Ima li smisla producirati?

Ajnspric je vlasnik labela Symbiosis, urednik i voditelj radijskih  emisija o elektronskog glazbi poput Tram Ridea na BH Radiju 1 koju smo vam tijekom godina predstavljali, i koja je prošle godine obilježila svoje 100. jubilarno emitiranje te strastveni borac za scenu u BiH, kao akter, promotor i organizator, ali i naš dugogodišnji suradnik.

U svojoj prvoj kolumni nisam želio u narednih 900 riječi iskati kako je produkcija "must have" današnjice. Želio sam započeti svoj boravak među kolumnistima na motivirajući način prema svim ljudima koji danas misle da je elektronska scena otišla k vragu. Ja to vrlo često čujem u krugovima u kojima se krećem i ne mislim da je tako. U svemu treba gledati pozitivnu stranu i s vama želim podijeliti svoje promišljanje kako iz današnjice izvući maksimum u svoju korist.

Još od svojih prvih dana, pokret elektronske muzike promovira slobodu, u svakom pogledu. A danas, 27 godina od njenog postanka (kao polaznu godinu uzimam 1986.), sloboda u muzici doživljava svoj vrhunac. Slobodni ste svirati različite pravce, produkcijski kombinirati nekad ni u ludilu spojive žanrove, a slobodni ste i ne platiti za tuđi trud i autorsku genijalnost dok preuzimate najnovije izdanje putem Interneta. Sloboda…

Danas nikad nije bilo lakše zvati se producentom, a ni DJ profesija mnogo ne zaostaje za ovom opaskom. I to je uredu, jer uzdamo se da kvaliteta i prirodni talent uvijek pronađu svoj put do uspjeha. Ali danas u moru DJ-a i producenata, nije lako ni sa genijalnim talentom lako se probiti i doći na zasluženo i očekivano mjesto pod beat suncem. Vraški je teško.

S početka 90-tih godina prošlog stoljeća, ukoliko su vas fanovi prepoznali i podržali, sve što vam je trebalo su bili brojevi telefona vaše publike, nekoliko stotina poslanih SMS-ova i ploče koje nitko nema. Napušteno skladište puno kilowatta zvuka, i prva generacija DJ-a koji i danas uspješno nastupaju po top klubovima pronašli su svoje mjesto pod suncem. Iako sam ušao u elektronsku muziku čitavu dekadu kasnije, i sam sam se uvjerio u uspješnost ovakvog načina promocije, odnosno poticanja ljudi da dođu i poslušaju vaš brižljivo spremani set. Zaista mi to vrijeme nedostaje, jer što smo više limitirani mogućnostima, ideje i kreativnost za poziv na party koji staje u 160 karaktera, postaju nevjerovatni.

Međutim došlo je vrijeme kada elektronska muzika i prateća subkultura više nisu bili izraz buntovnika, već smo dočekali da elektronski beat čujemo svuda oko nas. U filmovima, reklamama, melodijama za celularne telefone, pa svuda smo! Pomislio sam to je to, došlo je i naših pet minuta koje će trajati barem vječnost!

Štamparije koje egzistiraju na balkanskim prostorima počele su pratiti trendove, pa su nam se otvorile neograničene mogućnosti kako najaviti partije u koje ulažemo sve svoje nade iz mjeseca u mjesec. Flyeri, bilboardi, reklame, narukvice, socijalne mreže, sve je stavljeno u svrhu da domaća publika podrži lokalne DJ-e i producente. Međutim, koliko me sjećanje služi, u odnosu na moje omiljene poruke od 160 karaktera, učinak svega ovoga je bio isti ili mnogo, mnogo manji. Razmišljajući tada, a i sada, mislim da smo skrenuli više pažnju na kvalitetu printa, boje, luksuz dizajna i ostalih parametara promocije, nego na ono esencijalno…. ponuditi dobar party i osmijeh u zoru dok se umorni vraćate kući, zadovoljni.

I u svom tom šarenilu načina kako da razvijemo scenu koja uvijek kaska za Londonom, Berlinom, Detroitom, izaberite bilo koji grad, uvijek kasnimo…, pojavi se ono najbolje – mogućnost da se svi okušamo kao producenti. Ili programeri. Nazovite kako hoćete, to je ipak tema za neku drugu kolumnu.

Dakle, došlo je do famozne preobrazbe iz "out of the box" u "in the box" muzičku produkciju. Sve što vam treba je prilično potentno računalo, što je danas relativno jeftina komponenta, osnovni kontroler i audio interface. Ništa više nema ni Eric Prydz dok radi na nekim od najboljih pjesama i putuje s gaže na gažu vozom (jer se inače užasno boji aviona). Ostalo je povijest hiperprodukcije muzike, mnoštva nekvalitetnih labela i poneko kvalitetno izdanje. Labeli koji su vrijedili za kvalitetne prije 10 godina i danas okupljaju najbolje od muzike u promatranom trenutku, te su sinonim za stvarno dobar zvuk.

I sada prosječni balkanski DJ ili producent, vjerovatno uvidjevši i sam da je još teže progurati izdanje za koje vjeruje da je baš ono koje će vas vinuti u visine, smatra kako treba sve poslati k vragu i odustati…

Međutim, pogledajte ovu naizgled bezizlaznu situaciju iz druge perspektive. Svima su dostupni brojni kanali promocije, socijalne mreže, klasično outdoor oglašavanje, jednako kvalitetna oprema za mixanje i nastupe, a sve više radijskih i televizijskih medija prepoznaje clubbing kao konvencionalni izvor noćne zabave, te će vam rado ustupiti medijski prostor za promociju te zagušiti i takav mass medijski kanal.

A produkcija? Što sa njom? Zamislite da je vaša traka dodatnih 7 ili više minuta najpersonalnije od promocije što možete ponuditi, flyer u nekonvencionalnom obliku, koji će ljudima za vikend prije nego što se odluče gdje izaći, pomoći da shvate zašto baš doći na vaš nastup! Nikakvu bolju niti personalniju promociju o sebi ne možete napraviti. S vremenom ćete biti sve bolji i bolji, shvatit ćete kako funkcionira sinteza zvuka, aranžman, mastering, nivoi u kanalima, EQ, kompresiranje i limitiranje. Odjednom će vam biti jasnije zašto baš na tom i tom mjestu, možete umiksati slijedeću traku i zašto to tako dobro vuče cijeli flow tranzicije iz točke A u točku B. I dok vi to tako sve lijepo i sa oduševljenjem milimetar po milimetar otkrivate, odjednom shvaćate puno stvari koje dosad niste razumjeli, a možda baš tada napravite traku koja će promijeniti vaš život. Osim vlastitog uspjeha, jednim velikim korakom, ste doprinjeli globalnoj borbi za kvalitetu i opstanak elektronske muzike kakvom je kao i svi istinski ljubitelji zamišljamo.

Zvuči kao san? Ne, u pitanju je samo upornost i talent. Ja vam želim svu sreću u tome!