Vrijeme jedino može poboljšati kvalitetu glazbe

 

Premda je nedavno umirovio svoj eklektičan alter ego The Wizard jer današnji partijaneri ne shvaćaju koncept, Mills je pripremio i novi album nadahnut snovima Charlesa Darwina – The Jungle Planet. Tim je povodom s njom porazgovarala ekipa Factmaga, a mi donosimo najzanimljivije dijelove razgovora.

 

The Jungle Planet posljednji je dio tvoje Sleeper Wakes serije?

The Jungle Planet je peto poglavlje te serije. Pripovijeda priču o vremenu kada su Zemlju za sljedeći ciklus rasta pripremili vanzemaljci čuvari i samo jedan čovjek obitava na Zemlji. On očajnički putuje prema jedinome ostatku ljudskih snova, onome Charlesa Darwina, u nadi kako će iznova pokrenuti ljudsku evoluciju. Odlazi na planet na kojem je koncept ljudi teoretiziran i stvoren. Priča oslikava njegovo iskustvo na tome planetu nalik džungli.

{youtube}rCrCgzGQdHA{/youtube}

 

Zašto baš Darwin?

Zbog Darwinove teorije prirodne selekcije i njezinog osnovnog mehanizma ljudske evolucije. Kako bi nastala takva teorija, zaigurno je postojao cijeli niz rasprava, debata i promišljanja o tome ima li ona smisla temeljeći se na informacijama o tome otkud potječu ljudi iz vremena prije Darwina. Ali ovo su pretpostavljeni aspekti njegova rada tijekom, njegovih snova. Što li je zamišljao u drugim stanjima svijesti? Kao netko tko je potrošio sate i sate razmišljajući o evoluciji, zasigurno je i sanjao o njezinoj logici. Možda je znao stvari koje nije mogao objasniti znansstvenoj zajednici onog vremena.

 

U kojoj se mjeri razlikuje od prijašnjih Sleeper Wakes izdanja – glazbeno i konceptualno govoreći?

Sa svakim sam poglavljem istraživao različite tehnike snimanja. Tijekom ovog sam se usredotočio na višerazinske niske i sub bass frekvencije s namjerom da stvorim više dubine negoli u prijašnjim izdanjima.  Razina zvuka je namjerno smanjena tako da se sada u punoj dinamici čuju ne samo note i glasovi već i blage vibracije koje dolaze iz zvuka unutar klavijatura i mašina koje sam koristio.  Koncept i kreativna perspektiva ovog albuma je u egzotičnosti novih otkrića. Odnos s nepoznatima okolnostima i pažnja predstavljanju zvukova. Prilika je to da opovrgnemo  uvjerenja da “sva plesna glazba zvuči isto” ili da “techno nije ni za što drugo negoli za plesanje”.

{youtube}2bjEx7hqfNU{/youtube}

 

Što je bitnije – koncept ili glazba?

Prvo je priča, potom ideja kako ju prevesti. Bilo to zvukom, videom ili nekim drugim medijem. Nakon toga potražim najbolji format – vinil, CD, DVD, USB – koji pristaje naravi priče. U slučaju ovog albuma upotrijebili smo lik iz priče Jungle Planet – crnu kockastu životinju – za dizajn cijelog albuma. Album je USB crna kocka.

 

I prije si koristio USB, za Axis retrospektivu – što te toliko privlači njemu i da li si i dalje privržen vinilu i CD-u?

Dizajnerske mogućnosti USB formata me najviše zanimaju jer ovaj format omogućuje da informaciju oformite u nešto vezano uz sam koncept albuma. Preoblikujući predodžbu o tome kako glazba može biti predstavljena pospješuje kreativan proces i unapređuje dizajn glazbenog proizvoda. Primjerice, USB kocka podsjeća na koncept albuma, ali nju pojedinac ne treba nužno smjestiti kraj drugih albuma  u svome prostoru. Može jednostavno stajati negdje i samo vlasnik zna što ona skriva.

