Tonko Mikulandra: Moja jedina nagrada i profit jest da ljudi uživaju
Za vas ovisnike o slatkim tonovima ljetnih otvorenih prostora na kojima zvučnici šibaju note u nebo, avanture čekaju slobodne i čiste, za vas koji volite kada kapa niz leđa i vjetar u kosi, danas je u intervju stolcu Tonko Mikulandra, idejni tata Sweet Sound of Summer festivala.
Muze su darežljive, sipaju ideje svima, sasvim svjesne da će zakon vjerojatnosti odrediti da će većina njih samo idejom i ostati. No, samo ponekad, ideja postane realnost ako sjedne u pravu glavu u pravo vrijeme i to se upravo dogodilo prije 10 godina na jednom zidiću i nastaje besplatni domaći open air festival koji zanima samo glazba i ljudi. Kako je došlo do stvaranja festivala, koji su bili planovi i ciljevi i samtra li ih osnivač postignutima, što i koga Tonko voli i što te čeka na jubilarnoj dekadi slatkih zvuka ljeta, oko baci niže i uživaj.
1. Najljepši pozdravi gospodine Mikulandra i dobro nam došao na stranice Klubske Scene. Krenimo odmah za čitatelje i fanove slatkih zvuka ljeta. Kako jedan Tonko zagazi u elektroničko i kako postane NiceHell? Kakva je bila šibenska scena dok si još bio klinac velikih očiju i što je za tebe značio jedan posjet Aurori 1999.?
Pozdrav Lana i tebi i cijelom portalu Klubske Scene i naravno svim čitateljima.
Otkako znam za sebe slušam elektroničku glazbu i jednostavno me ljubav prema njoj usmjerila da se i sam okušam u tim vodama i tu negdje je i nastao NiceHell.
I dan danas redovno pratim scenu bilo da sviram, slikam ili se samo zabavljam. Euforija i želja su dugi niz godina u meni ostale iste.
Šibenska scena u ono vrijeme je bila veličanstvena, išlo se na svaki parti gdje bilo i po prvi put možda bi čuo svoga najdražeg DJ-a, najljepše vrijeme partijanja i ljubavi među partijanerima, bar osobno tako mislim, a od posjeta Aurori sam znao da želim biti dio scene.
2. Gdje se sada žanrovski uglavnom zadržavaš i gledaš li mnogo na žanrovske razdjelnice? Što je za tebe tako specifično u houseu?
To kod mene dosta oscilira, ali recimo da sam sada trenutno na svim vrstama housea jer je ljeto… plaže….more i još bolje svirke na afterima, stoga kada me pitaš što mi je specifično u houseu je to što je uvijek dobar i ako ga osjećaš možeš ga puštati kada god hoćeš koja god pod vrsta bila… Moji početci bili su bazirani na technu, ali na žanrovske razdjelnice ne gledam strogo jer i sam volim puštati ono što mi se sviđa makar to bilo od Miše “Samo nas nebo rastavit može” 🙂
3. Prije 10 godina Šibenikom je odjeknuo prvi Sweet Sund of Summer festival? Kako je nastao, tko je sve team iz pozadine odgovoran za podizanja? Koji mu je bio cilj i misliš li da si ga postigao? Jesi li ikada očekivao ovakav rast festivala kada je bio tek u povojima?
Kako sam i sam dijete s Jadrije, u to vrijeme tamo nije bilo nikakve zabave, ali baš nikakve, i tako jedne večeri prije 10-ak godin,a dok smo sjedili na zidiću, jednostavno sam pogledao taj teren (odbojkaški) i rekao: ‘Ovo ljeto ću tu napraviti neki party – festival’, i tako smo došli do jubilarnog Sweet-a.
Naravno, ništa od toga se nebi ostvarilo da kroz trud svih tih godina nisam imao podršku i pomoć prijatelja, familije, poznanika, sponzora i lokalnih vlasti… tako da hvala svima na tome od srca što su me trpjeli i pomagali mi. 🙂
Cilj je bio da se dovedu odlični DJ-evi, da party bude oslobođen plaćanja, da se dovedu nova mlada imena i da se svi opustimo uz dobru i kvalitetnu muziku/atmosferu ma koliko nas bilo 🙂 ….a ujedno to je i moj poklon sceni.
