Ljubav se mjeri kilometrima

Prvog autora naše nove rubrike i njegove prve kolumne za Klubsku Scenu Sergeja Snoozea poznajemo kao Sergeja Lugovića, producenta, Dj-a, profesora, supruga i oca, vlasnika kluba Sirup, osnivača hrvatskog labela Home Made i proaktivnog aktera scene u Hrvata. Od Segeja ćemo uskoro doznati i novitete na njegovom stvaralaštvo-glazbenom području, a do tada pročitajte njegovo stajalište prema konzumaciji elektronske glazbe.

Kada sam zamoljen da pišem kolumnu za KS rekli su mi da se ne bojim biti provokativan, pa stoga i krećem s citatom BBB, za Splitski portal (iako sam navijam za Hajduk). Nadam se da to može dovoljno “isprovocirati” potencijalne čitatelje da nastave s čitanjem ovog mog malog literarnog uratka. Paradoks koji bih želio obraditi ovim tekstom je razlika u brzini kojom putuje autorsko djelo do krajnjeg konzumenta, te brzinom kojom putuje konzument do mjesta gdje može uživati u istom autorskom djelu.

Krenimo od definicije glazbe o kojoj govorimo, a to je elektronska plesna glazba, koja se najiscrpnije konzumira plesanjem na plesnom podiju, festivalu, afteru, plaži ili nekom drugom mjestu na kojem je glazba dovoljno glasna, ima dovoljno niskih frekvencija da osim ušiju uživa i tijelo, te ima naroda dovoljno da zaokruži jedno manje kolo, da se slobodno izrazim. Da, netko može reći da su kola primitivna, te da su to sirove strasti, a da su plesni balovi po bečkim salonima bili puno otmjeniji, međutim, kako nas uče kao djecu, o ukusima se ne spori. Ono što razlikuje kolo od bečkog salona za ples je trans u koji možete pasti plešući naprimjer gluho kolo, i plešući waltzer. A o tome se radi kada govorimo o plesnoj glazbi, te njenoj svrsi. Sada kada su nam jasne razlike, slobodno se možemo pitati što ima slično između plesanja kola i plesanja Walzera ?

Sličnost je u tome što da bi mogli okusiti čar plesa, moramo ga konzumirati zajedno s više ljudi, na nekom određenom mjestu, koje ne može biti kuhinja, ili dnevna soba, nego mora biti ili poljana ili dvorana, ili u današnje vrijeme klub ili festival. Što nas vodi do toga da moramo promijeniti lokaciju, odnosno moramo pomaknuti svoja tijela te ih premjestiti s točke A na točku B, te samim time i napraviti određene kilometre. Nadam se da sam vam sada već otkrio na koji mlin tjeram vodu, te u kom smjeru će se tekst razvijati, uz moju razigranost u slobodi tekstualnog izražaja. 

Znači slobodni smo zaključiti da je za predano i ekstatično konzumiranje plesne glazbe potrebno napraviti puno kilometara, te da se ljubav stvarno mjeri kilometrima. Istovremeno tehnologija je omogućila, da se direktno s kompjutera autora djelo objavi na jednom web servisa za prodaju, Streamanje ili download glazbe, te da istom autorskom djelu ima pristup svatko na čitavoj zemaljskoj kugli, u svega par minuta koliko je potrebno da se djelo uploada na internet, te pošalje obavijest fanovima ili followerima da je djelo objavljeno te da se može kupit, skinuti, slušati, ili što se sve već radi s njim. Na žalost s obzirom na to da je digitalno, ne možemo ga pojesti, kao svojevremeno Charlie Chaplin cipelu, ili gađati nekoga pločom ako nas naljuti, ali služi svojoj primarnoj svrsi.

{soundcloud}https://soundcloud.com/sirupzagreb/devotion-mix{/soundcloud}

A koja je svrha autorskog djela, odnosno glazbenog uratka, ili još preciznije govoreći snimljene pjesme koja je spremna za uživanje od strane krajnjeg konzumenta? Držaču se industrijskih prosjeka, analiza i stručnih članka, uskladiti ih sa znanstvenim obrađivanjem ove teme, te slobodno poput nudiste na nudističkoj plaži, zaključiti da je svrha generiranje prihoda od nastupa, govoreći u komercijalnim okvirima, jer naravno ima umjetnika koji stvaraju samo da bi stvarali.

Računa se da je trenutno na webu ima oko 15 M pjesama, a prihod generiran od istih je oko 5 Mlrd $ ispada da je svaka pjesma u prosjeku prihodovala tridesetak dolara u maloprodaji. Oduzmite PDV, trošak web servisa, labela – te onda izračunajte koliko netko pjesama treba objaviti mjesečno da bi imao za minimalno zdravstveno osiguranje? Ovo tematika će vjerovano biti detaljnije razrađena u nekoj od sljedećih kolumna, ali ovdje ju spominjem da bih potkrijepio činjenicu da se glazba radi kako bi se ostvario prihod od nastupa u živo. Osim ovo zemaljskih opisivanja ovog poslovnog procesa, nikako ne smijemo zaboraviti onaj koji ne dolazi u današnjem svijetu neo liberalizma, te sve opće globalne krize, na područjima morala, vrijednosti i financija, a to je ljubav prema glazbi. Da zaključim, ljubav prema glazbi za dušu, i prihod od nastupa za hranu za tijelo, bi bio razlog zašto netko napravi pjesmu. Omjeri mogu varirati, kao u onoj reklami za gemište.

Odnos ide dalje u smjeru da konzument sluša to što je autor napravio, te slušajući jednog po jednog autora, djelo po djelo, stvara subjektivni ukus što se njemu sviđa, te koji su to autori, odnosno izvođači koji će u njemu probuditi one osjećaje koje nosi u sebi s nekog od prijašnjih party-ija ili festivala. Jer glazba je što ? Osjećaj koji u nama budi, a ne komad plastike ili file na hard disku. Slobodan sam tvrditi da slušajući glazbu ona u nama budu osjećaje, te da svatko živo biće slijedi svoje osjećaje, te sljedeći njih radi i kilometre, koje spominje anonimni autor grafita iz naslova ovog uratka – stoga – ljubav se mjeri kilometrima. Ovaj proces nije od jučer, od trenutka kada se pojavio Rave u Hrvata, niti od trenutka kada se išlo u Beograd na koncert Idola, ili u Ljubljanu na koncert Laibacha, nego od davnih dana, od kada poznajemo pisanu povijest današnjeg čovječanstava, kada se hodočastilo kilometrima da se oda počast nečemu što volimo i obožavamo, te uživa u obredima, koji su često bili podkrepljeni i glazbenim doživljajem, bilo pjevanjem, sviranjem ili plesanjem. Stoga razmislite koliko vremena provodite pred kompjuterom slušajući glazbu s najčešće loših zvučnika, te razmislite koliko kilometara radite tjedno, mjesečno ili godišnje da dokažete vašu posvećenost iliti devotion prema onome što volite – jer ljubav se mjeri kilometrima, a ne megabajtima.

Stoga radite kilometre, družite se dok ih radite, te na plesnom podiju plešite i uživajte u plodovima rada, odnosno prijeđenih kilometara.