Tijana T: Uspješni i dobri ljudi se ne bave pakostima

 

Započela je iza scene kao glazbeni novinar i PR lice Exita no 2006. kreće u internacionalnu suradnju s Abe Duqueom. Bez napora spaja house i techno u sasvim novu cjelinu koja se pokazala pravom kombinacijom za najprestižnije klubove poput onih u Berlinu (Berghain/Panorama bar), New Yorku (Output Club), Ibizi (We Love…at Space Ibiza), Portugalu, Francuskoj, Njemačkoj i na našem tlu. Tijanu ćete tako iznova moću uloviti pod našim nebom noćas na dubrovačkim Lazaretima na drugom eventu bon ton butika i galerija koji ovoga puta iza pulta smješta samo damske prste.

 

1. Poštovanje Tijana T, na čemu trenutno radiš i koji su ti planovi?

 

Bavim se svojim ljetnim rasporedom, jedva čekam da izađe prvi remix koji sam napravila i smišljam vokale za jedan novi glazbeni projekt. Planovi su uvijek i samo – intergalaktička dominacija 🙂

 

 

2. Poznata si kao jedna od prvih žena beogradske techno i klupske scene. Kako je biti jedna od rijetkih žena u ovoj očito muškoj industriji (pogotovo na Balkanu)? Misliš li da kao žena vidiš, čuješ i osjećaš stvari drugačije u glazbi, setovima i nastupima?

 

Jako mi je žao što se 2015. godine i dalje bavimo ovim pitanjima. Čini mi se da su žene sada u goroj situaciji nego u doba SFRJ. Bilo bi zanimljivo pitati moje kolege: “Kako je biti muškarac DJ?” Iskreno mislim da žene imaju veći potencijal za DJ-ing, budući da su najčešće  empatičnije i intuitivnije od muškaraca. Te dvije osobine su možda i presudne za DJ-ing jer svako može naučiti miksati i okretati nobove, ali je jako teško svoje muzičko znanje i emocije preraditi tako da to utječe na sve ljude u nekoj situaciji. To je jedna dobra stvar. Ono što je kritično je da su žene u ovom poslu stalno pod lupom, stalno na nekom tankom žiletu. Tehnički moraju biti bolje od bilo kog muškarca da slučajno ne ispadne da su tuke koje ne znaju miksati. Ako su pritom lijepe i zgodne, odmah im se pripisuje da su sve u životu dobile preko kreveta, ne smiju da budu previše pametne jer su onda kučke itd. Uvijek mi se čini da žene koje uspiju u ovom poslu zaslužuju sve puta 10 u odnosu na muškarce jer neprestano prolaze kroz neke izmišljene testove i maltretiranja.

 

A onda imamo i one situacije da je potpuno drugačije kada ti na kraju žurke kao muškarcu priđe slatka pripita djevojčica obožavateljica, a ako si žena onda ti prilazi neki pijani ‘bilmez’ koji misli da ima pravo da ti kaže sve što ni jednom muškom DJ-u ne bi rekao. Ovo je velika i bitna tema o kojoj je također vrlo riskantno pričati, jer party publika ne voli ozbiljne teme. U našem svijetu bitno je da se pokazuju srca i da živimo tuđe projekcije našeg posla, a to je da se samo zabavljamo i opijamo od žurke do žurke. Ozbiljne teme nam tradicionalno ne pripadaju. Meni se svašta ružno događalo s kolegama, stvari za koje ne mogu da zamislim da se događaju nekom muškarcu, ali opet na kraju ispadne da se time bave ljudi koji imaju veliki problem sa sobom, a ne sa mnom ili ženama.  Uspješni i dobri ljudi se ne bave pakostima. 

 

 

3. Puštala si u najprestižnijim klubovima i festivalima diljem svijeta, koliko ti to pomaže u karijeri? Kakav je bio osjećaj nastupati u Berghainu gdje sviraju isključivo top DJ-evi? Jel te prala trema, i imaš li općenito neki strah da nećeš uspijeti prodrijeti do publike? 

