Marijan Babicz: Glazbena industrija danas (1. dio)
Pokušat ću se kritički osvrnuti na stanje u glazbenom biznisu današnjice kroz opisivanje različitih poslovnih modela glazbenog izdavaštva.
Tako ću nešto reći o samostalnom izdavaštvu te velikim (major) i neovisnim (indie) izdavačkim kućama. Područje je prilično kompleksno za obradu, ali imam neka znanja koja sam stekao jer me spomenuta tematika uistinu interesira i napisao sam na tu temu završni rad svog studiranja na VERN-u.
Kolumna bi trebala biti interesantna svima koje zanima kako, jednim dijelom, izgleda poslovna strana glazbe koju slušaju. Mladi producenti bi posebice trebali obratiti pažnju jer ću pokušati dati bitne uvide u prednosti i nedostatke svakog izdavačkog modela, što im može biti od velike važnosti pri donošenju odluka o „unovčavanju“ vlastite glazbe.
Svjedoci smo drastičnih promjena u glazbenoj industriji tijekom proteklog desetljeća. Nezakonito preuzimanje glazbe vidno je utjecalo na stanje u ovoj branši zabavnog sadržaja. Sve više ljudi „konzumira“ glazbu, a da za istu ne plaća gotovo ništa. Prosječan mladi ljubitelj glazbe (15-18 godina) gotovo da i ne zna što to znači kupiti fizički nosač zvuka, bilo da se radi o CD-u, kaseti ili gramofonskoj ploči, a kako „na mladima svijet ostaje“ iz toga se lako može zaključiti da statistike o izvorima prihoda u ovoj branši više nikad neće biti iste.
Vidno se mijenja i samo poimanje glazbe kao predmeta prodaje – da li je glazba proizvod ili usluga? Odgovor na ovo pitanje predstavlja samu srž problema.
Thomas Edison izumio je fonograf 1887. godine i svojim izumom omogućio da se tradicionalna glazbena usluga (nastup uživo, koncert) prenese na fizički predmet (voštani cilindar) koji je kasnije evoluirao u gramofonsku ploču, kasetu, CD, mp3 format, FLAC format i tako dalje redom.
Otkriće prenošenja glazbe na fizičke medije ubrzo je nagnalo zabavnu industriju i kupce da razmišljaju o glazbi kao o predmetu posjedovanja , a ne kao o neopipljivom iskustvu te je takav stav dao temelje industriji koja se danas suočava sa sve većim gubicima samo zbog odbijanja prihvaćanja tržišne promjene.
Da li glazbu možemo uopće posjedovati? Odgovor je – ne. Na nas se kupnjom fizičkog medija prenosi vlasništvo nad samim nosačem zvuka (npr. CD), a ono neopipljivo što nam pruža iskustvo uživanja, glazba koja se nalazi na tom mediju, ne prelazi u naše vlasništvo. Ona u tradicionalnom modelu glazbenog poslovanja ostaje vlasništvo izdavačke kuće. Ne vlasništvo samog autora glazbe, nego izdavačke kuće s kojom on ima potpisan ugovor o suradnji.
Što smo onda mi dobili kupnjom fizičkog medija? Dobili smo neopipljivo iskustvo uživanja u zvučnom zapisu. A, ako je nešto neopipljivo i kupovinom istog se ne prenosi vlasništvo, marketinška razlika između proizvoda i usluge nam govori da se ovdje radi upravo o usluzi.
Velike izdavačke kuće (major labels) i ostali poslovno orijentirani akteri diskografskog posla predugo su držali konce u svojim rukama i ostvarili ogromne profite. Velike labele ('80ih Big Six, a danas Big Three) , vladale su tržištem na monopolistički i diskriminirajući način. Primjerice, po kojoj ekonomskoj logici CD od Rolling Stonesa ima istu prodajnu cijenu kao onaj od Mile Hrnića (cca. 100kn)? Pri određivanju cijene nisu uzeti u obzir parametri poput ponude i potražnje, troškova proizvodnje, vrijednosti marke, kvalitete izvedbe, kvalitete zvuka (mix i mastering), cijena usluga studijskih muzičara itd.
Budući da su sva tržišna mjerila određivanja cijene zapostavljena, možemo zaključiti da je industrija sama sebi krojila uvjete, odnosno maksimalizirala profite na štetu korisnika usluge.
Danas se spomenuto tržište drastično liberalizira i otkriva nove vidike zahvaljujući naprednim tehnologijama poput „na zahtjev“ (on-demand) online radio postaja kao što su Spotify i Rhapsody , zahvaljujući specijaliziranim glazbenim kanalima na Youtubeu poput EtonMessya, te zahvaljujući glazbenim društvenim mrežama kao što su Soundcloud i Mixcloud . Ono što navedene servise povezuje u “cjelinu” upravo su moderni slušatelji koji svojim djelovanjem gotovo nesvjesno utječu na temeljne vrijednosti same industrije.. (nastavit će se 14.2.2016.)
