Tom Jay: Volio bih da mogu novim generacijama opisati vibe old school doba

Iako je glazbenu karijeru započeo kao rocker u bandu Gipss, još 1995. Tom se okreće technu, u ranim danima rave kulture u Hrvatskoj. Od prvog nastupa u poznatom Quorumu u Rijeci, puštao je na svim velikim domaćim eventima tog zlatnog doba revjerskih devedestih, kao rezident na svim Valkana Beach festivalima, u klubovima Quorum i Fun u Rijeci, te trogodišnja rezidencija u legendarnom Fort Bourguignonu u Puli.

U tom je periodu formirao svoj specifičan stil glazbenu fuziju koja gotovo ritualno spaja sve stilove elektroničke glazbe u jednu posebnu priču. Pod labelom Underground Sky zajedno sa Roshom utječe na razvoj i promociju lokalne techno scene; pokreće radio emisiju; stvara autorske mikseve; zapažene domaće remikse i glazbene aranžmane za filmove, televiziju i kazalište. 2007. dobivaju Porina za najbolji klupski album (projekt Putokaza "Androida"). Potom producira kultnu TV emisiju Retro Elektro.

Uoči partya "Ispod Grada Nebo" Undercity Sky koji se ovog petka održava u Tunelima ispod grada i Tunelu ispod pruge uz line up koji je melem za uši (Virgin Helena, Tom Jay, Bebetto, Ana Antonova, Dino Jukić, RnD) u sjećanje na mladića koji je prvi doveo Rave u riječke klubove – Igora Večerinu .

Ana Antonova kao naša nova suradnica popričala je sa Tomislavom koji će nam nešto više reći o povijesti scene i nezaboravnim partijima u Quorumu, Valkani, Fortu, svojim uspjesima i ovom gospodinu kojom posvećuju večer, kao i dati neke afirmativne savjete i poruke…

Početci u klubu Quorum Colors?

Prvi party na kojem sam nastupio pod imenom DJ Tom održao se  15.12.1994. u Quorum Colorsu, pod nazivom "Fresh Power In The Gulf" i to baš u organizaciji Igora Večerine. To su ujedno bili i početci elektroničke scene u Rijeci, tada se to jednostavno nazivalo «Rave Party». Nije bilo puno ljudi, možda se skupilo nas stotinjak koji smo i ranije redovito išli na partije u Zagreb, tada jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se mogla čuti takva vrsta glazbe. Srećom, zbog širokovidnosti ondašnjeg vlasnika Igora Rukavine, koji je i sam shvatio da je rave kultura – next best thing, imali smo priliku nastaviti sa organizacijom evenata.

Moj prvi nastup bio je energičan i vrlo uspješan, vlasnik me odmah pozvao da postanem rezident u tadašnjoj «Šarenoj sobi» prostoru koji graniči sa glavnim floorom. Brojio sam sve više i više uspješnih nastupa pred zahvalnom publikom. Glazba koju je malo ljudi slušalo, a tek nekolicina razumjela, pojava novih droga za koju policija još nije znala – najblaže što mogu reći za to vrijeme da je bilo izrazito zanimljivo. Naravno, momci iz narkotika nisu glupi i brzo su pohvatali sve konce.

Spominjem ovo jer ima jedna anegdota sa partija povodom rođenja moje prve kćeri Petre – gdje ih je u «Šarenu Sobu» došlo gotovo jednak broj kao i rejvera. Jedni s jedne strane sobe, drugi s druge i lagano smješkanje, jednih i drugih.

Nešto o Igoru Večerini za kojeg se radi In Memoriam u riječkom Tunelu i Tunelima ispod grada?

Lako je moguće i rekao bih, da je normalno, da današnje generacije ne znaju tko je bio Igor Večerina i kakve veze on ima sa našom elektroničkom scenom, ali zato imam priliku kroz popratne tekstove pred sam event i evo ovdje, objasniti njegovu važnost.

Igor Večerina, prvenstveno je bio riječki urbani pjesnik, «dovlačio» prve domaće DJ-e iz Zagreba i naravno strane, uglavnom iz Njemačke. Iznimno je brinuo i o lokalnim DJ-evima, da i oni dobiju svoju priliku i pokažu svoje «skilove». Okupio je oko sebe nas 20-tak entuzijasta i prijatelja, odveo nas na prve partije u Kašinu, Aquarius, na Future Shock… Uspijevao je redovito nabavljati kazete sa mixevima stranih DJ-eva koje je nesebično posuđivao, a mi smo koncentrirano preslušavali sve prikupljene materijale.

On je bio prva pokretačka snaga riječke elektroničke scene i sve je to radio iz ljubavi prema glazbi i tada novoj – underground kulturi.

Kakav je bio vibe na partijima u Fortu?

Kako opisati riječima tadašnji «vajb»? Kad bi krenuo, mislim da mogu napisati roman u nastavcima na tu temu. Evo, u jednoj riječi: NEOPISIVO!

Danas je to teško ponovljivo, sve dok jednog dana ne dođe ponovo do nekakve revolucije u glazbi. Na starim snimkama iz Fort Bourguignona kojih se nekolicina može pronaći na Youtube-u, nerijetko možemo čitati komentare tipa: «Samo onaj tko je bio tamo može razumjeti kakav je to vibe bio i kako nam je bilo» i slično. Naravno, takav period i intenzitet ne može trajati zauvijek, rekao bih u ovom slučaju da je to trajalo od 1995-2001. Nakon nekolicine partija i vremena u provedenog u Bourguignonu počinješ upoznavati ekipu koja dolazi na svaki party, a bilo ih je stvarno iz raznih krajeva i okolnih država: Slovenija, Italija, Austrija, čak i Njemačka, Engleska. Usudio bi se reći, da je u to vrijeme bilo više Riječana u Bourguignonu nego lokalaca. 

