Umek: To će biti čisti techno Umek set!

Scena danas u vrućem intervju stolcu čašicu razgovora ispija upravo baš s gospodinom Umekom ne bi li prošli početke, sadašnjosti, planove, regionalne razlike, snove, pitanja postavljena potencijalnom čarobnjaku iz Oza i svakako nadolazeće parkiranje za pulteve novog Sea Star festivala koji će 26. i 27. svibnja rasplesati umaški Stella Maris kompleks. Udobno se smjesti, natoči svježu kavicu i krećemo.

1. Pozdrav Umek, dobro nam došao na stranice Klubske. Pa da odmah krenemo. Da se vraćaš unazad bi li sve napravio baš kako jesi?

Ništa ne bih mijenjao. Naravno, napravio sam neku greške na ovome putu, možda njih deset ili vjerojatnije čak i više, ali i greške te naprave onime koji jesi, one te oblikuju, jačaju, iz njih možeš nešto naučiti, postati bolji, napredovati… Da se vratim unatrag i ne napravim ove greške još jednom – vjerojatno bi napravio neke druge. 🙂 Greške su dio života i karijere.

2. Što si naučio od početka do danas? Kako se scena Slovenije razvijala od kada si tek stao za pult do danas? Koje su najznačajnije promjene koje vidiš?

Uf, gdje da počnem što sam naučio? Toliko je toga … Ako samo pomislite koliko su se sama scena i alati s kojima radimo promijenili u ovih 25 godina. Počeo sam u analognim vremenima, danas je sve digitalno. Kada sam započeo techno je bio alternativa, danas je dio velike globalne scene i neki tehno artisti su postali malo manje nego pop zvijezde. Način na koji se producira i pušta muzika se promijenio, čak se i samo nastupanje i konzumiranje muzike promijenilo – tko bi mogao recimo u devedesetima zamisliti, da će gledanje DJ-a u prijenosu na internetu postati takav hit.

Jedna od stvari, koje sam naučio je biti strpljiv. Promjena je bilo i na slovenskoj sceni toliko, da bi mogao o tome raspravljati satima. Ako obrnem ploču: jedna stvar koja se nije promijenila, barem se meni tako čini, jest, da slovenski producenti i DJ-i ostaju lideri u regiji – s iznimkom jednog Bosanca, koji nas sve prešišao. Tu je i pitanje koliko je to uspjeh regionalne scene pošto je Mladen Solomun svoj imperij izgradio u Njemačkoj. Pratim par dobrih bosanskih artista (Black Acid je baš izdao super stvar na Suari), koji nemaju ozbiljne grupe sljedbenika i svi koji su napravili nešto više, trebali su prvo otići iz Bosne. Prilično sam siguran, da je Slovenija još uvijek vodeća sila u regiji što se tiče muzike, produkcije. Hrvatska je napravila super priču s ljetnim festivalima, ali kad ti završe i nema neku jaku scenu. Bio sam baš u Beogradu gdje osjećam, da je scena opet počela cvjetati, svi nešto rade, puštaju muziku, imaju super žurke, a u isto vrijeme scena nije izbacila neko veće ime kao što je bio u našoj generaciji Nastić. Ili se varam?

Posljednji za kojeg je izgledalo, da ima stvarno veliki potencijal, bio je Gramophonedzie, ali je u globalnom pogledu i on ostao „one hit“ wonder. Žao mi je, da nije uspeo napraviti više, frendovi smo, super dečko je i producira dobru muziku, ali koliko je imao potencijal, nije iz toga naraslo što bi moglo. U međuvremenu Slovenija je u globalnu scenu kao veliko ime izbacila barem Gramatika, pa i on je trebao prvo da preseli u SAD da se je probio pa bi sad trebali njega pitati dali se više osjeća kao artist iz Slovenije ili dio Američke scene. Malo sam zabludio, ali generalno: kod produkcije Slovenija ostaje lider, kod žurki to već dugo nije.

3. Koja je tajna uspjeha 1605 labela? Koje karakterne crte su potrebne za podići etiketu koja čvrsto stoji na nogama i kako biraš umjetnike čije radove ćeš izdavati? Jesi li striktno vezan za žanr? S kime bi volio surađivati a još nisi?

Formula 1605 se od početka mnogo promijenila. Sad je to više manje platforma za promociju mojih izdanja, a još prije par godina bio je to jedan vodećih labelova u svom žanru. Recept je bio prilično jednostavan: raditi novu muziku i prezentirati nove artiste. Baš tu smo malo zaglavili, u nekom trenutku počela je priča, da može na 1605 izdati ploču baš svaka baba. To me se dotaknulo, pošto sam stvarno vjerovao u to, da je 1605 label koji je dao prvu priliku brojnim bezimenim artistima kojima nitko nije dao šansu, ali su ih drugi pokupili nakon što smo ih predstavili na našem labelu. Nismo čekali, da anonimni talent postane ime i da iz toga napravimo još veću priču, radili smo s baš malim artistima s jednom ili dva izdanja na malim etiketama ili čak ni to. I stvarno sam uživao u promociji tih talenata.