 

Svakako da pomaže. Kad neko vidi da sam nastupala u Space-u na Ibizi, Outputu u New Yorku i Berghainu (tj Panorama Baru) zna da nisam amaterka. Te točke u CV-u dižu profil DJ-a kao što bi izložba u MoMi ili Tate-u podigla profil umjetnika. Panorama Bar nastup je moja najveća trema u životu, spremala sam se dva mjeseca, sređivala sve foldere sa muzikom, smišljala šta ću i kako ću, nisam mogla spavati noć prije, a na kraju je to bila žurka kao i svaka druga. U taj klub izlazim već ravno deset godina i puno mi je značilo što sam došla tamo raditi. Generalno nemam strah da neću prodrijeti do publike. Moj strah je da neću prodrijeti do sebe. Ako to ne uspijem tijekom seta, onda ništa ne stiže ni do njih. 

 

 

4. Tvoj nastup na Boiler Roomu je bio izrazito zapažen i upečatljiv. Misliš li da je Boiler Room revolucija u promidžbi setova i samih artista koji su nekako sad lakše dostupni ili misliš da to ima i loših strana?

 

Ako ćemo o revoluciji, jedina revolucija je što su ljudi iza festivala Mad in Belgrade na kome se snimao BR, odlučili da guraju domaće izvođače, i na tom snimanju i na programu festivala. To mi je bilo jedino iskustvo gdje se kao domaći izvođač nisam osjećala poniženo bez razloga. I dalje patimo od ideje da je sve inozemno puno bolje i vrijednije. 

 

Boiler Room je samo jedna od brojnih opcija koje internet i socijalne mreže sada nude. Meni je zaista pomogao jer sam poslije toga počela da dobijam sve više ponuda za gigove. S jedne strane bez toga ljudi kao ja ili uopšte ljudi koji ne pripadaju tom “zapadnom svetu” teško da bi postojali, s druge strane  imamo totalnu poplavu svega. Toliko je mogućnosti i toliko sve može da se dogodi bilo kome da se sada izvođači pohranjuju tom velikom nadom koja pluta iznad svih nas. Zato i imamo sve više izvođača koji ustvari nisu vrijedni, a kojima uspijeva da postanu popularni.  

 

 

5. Koliko je teško iz Srbije doći do takvog uspjeha? Kako je izgledao tvoj put do “ovdje”?

 

To je baš duga i zabavna priča, javit ću vam se kad odlučim da napišem knjigu 🙂 Šalu na stranu, imala sam nekoliko sretnih okolnosti u životu,  dugo sam radila kao novinarka i već imala mrežu poznanstava i prijatelja u DJ svijetu. Također, u sve sam uletjela potpuno slučajno kada me je nakon intervjua Abe Duque pitao bi li pjevala s njim. Nakon improvizacije na dvije pesme, počeli smo našu već čuvenu turneju i suradnju. Praktički sam u sve to ušla odmah kao zvijezda i pomislila sam da je to tako sve normalno i logično i da nema drugog puta. Kada smo prestali surađivati, svoju sam DJ karijeru morala graditi ispočetka i to nije išlo tako brzo, ni lako, uz sve moje kontakte. Istina je da je teže kada si u zemlji kao što je Srbija. Često se šalim da ti mailovi koje šaljem iz Srbije kao da se slabije vide, sitnija su slova. Čim odem na nedjelju dana na put, odjednom me svi jasno čuju i vide. Realnost je takva da ako želite biti dio modne industrije, sigurno nećete živeti u Beogradu, već u Parizu, Milanu, Londonu, New Yorku. Isto je i s DJ-ingom. Ono što je krucijalno je da se ne odustaje. Ako zaista mislite da je muzika vaš poziv i da treba da vas čuje i vidi cijeli svet, ne prestajte da šaljete mailove, gnjavite sa samopromocijom, snimajte mikseve, pravite pesme, jednog dana sve dođe na svoje. Nema prečica, mora se puno raditi. Iz Srbije još više pošto nismo dio privilegiranog svijeta. 

 

 

6. Razmišljaš li o vraćanju LiveActu i produkciji kao u stare dane s Abe Duqueom? Je li na pomolu suradnja s nekim novim? Možemo li uskoro očekivati neki tvoj track? Koliko smatraš da je bitno imati svoju produkciju danas?

 

Ispostavlja se da svi tvrde da bez produkcije nema promocije, a bez promocije nema gigova, a bez gigova nema života. To je sve ‘bullshit’, ako mene pitate. DJ-ing je jedna vještina, stvaranje muzike druga i to ne bi smjelo da imati veze jedno s drugim. A promocija može da se radi na toliko načina ovih dana. To su izmislili lijeni novinari i PR agenti i na kraju se stvara opća konfuzija. Neki fantastični DJ-evi rade mediokritetne stvari da bi opstali na sceni i dobijaju pažnju koju zaslužuju neka mnogo kvalitetnija izdanja. Također neki genijalni producenti dobijaju DJ gigove za koje stvarno nisu spremni, dok dragulji među DJ-evima bez izdanja ostaju u sjeni.