Standardni vikend u Fortu izgledao je otprilike ovako: Start je bio oko 21 sat, party u atriju traje sve do 15, nekad i do 17 sati popodne slijedećeg dana. Nakon toga prelazi se na krov Bourguignona i nastavlja se svirka sve do 22 sati navečer. Nakon toga odlazi se na neki od «aftera» u okolici Pule. Volio bih da mogu današnjim generacijama objasniti/prenijeti taj vibe.

Koliko je bitan radio kao medij za razvoj i promociju scene?

Ne znam za radio, pogotovo u današnje vrijeme, ali mislim da je web portal i prisutnost na socijalnim mrežama jača priča i vrlo bitna za scenu.

Što bi poručio mladim DJ-ima i producentima?

Mislim da je najbitnija upornosti i strast. Ako to imaš i ako si, naravno kreativan, znanje će se polako akumulirati i jednog dana će ta prava stvar izroniti iz tebe.

Koje godine su po tebi bile «zlatne» za scenu?

Za ovaj dio Hrvatske – Istra i Kvarner, definitivno 1995 – 2003.

Kad se Bourguignon zatvorio, to je bio prvi udar, a najveći i krucijalni pad doživjela je nakon održavanja zadnjeg «Valkana Beach» festivala – 2008. Sav taj vremenski period prije tih krahova, mogu reći da su bile «zlatne godine» elektroničke scene.

Vjerojatno je to normalan tijek stvari, na sreću, scena nije nestala i to je vrlo bitno. Danas ima zaista vrlo kvalitetnih mladih kreativaca DJ-a i producenata koji drže scenu. Zaista sam sretan radi toga, primjećujem ih, upoznajem, drugačiji su od nas iz stare garde i to je dobro, jer su svježi.

Nešto o rezidenciji u Tunelu i kako je do toga došlo?

Zapravo sve je počelo davno u staroj «Discordiji» gdje sam držao sličnu večer, nakon što se ona zatvorila svoj stalni dom našao sam u Tunelu, gdje sam već sigurno 5. godinu, ako ne i malo više. Drag mi je Tunel, uživam puštati u njemu, to je pravi mali klub, sa super ekipom koja mi se redovito vraća. Sada su to već vršnjaci one moje Petre s početka priče, i to mi je drago. Volim vidjeti mlada lica da uživaju u glazbi u kojoj i sam uživam.

Što je Underground Sky?

Underground Sky je duo – suradnja sa Franjom Butkovićem – Rosho. Zajedno smo dobili «Porin» u kategoriji «Najboji urbani album elektroničke glazbe», za album riječkih Putokaza – Androida Remixed. Naš remix pjesme «Drugačija» bio je jako dobro zapažen i prihvaćen, čak je na RI ROCK portalu uvršten u listu «50 najbitnijih riječkih pjesama» iako svi znamo da je Rijeka grad rocka – ili je bila. Remiksirali smo i Massima Savića, Quasarr, Belfast Food i još nekolicinu poznatih mainstream izvođača za Aquarius Records. Službeno se nismo nikad raspali, mogu reć da smo duže vremena neaktivni kao duo, ali mislim i nadam se da će se to uskoro promijeniti.

Saberi ukratko svojih 25 godina na sceni i čime se sada baviš kad nisi toliko prisutan na sceni kao nekada?

Odradio sam svojih ludih 15 godina intenzivnog i stalnog sviranja po Hrvatskoj i cijeloj Europi i još deset malo opuštenijeg tempa. Puno je projekata i suradnji, započeto i završeno, tijekom mojih 25 godina na sceni. Od emisije «Retro.Elektro» na RiTV-u, u kojoj su gostovali i nastupali DJ-evi i bendovi sa elektroničke scene. Emisija sličnog karaktera, samo radijskog formata na radiju SVID «After Midnight»  koja je trajala od 2000. – 2004. godine. Uz glazbu sam se bavio fotografijom i video produkcijom ima tu još sigurno puno toga, ali ne mogu se trenutno sjetiti, nije 25 godina malo.

Trenutno imam novu strast koja me okupira, a to su: streličarstvo, planinarenje, sportsko penjanje po stijenama i moj pas Ayra. Ljubav prema glazbi i pričanje priče kroz mixeve je uvijek prisutna i to nisam nikada izgubio, zato rado i održavam svoje «allnightere» u Tunelu. Iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim Marku i Brigitti iz Tunela, na velikoj podršci svih ovih godina, imamo zaista dobar odnos, a to je baza za dobar nastup, a samim time, rezultat je i dobra večer za sve posjetitelje malog kluba ispod pruge.

TOM JAY – iz biografije
Tom Jay za svoj gušt i zadovoljstvo novih mladih generacija elektroničkog undergrounda zvuka održava kvalitetu lokalne plesne scene na mjesečnoj rezidenciji Kombinatorika u klubu Tunel, gdje svojim iskustvom privlači i odgaja mlađu publiku te kontinuirano okuplja ljubitelje čistog i beskompromisnog progressive house i techno zvuka. U zadnje vrijeme na open air partijima odluta i u psy trance vode, dok je u Tunelu to ipak uglavnom house i progressive house stil.

Razgovarala: Ana Antonova