da dominiraju i utječu.

{youtube}H0IRwgmEp28{/youtube}

 

Nedavno je u Louvreu  premijerno prikazan tvoj film “Man From Tomorrow”, možeš  li nam reći nešto podrobnije o njemu?

“Man From Tomorrow”  je film o vizijama o našoj Budućnosti koje pak doznajemo od čovjeka koji je vidio Sutra. Koncept filma rezultat je brojnih intimnih razgovora redateljice Jacqueline Caux i mene na teme kao što su budućnost, memorija, ljudska evolucija i naravno glazba i koje li će uloge ti čimbenici igrati u našoj budućnosti.  Kada mi se Jacqueline obratila prije nekoliko godina, nisam bio voljan sudjelovati jer sam smatrao kako najprije trebam naučiti i iskusiti još nekoliko stvari o životu, ali nakon međusobne komunikacije odlučili smo upustiti se u snimanje s namjerom da film bude što bliži onome kako techno glazba izgleda i zvuči. To nije biografija DJ-a i njegova/njezina života. Dakle, film je prvenstveno apstraktan. Sanjolik.  Više se usredotočuje na psihološki aspekt techno glazbe. Osobno, htio sam biti dijelom filma kakav bih i sam htio vidjeti i iskusiti. Nešto umjetnički stimulativno, duboko, ozbiljno i nešto što pokušava opisati određene osjećaje koji nikad, ali ama baš nikad nisu opisani u u publikacijama ili medijima koji prate elektronsku glazbu.  Nisam uvjeren kako smo istražili sve što se može istražiti u technu te se nadam kako će ovaj film pokazati puteve slijedom kojih drugi mogu  istraživati.

 

{youtube}VWKsFAIzQiQ{/youtube}

 

Ovo nije tvoja prva filmska pustolovina, napisao si glazbu za klasike Fritza Langa kao što su “Metropolis” ili “Woman On The Moon” – koja je bila tvoja motivacija?

To su bili primjeri kako techno može biti uključen u  kinematografsko iskustvo. Egzamplari kako taj žanr može biti promišljan izvan barijera plesne glazbe.

{youtube}BDh5h8QWL8c{/youtube}

 

Futurizam, pa čak i retrofuturizam, tvoja je životna strast, kako to?

Zaista ne znam, jednostavno me zanima otkad pamtim za sebe.  Sutra je oduvijek privlačnije od jučer – možda zato što Sutra u sebi nosi nadu i nešto čemu se možemo radovati.

 

Što misliš da nam budućnost donosi, hoće li biti utopijska ili distopijska?

Oboje. Ljudi su predestinirani da uništavaju i potom iznova grade kako bi opet uništili. To je jedna od naših prirodnih ograničenosti koju čini se ne možemo izbjegnuti u potpunosti. Što je čovjek bez konflikata?{youtube}zrGdCn2lLhE{/youtube}

 

Tvoja ljubav prema svemiru i njegovim  bezbrojnim misterijama itekako se čuje u tvojoj glazbi. Koja je osnovna ideja iza tvog jedinstvenog zvuka i koja je polazišna točka produciranja?

Ja samo izvlačim ono što osjećam i vidim. Život izvan Zemlje je neporeciv i smatram kako je samo pitanje vremena (možda dugo vremena u našem poimanju vremena) kada će ljudi moći vidjeti dijelić onoga usred čega se nalazimo, u vremenu i prostoru što nas okružuju. Naša zvijezda, Sunce, dokazuje kako je djelomice odgovorna za održavanje života.  Zdrav razum govori kako se oko nas odvija više života negoli mi to možemo vidjeti uz naš, u najboljem slučaju, 20/20 vid i ostalih pet osjetila.

{youtube}1dqTKlsRQAg{/youtube}

 

Baš poput tebe u technu, Gerald Donald pomiče granice u electru i vaše su glazbene vizije poprilično slične – bi li ikad surađivao s njime?

Apsolutno ne. Velik sam obožavatelj Geraldova rada i ne bih se htio uplitati u njega. Najbolje što možemo učiniti jest pobrinuti se da netko poput Geralda ima sve što mu je potrebno kako bi mogao stvarati ono što osjeća što je dulje ljudski moguće. Čuvajući njega, čuvamo sebe.

{youtube}aIQOozd0kqE{/youtube}

 

Pretpostavljamo da puno čitaš i gledaš filmove, koju si posljednju knjigu pročitao i film pogledao?

Trenutno čitam autobiografiju Dukea Ellingtona. Bio je uistinu fascinantna osoba i jedan od rijetkih arhitekata jazza koji je vidio dalje od ograničenja svog vremena i razdoblja. Nedavno sam pogledao “The Grand Budapest Hotel”. Divan film očaravajuće priče.

{youtube}EjRAa5KFmKU{/youtube}

 

Prošlog si ljeta svirao na Moondance festivalu, a uskoro ćeš u Ambasadi Gavioli. Bi li rekao da bolje reagiramo na tvoj zvuk od tvojih sunarodnjaka, ima li primjetne razlike u atmosferi?

Senzibilnost dvaju mjesta nije ni bolja ni lošija. Oba mogu imati veoma  prijemčljivu pubilku/slušateljstvo koja dopušta DJ-u da istražuje dublje, ali i suprotno. Kako bi bilo jasno vašim čitateljima: jedno mjesto nije bolje od drugog. Jedna publika nije bolja od druge. Zavaravajuće je uopće govoriti o tome. Brojni su nevidljivi i neizrecivi čimbenici koji utječu na stvaranje energične atmosfere i ništa se ne smije uzimati zdravo za gotovo.  Jednostavno uživajte dok možete.

{youtube}NfJW_15MF7k{/youtube}

 

I na kraju, što je važnije – poruka ili medij u smislu CD, vinil,  mp3 ili USB?

Bez premca, poruka…koja nije nužno i odgovor.