Onda je u nekom trenutku došlo do promjene trendova na sceni, kao uvijek u takvom periodu brojni fanovi zamjere ti, da si otišao drugim pravcem… ali generalno recept ostaje isti: raditi dobru muziku, odabirati artiste koji su ti blizu po zvuku, sagraditi dobru ekipu oko sebe i da svi vjeruju u to što radite i uspjeh labela. Onda ti treba samo još X faktor, koji ne možeš napraviti ili nabaviti, nego se mora jednostavno dogoditi. Artisti mi još uvijek šalju ogroman broj promo traka i cijelo vrijeme me pitaju kada ću opet otvoriti 1605 i za izdanja drugih artista, pošto vole ili bi željeli početi raditi s nama. Razmišljamo o tome, čak smo i pokušali nešto, ali u ovom trenutku ne osjećamo, da smo dovoljno jaki, da bi mogli dovoljno podržati druge artiste, da bi ih stvarno gurnuli na scenu, kao nekad. Nije, da smo bez moći, još uvijek bi mnogi željeli biti barem toliko jaki, ali nekako mi se čini, da bi to moglo biti gubljenje vremena, same muzike i resursa ako se ne može napraviti baš sto posto kao što smo nekad znali. Tako da je sad plan nastudirati ponovo pravila igre i naći nove načine promoviranja naših izdanja na razini kao nekad.

4. Koja je najneobičnija stvar u kojoj voliš uživati ljeti i gdje ćemo te sve loviti u toplijim mjesecima? Zbog koje gaže si posebno uzbuđen? Od mjesta na kojima si svirao koje ti se posebno urezalo u pamćenje zbog lokacije, publike ili bilo čega drugoga?

Oko toga gdje mi je bilo najbolje i koje gaže očekujem ne bi gubio previše vremena, jer doživljavam najbolji gig karijere skoro svaki tjedan. Stvarno još uvijek veoma uživam u tome što radim i ne sjećam se kad na nastupu ili oko njega nešto nije bilo uredu. A oko ljetnih uživancija… tu odstupam od većine koja strastveno očekuje ljeto, da odu napolje na sunce i u more. Ja radije uživam u miru u klimatiziranom prostoru i gledam filmove. Što volim raditi i hvala bogu mogu si priuštiti jest da idem usred ljeta u Alpe na neki ledenjak i uživam u snowboardingu. Baš jučer sam bio u Hintertuxu, ali na žalost takvih lokacija je zbog promjena klime u Europi ljeti svake godine manje. Što se mora tiče, jasno da idem za par dana, ali mi brzo dosadi. Pa kad smo već kod mora, volim se lagano voziti na nekom malom čamcu.

5. Lovimo te na novom Sea Star festivalu iz ruku prokušanog teama iza Exita i Sea Dancea. Što donosiš u umaški Stella Maris u posljednjim danima svibnja, koje stvari će se neminovno zateći u setu i što bi volio poručiti plesačima. Postoji li razlika u preferencama Hrvatske i Slovenske publike?

Ne, razlike između Slovenske i Hrvatske publike nema, ali osjećam razliku između publike na prostoru bivše zajedničke države, gdje me još uvijek doživljavaju kao domaćeg artista, i izvan naše regije. Volim nastupati na ovim prostorima i ako pratite Instagram i Facebook vjerojatno ste već utvrdili, da volim i privatno putovati po ovim zemljama. Pojma nemam što ću puštati, svakako će to biti čisti techno Umek set, pošto baš dan prije, na 28. godišnjici Kluba K4 u Ljubljan, i nastupam s ekskluzivnim elektro setom svog projekta sa strane Zeta Reticula. Ovaj tjedan sam nabavio 110 novih traka, što može biti samo dobro. Uvijek volim puštati muziku koju ne poznajem još sasvim i promatram publiku kako reagira na to što puštam. Kad smo već kod toga: većina ljudi koji dolaze na partyje od DJ-a danas očekuje, da će puštati baš njihov tipičan zvuk. Ponekad pokušam u Umek set recimo dodati elektro traku koju baš volim. I to nekako prođe. A kad bi pustio dvije, tri za redom već bi izgubio jedan dio publike.

6. Da se nađeš pred čarobnjakom iz Oza koji zna sve i možeš ga pitati  baš bilo koje pitanje i dobit ćeš odgovor, što bi bilo tvoje pitanje?

Hoće li čovječanstvo u godini 3.000 biti sretnije nego danas ili ne, da li će uopće još postojati i u kakvom stanju? Uvijek me zanima što i kako će biti u budućnosti. Kao čovjeku koga stvarno zanima budućnost, mi se ponekad čini da sam rođen par godina prerano da bih mogao stvarno doživjeti cvjetanje novih tehnologija koje će ljudi tek izmisliti. Po drugoj strani, za karijeru bi bio bolje, da bih se rodio par godina ranije i bio bih globalni pionir elektronske scene, ne tek treća generacija. 🙂