Kakve veze ima Mamić s glazbom?
Nova godina je prošla, praznici su iza nas, a ispred nas je novi list papira, kako za uspjehe i projekte u 2013., tako i za pisanje nove kolumne.
U ovoj kolumni dotaknuo bih se vrlo česte dvojbe oko toga što je glazbena industrija, odnosno njenih podgrana poput izdavaštva, nakladništva, umnožavanja itd.
Zašto krenuti od Mamića i aktivnosti Dinama te ih staviti u ovaj kontekst? Glavni razlog je u tome što Mamić i Dinamo najviše novaca zarađuju od prodaje igrača nastalih u Dinamovoj nogometnoj školi, a ne od prodaje ulaznica na utakmicama Dinama. Ako tu paralelu povučemo u svijet glazbe, znači li to da bi izdavačke kuće koje se bave prodajom CD-a trebale investirati u glazbene škole? Teško je iz ove dosta uske i ograničene perspektive dati odgovor, ali slobodan sam ju proširiti, kao neku vrstu mentalne vježbe.
Npr. Nina Badrić je započela s pjevanjem u zboru Zvjezdice. E sada tko plaća aktivnosti tog zbora? Plaćaju ga porezni obveznici. A tko zarađuje? Croatia Records konkretno u ovom primjeru koja je privatna tvrtka. S obzirom na recesiju kao konstantni trend u zadnjih par godina, budgeti za kulturu i umjetnost se vrlo bitno skraćuju, što ostavlja institucije poput zbora Zvjezdice bez prihoda, a bez prihoda nema ni rezultata, odnosno kvalitetnih pjevačica. Stoga je u današnjem poslovnom svijetu sve prisutniji pojam društvena odgovornost, te analize koje sagledavaju koliko je neka tvrtka društveno odgovorna i koji su njeni poslovni rezultati, traži se koleracija te dvije stvari. Uspješnije tvrtke su društveno odgovornije. (više o ovoj tematici možete pronaći na https://www.dop.hr/ ). Istovremeno svjesni smo da tvrtke koje se bave prodajom i umnožavanjem doživljavaju sve veći pad prodaje i nalaze se u recesiji.
Znači do sada smo definirali dva trenda, jedan je smanjene priljeva javnog novca u umjetnost i kulturu, te smanjenje prihoda kompanija koje se bave umnožavanjem glazbe i prodaje. Kada se ova dva trenda zbroje, imamo situaciju koja nas tjera da razmišljamo “out of the box”, odnosno da pokušamo tražiti rješenja izvan klasičnih obrazaca poslovanja. Jer održivost poslovanja u ovim uvjetima je upitna.
Da se vratimo na pitanje s početka – što je onda glazbena industrija? Glasno razmišljajući možemo li nešto nazvati matematičkom industrijom? Ili filozofskom industrijom? Može li se glazba uopće stavljati u okvire industrije? Ili treba sagledavati glazbu kao nešto što je iznad industrija, iznad nečega što je materijalno?
Ima li itko pravo spominjati da je umnožavanje CDa kod kuće loše za glazbenu industriju? (sigurno je loše za one koji prodaju iste te umnožene CDe, ali je isto tako i diskutabilno da je to loše za samog autora glazbe, jer će tako doći do više slušatelja). Zašto nitko od onih koji imaju moć da ih se glasno čuje ne kaže da su zvučnici loše kvalitete loši za glazbenu industriju? Zašto nitko od njih ne kaže da su plaće glazbenim pedagozima male? Zašto nitko ne kaže da je neimanje arhive svih hrvatskih objavljenih pjesama na web stranicama HRT-a loše za glazbenu industriju? Zašto nitko ne prozove gradonačelnika Virovitice na primjer zato što tamo nema dovoljno “practice room-ova” za vježbanje bandova? Zašto nitko ne prozove graditelje sportskih dvorana u kojima se i održavaju glazbeni koncerti da je akustika loša?
Iz gore navedenih pitanja vidimo da je samo jedan dio takozvane glazbene industrije pokriven javnom diskusijom, odnosno onime što možemo vidjeti u medijima svakodnevno, a razlog tome vidimo u tome jer oni koji imaju moć da ih se čuje, bave se samo problemima jednog djela industrije, odnosno industrije distribucije plastičnih kutija, a ne stvarnim interesima glazbe u cijelom.
E sada kakve onda veze ima Mamić s glazbom? Pa u tome da on umjesto da se žali na to da prodaje malo karata na utakmicama i pokušava sudski zabraniti tehnologije koje omogućavaju praćenje nogometa iz udobnosti svog doma, traži druge načine ostvarenja prihoda, te tako osigurava sredstva da se nogomet i dalje igra. Moralnost i etika njegovih postupaka, te takozvani leadership style nisu predmet ove diskusije, stoga se od toga ograđujem.
{youtube}9CHa5oUYebU{/youtube}
U percepciji glazbe siguran sam da nije poželjno ju definirati kao glazbena industrija, nego kako kaže i Wikipedija “Glazba je umjetnost tona koja oplemenjuje ćud čovjeka, budi osjećaj za red i ljepotu, te time idealizira i karakterizira različite narode” koju prate i potpomažu određene aktivnosti ljudi organizirane u pravne subjekte, čineći tako više industrija, odnosno skupova aktivnosti koji će krajnjem korisniku omogućiti oplemenjivanje ćudi glazbom. To može biti proizvodnja dobrog zvučnika, to može biti škola za glazbenike, to može biti internet servis za stream glazbe, to mogu biti web servisi za prodaju karata na koncerte, to može biti izgradnja practice room-ova ili studija, to može biti dvorana za koncerte. Iskreno mislim da je više za glazbu napravio Youtube i Soundcloud, nego svi oni koji u svojim javnim nastupima spominju interese glazbene industrije.