Zopester: U old school doba sve je bilo drugačije, prvenstveno vrijednosti

Njegovi mixevi fuzija su različitih žanrova, atmosferični deep house, techno i pripadajući podžanrovi kombinirani sa jakim i karakterisičnim gruvom i bas linijom.

Ana Antonova je popričala sa klaberom koji je brusio zanat na domaćoj i regionalnoj sceni povodom nastupa u riječkoj Crkvi 30.11. gdje gostuje u sklopu programa Alkemija: Geneza, zajedno sa Anom i Kommodom.

Za početak, odkud alias Zopester?

Pozdrav svim nasmijanim ljudima dobre volje i veliki pozdrav Klubskoj Sceni, hvala na medijskom prostoru. Imenom i prezimenom Zoran Pešut, vječni disco lover i otac desetogodišnjeg sina Luke. Pred 20-tak godina, kada sam započeo «driblali» smo aliase koje smo izvlačili iz civilnih imena i prezimena, prvobitno je nastao ZOPE, kasnije sam dodao «STER» i tako je nastao ZOPESTER alijas koji koristim i danas. Zope mi je bilo nekako prekratko, a puno ime i prezime nisam koristio jer se nije uklapalo u stil i opis onoga što radim kao artist. Punim imenom i prezimenom osjećam se kao neki Saborski zastupnik (ne daj Bože), tako je Zopester postao konačna i stalna pratilja mog stvarnog imena.

Kako je sve započelo?

Kod mene se to dogodilo u jednom prijelomnom momentu, negdje 1996. godine. Bio sam na nastupu pionira elektroničke scene u Srbiji – poznatog novosadskog tandema «NOISE DESTRUCTION» (DJ Fakir & DJ Z). Nastup se održao u dvorani ekonomske škole koju sam i sam pohađao. Potpuno su me otpuhali svojim nastupom i energijom koju su stvorili, rekao bih da danas nema takvih nastupa/evenata. Dečki su nosili maske za varenje, odmah pored pozornice imali su stari automobil, koji su u svom performansu rezali/pilili – iskre su prštale na sve strane – izrazito moćna i fascinantna scena za ono vrijeme. Svojim ritam mašinama stvarali su baš «NOISE» i to je bio prijelomni moment kada sam iz dotadašnjeg punk izražaja «umixao» sam sebe u elektroniku. Dan danas sam zahvalan tom dvojcu na preobrazbi koju su mi pružili, a i iskoristio bih ovu priliku da pozdravim DJ Fakira, čiji rad i sve što je napravio na sceni, iznimno cijenim. Pozdrav za Ministra!!

Kakva je bila riječka scena u to «old school» doba, gdje se moglo izaći. I kakva je usporedba sa današnjim smislom klabinga?

Dok sam ja bilo mladi klaber u to famozno «old school» vrijeme, nisam toliko partijao po Rijeci, jer sam radi fakulteta najviše vremena provodio u Srbiji. Ali kada sam boravio u Rijeci tada su vrlo aktualni bili: Klub «Tesla», «Stereo Dvorana» (današnji «Pogon Kulture»), «Discordia» koji mi je bio najdraži mali klub i famozna «Točka» na riječkoj Mlaci. Naravno tu je i legendarni «FUN Academy» na Preluci – između Rijeke i Opatije, gdje je Virgin Helena držala rezidenciju.

Što se tiče Srbije, kako onda, tako i danas ima jako cool klubove, koji su bili i jesu institucije. U Beogradu kultna «Industrija» i «Barutana», u Novom Sadu klub «Contrast», «Aquarius», «Paradiso» i nešto kasnije otvara se u Petrovaradinu klub «Enter». Subotica je imala legendarnu «LIFKU», a sredinom 2000-tih u Somboru se otvorio manji, intimni klub «Akvarijum» za stotinjak ljudi, ali sa ekstra zabavom. Sve su to bila odlična mjesta za izlazak kojih se rado sjećam.

Moram ispričati anegdotu iz svog života u Beogradu. Imao sam sreće da kao student dijelim stan na Voždovcu sa famoznom i neponovljivom Margitom Stefanović iz popularnog EKV-a. Imao sam priliku družiti se sa glazbenicima i umjetnicima različitih profila tog vremena. Neću nikog imenovati, uložit ću devizu «What happens in Vegas, stays in Vegas», samo je Beograd bio u pitanju. Dakle, da skratim. Dali smo stan za privatni doček Nove Godine, taj isti dvo-etažni na Voždovcu, u nekom momentu u stanu je bilo 120 ljudi, muzika je pričala svoju priču, a atmosfera je bila neopisiva. Dovoljno je reći da je dio ekipe koji je banuo, zabrijao da su ušli u novo-otvoreni klub, e to je bio pravi «underground» moment.

Danas teško ponovljiv.

Usporedba sa današnjom scenom?

Eh.. evo teme kojoj nema kraja. Sve je bilo drugačije, prvenstveno vrijednosti. Od ničega bi uspjeli stvoriti nešto. Fokus je bio isključivo na muzici, u klubovima nije bilo mobitela, ni pritiska prisutnosti i zastupljenosti na socijalnim mrežama. Nije bilo fotoaparata, selfija, live streaminga – doživio si ono što se događalo u klubu i dijelio to sa ruljom oko tebe, a ne sa još zilion ljudi na internetu. Motiv za odlazak u klub bio je isključivo glazba i uživanje u njoj, znao si da je zabava zagarantirana, a line-up kvalitetan. Glazba nije bila dostupna na internetu, možda u tragovima, ali definitivno, ne kao danas. Standarde su postavljali DJevi i DJice – koje posebno pamtim: Virgina Helena, Marusha, LaDida i Sonique koja je radila DJ setove. Bili smo posebno nabrijani na odlazak u klubove i jedva čekali vikend, da čujemo friške trake.

Kako se tvoj zvuk mijenjao od početka do danas i koji žanr elektronike te prvi upecao?

Tražio sam se dosta u početku, sve mi je to bilo novo, tadašnji techno nije bio moj «cup of tea». Bio mi je prežestok i emocionalno se nisam mogao uklopiti u takav mix, nisam ni odlazio na «tvrđe» partije. Fokusiran sam bio na progressive i ondašnji tech-house koji je stvarno bio izrazito kvalitetan. Volio sam energetski čvrstu, a glazbeno – melodičniju glazbu, koja je stvarala dobar i pozitivan vibe u klubu. To me i upecalo. Kasnije, sredinom 2000-tih sam se zakačio za minimal, koji mi je sa ondašnjim minimal producentima bio pravo otkrivenje i dan danas mi je minimal omiljeni žanr, jer dopušta svašta, možeš se lijepo zaigrati s njime. Volim i techno, naravno, ali definitivno melodičniji.

FB Event – Alkemija: Geneza w/ Kommoda [Taman]

Što nam pripremaš na «Alkemiji» u Crkvi i koju poruku šalješ plesačima?

Za Alkemiju sam upravo i selektirao spektar žanrova. Otvaram ovaj event pa imam prilike u dvosatnom setu proći od microhousea, minimala do hypnotic progressivea. Možda utopim i koju svoju traku, ako joj bude suđeno. Plesačima poručujem da im fokus bude na glazbi, izvođačima i kvalitetnom druženju. Mobitele ostavite u garderobi.

Hvala!
Love,

Zopester