Thian: S mp3 formatom i laptopom se nikad nisam sprijateljio

 

1. Glazbenu priču si započeo u Zagrebu. koji je bio prvi party na koji si ikada otišao?

 

Koliko se sjećam prvi je bio party u klubu radija 1, u neboderu na Jelačić placu, tamo negdje u zimu 94/95. 

 

2. Kako je izgledala zagrebačka scena u 90-ima? Koji su bili najbolji klubovi za poslušati kvalitetnu elektroniku?

 

U to doba mi koji smo gravitirali centru grada partijali smo u Kulušiću, no vrlo brzo konstanta je postala Kašina vikendom i nezaobilazni Aquarius četvrtkom. Bilo je dosta klubova s elektronikom sredinom devedesetih u ZG. Osim spomenutih izlazilo se u Rotor i Gjuro 2, zatim godinu-dvije kasnije u The Best, te preuređeni i povećani Mungos. 

 

Što se kvalitete tiče istaknuo bi Aquarius koji je u sve dane koje je radio imao jake programe, no četvrtak i program „Loops“ je nešto što bih izdvojio. Bio je to dobar omjer gostovanja i rezidenta gdje su Kiki i Frajman kroz godine uspjeli stvoriti sjajnu publiku.

 

 

3. Preselio si u grad koji živi glazbu. Ima li berlinska scena neke sličnosti s zagrebačkom? Što si naučio u 4 godine rada u Berlinu? 

 

Ako me pitaš za ZG scenu u to vrijeme, u nekim segmentima možda i ima. Jaki klubovi imaju razvijenu kulturu rezidencijalnih DJ-a i programa. Ekipa koja izlazi dosta ozbiljno shvaća partijanje tako da se to zna protegnuti i na par dana, što me podsjeća na nasu kulturu afterisanja i višednevnih partija nekad. Obzirom da se većina klubova nalazi u bivšem istočnom Berlinu kojem Zagreb dosta nalikuje, zna me i oprat „deja vu“ kad na putu do Berghain-a prolazimo kroz stambene blokove u Friedrichshainu. No nažalost tu sličnost prestaje jer osim samih DJ-a, ljudi o kojima ovdje klupska scena ovisi, su najčešće i sami aktivno uključeni te dosta dobro educirani. Vlasnici klubova su bivši, sadašnji dj-i, promotori, agencije i sl. Poznatiji klubovi imaju record labele, booking agenciju, programe koje prati osmišljena promocija itd..  

 

Što se pak samog života i rada ovdje tiče, Berlin živi nešto opuštenije od ostatka Njemačke no ako o poslu govorimo ipak prevladava klasična njemačka filozofija. S poslom nema zajebancije, i radne navike se brzo usvajaju. Aklimatizaciju mi je uvelike olakšala činjenica da imam pravu osobu uza sebe 🙂 .Inače, Berlin je zanimljiv i kul grad, poznat po dobroj kvaliteti življenja.

 

4. Koja je bila misija Tatraplan partija? Koje ti je najljepše sjećanje s njih?

 

To je bio nekakav logičan slijed privatnih partija koje smo tada organizirali po nekim manjim prostorima, stanovima, bircevima. Ukazala se super prilika nakon što sam odradio jednu sasvim slučajnu svirku u tek otvorenom klubu Valentino. Nakon toga frend Vedran Stifanić i ja uspjeli smo prodati spiku iskusnih promotora tadašnjem vlasniku kluba. Na prvom partiju imali smo krcat klub (oko 500 prodanih karata), a na line-upu dva domaća DJ-a. Jedan od njih sam bio ja kojem je to ujedno bila jedna od prvih ozbiljnih gaža. 🙂 To je jedno od najljepših sjećanja iz tog razdoblja. 

 

Nastavili smo promovirati domaću scenu, godinama smo radili partije bez gostovanja. Prošli smo zagrebačke klubove iz tog doba: Valentino, Attack, Kulušic, Maraton, Area, Točkica, Masters, Londoner.. Neki od DJ-a koje smo ugostili: Kiki, Frajman, Mary, Sergio, Luka, Chop, TruLee, Omar, Teo Harouda, Zoky, Milly, Ishek (RFMN), Labosh, Cet, Mozer, Jan Peters, Grga a.k.a. Toxic, Fromm, Domagoj, Sven Karas itd. + nasa malenkost Suky & Veks kao rezidenti.