 

 

Što se mene tiče, prije svega umijem koristiti glas i trenutačno radim na jednom projektu gdje opet pjevam. Usput diktiram kako mislim da bi te pjesme trebale zvučati, pošto nisam baš produkcijski genije, tako da je to zajednička akcija. Ne smijem za sada otkriti s kim. Skoro sam pristala napraviti jedan remiks da bih naučila koristiti Ableton i napravila sam ga uz Youtube tutorial. Izdavači su bili zadovoljni rezultatom i pjesma izlazi 31. srpnja. U pitanju je mladi srpski pop izvođač Luke Black. Mislim da je poznat i hrvatskoj publici. 

 

 

7. Tko ti se trenutačno vrti na playlisti izvan elektronske muzike? Daj nam neki brzinski TOP 5?

 

Evo nekih izvođača koje slušam kod kuće ovih dana, a i inače u životu. Arthur Russell, Tangerine Dream, Hauschka, William Basinski, Paul SImon. 

 

 

8. Što bi radila da ne baviš DJ-ingom? U čemu misliš da bi bila podjednako dobra? Koji su ti hobiji ili interesi izvan muzike? Bila si balerina, bavila si se astrologijom…

 

Jednom sam dala intervju u kojem sam pobrojala sve svoje hobije od najranijeg djetinjstva i oslovila svog bivšeg dečka bivšim mužem i sad svi misle da sam bila udata i da sam bila astrolog. 🙂 Mislim da bih bila dobar medij i u nekom drugom polju. Prije nego što sam završila na televiziji, jedina ambicija mi je bila da budem profesorica. Čini mi se da imam sposobnost inspirirati ljude, motivirati ih, pričati im tako da me pažljivo slušaju. To je širok spektar zanimanja koje bih mogla da pokrijem. Možda life coach? 

 

 

9. Gdje se vidiš za 10 godina?

 

U Portugalu. 

 

 

10. Čini mi se da dosta toga u Srbiji funkcionira i dalje na entuzijazmu i buntu jer se ljudi konstantno bore protiv loše politike, siromaštva, neperspektivnosti. Koliko misliš da to utječe na umjetost, muziku, kreativnost i slobodu u stvaranju? Kako to utječe na tvoju osobnost i karijeru?

 

Ne znam koliko će dugo taj entuzijazam opstati, ljudi i dalje napuštaju zemlju ako mogu, odustaju od glazbe zbog poslova u korporacijama, mnogo je depresivnih mladih. Jedina prednost je ona stara dobra “If I could make it here, I’d make it anywhere”. Znam da nas to čini drugačijim od ostalih i to svako od nas treba iskoristiti onda kada se ukaže prilika. U Srbiji se zaista opstaje u ekstremnim okolnostima i na to trebamo biti ponosni. To je herojski život. Zbog te luđačke energije Beograd i jeste uzbudljiv, a uz malo zdravije uvjete svašta bi se moglo dogoditi. Naime, kao i u mnogim drugim poljima Srbija je zemlja ogromnih neostvarenih potencijala. Nažalost bavljenje muzikom je nešto što direktno ima veze s osobnim materijalnim statusom, a onda i s nekakvim stanjem kulturne svijesti. U Srbiji ništa od toga ne blista. 

 

 

11. Budući da si se bavila astrologijom, koje je tvoje astrološko predviđanje za bon ton event u Dubrovniku na kojem nastupaš 05.08. Kako su se zvijezde poklopile? Što očekuješ?:)

 

05.08.2015. jako lepo izgleda kao broj, to već obećava numerološki 🙂 Također, vraćam se u Dubrovnik prvi put nakon 1989., a kad sam bila jako mala, tamo smo išli na ljetovanje i tamo negdje sam naučila plivati. Večer je prepuštena ženama, tako da očekujem ozbiljno magijsko iskustvo. 

 

 

12. Koja bi bila TOP 5 mjesta za posjetiti u Beogradu po tvojoj preporuci?

 

Klubovi 20/44 i Drugstore, sladoled u Crnoj Ovci, ručak u Savskom Ekspresu, večera u bašti Gulija ili Dijagonali, kafa u Kofeinu, rakija u Bivšem.