 

{youtube}THgeFErZI_4{/youtube}

 

Imaš li već vizualnu ideju ili koncept na umu ili se razvija dok stvaraš glazbu?

Imam uvod, prekretnicu i završetak na umu. Ostatak se razvija kada počnem spajati zvučne uzorke s pričom te obično ima raznih modifikacija albuma sve do posljednje minute. Ponekad opozovem produkciju albuma kako bih promijenio trake i to se odrazi na kašnjenje albuma, ali to je nužno kako bi album ispričao priču najbolje što može.

 

Omot je uistinu zadivljujuć – kako si se upoznao s radom Juliena Pacauda?

Često u knjižarama istražujem i tako sam i u Parizu otkrio njega. Njegov rad odskače u smislu kvalitete i mogao sam ga povezati sa svojim idejama. Poslao sam mu upit da li je zainterisiran za rad, odgovorio je potvrdno te sam mu potom poslao isječke glazbe, raspravili smo o priči i konceptu i on je osmislio slike.

 

 

Puno je toga nepovezivog na omotu – meduza, neboderi, planine, gušteri i neka vrsta orbova – koja je njihova zajednička poveznica?

Sama priča daje odgovore na sva ta pitanja. Već sam započeo s radom na šestome poglavlju i radni je naslov “Afterism”. Istražuje vrijeme i mjesto u više smislova. Moj je plan je pokušati i uspjeti dalje od stvarnosti kakvu poznajemo.

 

Zašto si umirovio The Wizarda – generacijski jaz, zatvorenost umova prema drugačijem ili?

Odlučio sam prestati jer nema više zanimanja za žanrovski miješane DJ setove, posebice ne te vrste i tehnike. Nismo ni otvoreni prema različitim stilovima glazbe kako neka. Sviđa nam se što nam se sviđa i to je manje-više to. The Wizard je bio stvoren s namjerom da stalno predstavlja novu glazbu kako bi slušatelj i otišao i kupio to što je čuo i tako podržao nezavisnu scenu. Danas nema više ni  tolerancije ni strpljenja za takvo što. U većini situacija ljudi odluče da li je nešto dobro ili loše ovisno o tome sviđa im se ili ne. To pak nesvjesno brojne producente usmjeri ka produkciji sličnih stilova iz uvjerenja da se svima sviđa umjesto da naprave ono što stvarno vole i potom primoraju publiku da se i njima svidi. Zanat je nestao. The Wizard je bio proizvod osamdesetih, ali ovo je drugo razdoblje s drugim mentalitetom.{youtube}-Dbs7qCNp3g{/youtube}

 

Misliš li da je tako samo s elektroničkom glazbom ili je to stanje društva općenito?

Opće stanje koje ne utječe samo na nas u glazbi već i na sve oblike kreativnosti i zabave. Velik dio proizlazi iz neučinkovite razine javne kontrole kvalitete jer ljudi više ne traže bolje. Mislim kako smo izgubili znanje kako to uraditi. Pretpostavljam kako smo dosegli točku gdje su naša očekivanja zabave poklopljena moćnom marketinškom mašinerijom i  javnim uvjeravanjima. Puno je teže biti drugačiji i isticati se i razumijem kako se mnogima ne da toliko truditi kako bi nešto postigli.

 

Što je prouzročilo to stanje i ima li lijeka?

Konformizam je moguć uzrok ili strah od grešaka. Nikad nije postojao recept za dobivanje simpatija javnosti. Možda se čini kako postoji zbog načina kako nam kritičari kažu što nam se i kada treba sviđati ili ne. Za one koji ne uzmu vremena kako bi zaista slušali, usporedili i shvatili što slušaju nema lijeka.  Dobar glazbeni  ukus ne nalazi se na softwareu ili IPhone aplikaciji. Jedino što može  poboljšati kvalitetu glazbe jest vrijeme. Mora proći dovoljno  vremena dok nov, svjesniji naraštaj ljudi ne postanu novi producenti glazbe s novim perspektivama i ideja,  dok ne dođu novi potrošači i slušatelji koji će očekivati više od prijašnjih naraštaja.