 

 

5. Od svih rezidencija po njemačkim i domaćim klubovima koju smatraš najznačajnijom osobno? 

 

Definitivno prvu i zadnju tj. trenutačnu.  Prva, u Valentinu s Tatraplanom, u jednoj sezoni me od DJ-a po afterima i privatnim partijima dovela do klupskih nastupa nekad i do tri bukinga tjedno.  Nevjerojatna vremena..

 

Trenutačna rezidencija vratila me redovitim svirkama, a sama referenca mi dosta olakšava komunikaciju s lableovima. Inače, radi se manjim partijima, intimnije atmosfere. Super je i lokacija, nalazi se u centru grada, blizu gdje živim. Pravi je gust okupiti frendove doma predvečer pa se zaputit na gažu.  

 

6. Koliko misliš da bi trebao trajati jedan set? Koliko je DJ-u dovoljno da ispriča svoju priču?

 

Po meni što duže to bolje, u nekim normalnim okvirima jasno.. Kada puštam na svojoj večeri setovi mi često traju do 7 sati. Publika je ovdje dosta otvorena i može se eksperimentirati. Mislim da za „ispričati priču“ set mora bit bar 4 h. No to često nije moguće tako da se još sve to nekako zna utrpati u dva ako je line-up zgusnut. Tu sad već ne govorimo o pričanju priče nego kako svoj dio priče uklopiti u cijelu večer. Festivalski raspored gdje je sve toliko natrpano da DJ dobije sat vremena, to mi je pak  jedna velika enigma.. 

 

7. Vinil ili digitalno? Koje su prednosti i mane svakog medija pohrane glazbe i koji preferiraš? Smatraš li da je mogućnost da svako svoju glazbu podijeli sa svijetom nakon digitalne revolucije dobra stvar?

 

Mislim da je dobro je da ima više mogućnosti, i svatko bi trebao odabrati ono što mu najviše odgovara. Ja sam s vinila iz praktičnih razloga prešao na cd-e 2010 godine. S mp3 formatom i laptopom se nisam sprijateljio kad o dj-ingu pričamo. Potreban mi je direktan kontakt s medijem a rad na CDJ tehnologiji to mi omogućava slično kao s vinilom. Mixam klasičnim putem bez synca neovisno o duljini seta.

 

Što se produkcije tiče rekao bih da je digitalizacija pozitivna stvar. Ne iz razloga što je sve postalo dostupno, nego je sve to skupa pridonijelo razvoju glazbene scene. Puno je DJ-a/producenata koji guraju sound naprijed, eksperimentiraju sa sintezom, kompozicijom i live nastupima. Nedavno sam bio na recording sessionu Matthew Herberta u Deutsche operi (Berlin).  Bio je to super primjer vidjeti što je sve elektronska glazba i zbog čega je to najprogresivniji muzički pravac.

 

8. Možemo li očekivati neke nove produkcije na jesen? 

 

Da, novi rilis je u pripremi i nadam se da će kroz mjesec dana biti gotov. Prije dva tjedna mi je također izašao remix za njemačkog producenta Benjamina Takatsa, label bossa Affect Recordings, s kojima imam friško potpisan ugovor. EP Intergalactic, prvi rilis koji sam objavio za njih prije par mjeseci, super je prošao te izašao da dosta kompilacija. Sviđa mi se kako  rade, dosta su profesionalni za razliku od sve te mase lableova koji niču ko gljive poslije kiše zadnjih godina.

 

9. Wild Card pitanje: Kako bi izgledao jedan u potpunosti savršen dan?

 

To se najčešće dešava vikendom kad nakon provoda u nekom od klubova, žena i ja guštamo na jednom od berlinskih jezera, rentat čamac, nešto fino pojest.. 🙂

 

Za još malo gušta skokni na kompilaciju najboljeg od tech-husea koja je nedavno izašla na Audiometric Recordsu i ujedno nosi i Thianovu traku i pozivamo vas i na slušanja produkata berlinskog Studio Mitte Sessionsa “Abends” i “Nachtmittags”