The Siids: Album Brutalist metafora je međuljudskih odnosa i svijeta koji nas okružuje

Specifičan zvuk, odlična produkcija, zanimljiva estetika video spotova i profesionalan odnos porema onome što vole i stvaraju mnogima je The Siidse pozicionirao na visoko mjesto ljestvice izvođača čije novitete uvijek s nestrpljenjem iščekujemo.

Bok Stanislave, Bok Darko. Dobro nam došli u Scenin intervju stolac. Pa ravno na početak.

1. Kako ste se upoznali. Je li glazba uvijek bila centralni dio zajedničke priče i kako nastaje the Siids?

DARKO
Stanislava sam upoznao u periodu srednje škole sada već davne 1996. godine, kada je njegov bend tražio gitaristu. Od tada glazbu stvaramo i sviramo zajedno cijelo ovo vrijeme kroz bendove Delusion, Tha B Inside, Morso i konačno The Siids. Naša priča krenula je spontano tako što nakon dugogodišnjeg rada grupe Morso s kojom imamo dva objavljena albuma te jedan EP dolazi do prekida. Pjevačica odlazi u Hamburg te ne želeći da njeno mjesto zauzme netko drugi odlučili smo pauzirati Morso na jedan neodređeni period.

I dalje smo svi prijatelji, rekao bih i obitelj jer se družimo zajedno preko 20, a neki i 25 godina. Nakon tog prekida 2016. godine u želji za promjenom sredine u kojoj živimo putujemo u Australiju gdje dolaskom u Sydney dolazi do ideje za novi bend koji će ovoga puta umjesto sedam ljudi sadržavati samo dvoje. Inspiriani novom kozmopolitskom i urbanom klupskom scenom gradova Sydney i Melbourne, te fascinantom prirodom, oceanom, plažama, koraljnim grebenom, beskonačnim cestama i šumama, vegetacijom na koju nismo navikli uvelike je utjecalo na ono što želimo ubuduće raditi u glazbi. Povratkom u Rijeku dovršavamo skice započete “Down Under” te vrlo brzo radimo ostatak materijala koji će 2019. godine dobiti naslov “Brutalist”.

2. Kako zvuči kada indie susretne synth pop i post punk i od kuda crpite najinspirativnije tonske linije? Čiji način izraza i onog posebnog zvučnog recepta cijenite na domaćoj sceni?

STANE
Ovo što se naveli samo je dio onaga što slušamo i što smatramo svojim izričajem. Glazba ako nije rađena po nekakvom poslovnom modelu, a to u našem slučaju sigurno nije, miks je svega što si glazbeno upijao kroz godine uvaljano u nase osobnosti te u trenutak u kojem živimo. Na domaćoj sceni ima zaista puno ljudi koji nastoje živjeti glazbu na otvoren, iskren način. Od ljudi iz naseg grada koje moramo napomenuti svakako su Boris Stok, Jonathan, White On White… od Hr scene tu su Irena Žilić, Pocket Palma, a od nečega što je mainstream sigurno Nika Turković, uglavnom po svakom od žanrova se može istaknuti nekoliko imena koja rade glazbu na zaista visokom nivou. Festivali će sve vise mjenjati lineupove kroz naredne godine.

3. Gazite i u vizualno. Vidite li budućnost SIIDS-a više kao performativne nastupe u kojima je inovacija u vizualnom jednako ključni dio priče?

DARKO
Hvala ti na gaženju. Trudimo se što vjernije vizualno predstaviti to što radimo. U tome su nam dosad pomogli dugogodišnji suradnik Kristijan Vučković i Vinkovčanka Stella Mešić prvenstveno u oficijalnoj video i foto produkciji, dok je za spotove uživo zaslužan prijatelj Bojan Kukuljan. Oko vizualnog riješenja omota albuma “Brutalist” pomogao nam je Mladen Stipanović najpoznatiji riječki rock dizajner u proteklih 20 godina. Trenutno smo uživo više orijentirani na samu rasvjetu, ali definitivno nam je u planu ubuduće koristiti i vizuale kao performativni nastup.

4. Vaše stvari nisu samo izolirane trake za podij već žive stvari koje se dotiču i šire slike socijalne stvarnosti i društvenog komentara, kako vidimo na iznimno dobro prihvaćenom albumu Brutalist. Koliko dugo je nastajao Brutalist, o čemu govori i koja traka je svakome od vas najviše prirasla srcu?

DARKO
Album je nastajao praktički od samog putovanja u Australiju gdje smo recimo napravili prvi demo za kasniji singl “Feeling”. Ostatak je pjesama je nastao u relativno kratkom roku od nekih pola godine. Zadnja pjesma koju smo napravili “Meaningless/Weightless” bila je ujedno i prvi singl koji nas je najavio kao bend. Zatim izbacujemo još par singlova od kojih ćemo istaknuti pjesmu “Lovers”  na koju smo izrazito ponosni što je našla svoje mjesto u samom serijalu i odjavnoj špici hvaljenih Matanićevih “Novina”. Riječ je o serijalu u kojem se radnja odvija baš u našem rodnom gradu Rijeci i koji se prikazuje i na streaming gigantu “Netflixu”. S tih prvih par singlova krenule su i svirke, te su i one djelomično krivac za odugvlačenje izdanja.

U prve tri godine postojanja svirali smo dosta po regiji. Nakon što smo zaokružili priču i zgotovili album, nakon pregovaranja s nekoliko indie labela, odlučili smo se za Dallas Records s kojim smo radili za vrijeme Morsa. U studenome 2019. izbacili smo “Brutalist”. Sam naziv metafora je međuljudskih odnosa i svijeta koji nas okružuje. Također, sam zvuk albuma povezali smo s brutalističkom arihetkturom prošlog stoljeća koja ostavlja taj sirovi i grubi dojam no istovremeno vrlo kompaktan, smisaon i topao u svojoj samoj srži. Pjesma s albuma za koju možemo jednoglasno reći da nam je najdraža nosi naziv “Freedom”. Radi se o suradnji našeg dragog prijatelja Marka Rogića aka White on White koji je i napisao tekst za pjesmu. Ta pjesma je posebna i po tome što nije ograničena minutažom, određenim žanrom, pomodnim ili retro stilom. Jednostavno se po svojoj prirodi nametnula kao takva i ljudi su je prepoznali. Uživo pogotovo ima svoj poseban status.

5. Kako vidite funkciju jedne ovakve inicijative poput Ambasadora za dodjelu nagrada akterima elektroničke glazbe i kulture iz svih raznolikih zakutaka domaće scene?

STANE
Ambasador je vrlo bitna nagrada jer je njome obuhvaćena cijela jedna glazbena struja koja je jako živa i aktivna, ali ne dobiva gotovo nikakav medijski prostor te je čak i od strane glazbene struke stavljena u drugi plan. Nama je izuzetno drago da smo dio i te priče te samim time što smo bili u nominacijama te dobili priliku nastupati na samoj dodjeli daje nam vjetar u leđa i poticaj da u još većem dijelu svog zvuka promišljamo kroz elektroniku.

Foto: Nastup na Ambasadoru (Impala Studio)

6. Wild Card Pitanje: Što bi bilo ostvarenje najvećeg sna ikada da realnost nije nikakav sputavajući faktor AKA sve je moguće?

STANE
Trenutno je realnost sputavajući faktor u mjeri da je to do prije koju godinu bilo nezamislivo, ali ako sve to skupa stavimo na stranu mislim da je nama jedan san konstanta, a to je da imamo prilku raditi glazbu na način na koji mi želimo te da imamo priliku živjeti za nju i od nje.