Moj plan za rast festivala bio je da njegovo trajanje bude 10 godina za redom na istoj lokaciji tako da mogu potvrditi da se on i ostvaruje.
4. U doba profiterskog kapitalizma u kojemu je biti u glazbi degradiralo u imati veliki plus na računu po zatvaranja festivala, kako to da jedan festival na otvorenom odluči ne naplaćivati ulaz? Što misliš zašto toliko globalnih festivala sve više nameće mirise ekskluzivnog s preskupim ulaznicama?
Moje stvaranje Sweet-a temeljilo se na ljubavi prema muzici stoga je to bila moja vodilja koju sam želio podijeliti s ljudima, a moja jedina nagrada i profit jest da ljudi uživaju u tome.
Smatram da globalni festivali nameću preskupe ulaznice zato što mogu, a isto tako postoji niz drugih festivala koji su u najmanju ruku jednako kvalitetni s ne tako skupom ulaznicom.
5. Koja su najveća imena koja su stala na binu festivala i koga sve očekujemo ovo ljeto? Koga se ti osobno posebno veseliš čuti?
Najveća imena koja su stala na binu festivala su za početak legende hrvatske scene: Petar Dundov, Mr. Dj Dario i Pero Fullhouse, zatim slijedi Lea Dobričić iz Beograda, Steve Parker iz Portugala, E-base, Morana, Teo i Tea iz Zagreba, susjedni nam Slovenci El Same i Dave Droid, plus svi naši lokalni DJ-i čije vrijeme tek dolazi, a od nekih je već i došlo 🙂
Ovo ljeto na Sweet-u očekujemo da puno ne opisujemo u kratkim crtama o svakome 🙂
Marijano Mateljana iz susjednog nam Splita – DJ i producent koji je polako, ali sigurno, osvojio plesne podije i festivale u Europi… Fuse, Fabric, Sonus….
Gilbert Martini – prvi puta šibenska publika ga je cula na NOX festivalu i bila oduševljena njime…
NiceHell, Mario Vlaić i Mika – rezidenti od prve godine, ne treba ih posebno opisivati…
Sheva, Plin, Omega Drive – legende šibenske scene…
Butters i Toni Kocijal – mladi momci iz Zadra čije vrijeme tek dolazi..
Jeff – legenda dubrovačke scene…
Nick Jelly I Ante Banić – mladi momci iz Šibenika čije vrijeme tek dolazi…
Petrov iz Vodica; Lex:i-cura iz Zagreba; Gottax iz Šibenika – nove nade za našu scenu…
Da mogu osobno bih volio poslušati svakog DJ-a, a posebno bih volio Mariana Mateljana i Maria Vlaića jer imam osjećaj da će odvrtjeti odličan set na vinilima..
6. Koji su planovi za budućnost i kako vidiš Sweet Sound of Summer za pet godina? Kojeg umjetnika ti je goreća želja dovesti na lineup? Koju poruku ili poziv bi poslao onima koji još nikada nisu plesali na Sweet Soundu?
Ako ovogodišnji Sweet prođe sve u redu, ja sam svoj plan ostvario i više sam nego ponosan na to. A daljnji plan za idućih 5 godina ćeš me morati pitati nakon ove godine jer ti ne mogu sa sigurnošću reći 😉
Goreća želja mi je dovesti Sven Vätha jer sam zbog njega i postao dj, a ujedno na tome partiju bi volio slušati Ricarda Villalobosa na afteru.
Poruku koju bi poslao onima koji još nisu bili je ta da bi bilo vrijeme da nas posjete ove godine na jubilarnoj 10. godišnjici, jer je šteta ne doći i da nebi bilo "e da sam barem bio". 🙂
7. Wild Card pitanje: Da uhvatiš zlatnu ribicu tamo negdje oko Šibenika i mala vrišti da je pustiš i da će ti ispuniti tri želje, koje želje bi tražio (ili bi je bacio na gradele)?
Tri želje: Mir u svijetu, da svaki parti bude odličan i treću bi podijelio na nekoj nagradnoj igri 🙂