Razvoj neovisne izdavačke kuće – provedba plana
Formaliziranje poslovanja; poduzetnik mora odlučiti koji je zakonski oblik najpovoljniji za njegovu tvrtku. Mora odlučiti da li će osnovati poduzeće kao obrt, društvo s ograničenom odgovornošću ili pak kao dioničko društvo (rijedak slučaj u praksi) .
Svaki oblik ima svoje prednosti i nedostatke, a praksa pokazuje da je d.o.o. (u SAD-u L.L.C.) najčešći oblik trgovačkog društva za koji se odluče osnivači neovisnih labela. Potrebno je odabrati odgovarajući poslovni entitet kako bi poduzetnik mogao zakonski poslovati, a i zaštiti sebe te svoju imovinu (ovisno o preferencijama osnivača) .
Pronalazak talenata; nakon što poduzetnik ima dobro razrađen plan, odgovarajući entitet trgovačkog društva, sve licence i dozvole, potrebno je pronaći najosnovniji resurs- talente. Pametno bi bilo prije osnivanja tvrtke pokušati postići dogovor sa nekim izvođačima koji su zainteresirani za suradnju.
Poduzetnik bi trebao pohađati brojne koncerte i festivale kako bi ušao “u scenu” i pokušao pronaći sastav/izvođača koji odgovara njegovim potrebama. Osobe koje se odluče upustiti u ovakav posao najčešće imaju dobra poznanstva sa glazbenicima, pohađaju veći dio glazbenih događaja te su i sami bitan faktor određene kulture. No, uvijek ostaje potreba za „svježim zvukom“ pa bi poduzetnik trebao aktivno pratiti glazbene manifestacije. Idealno bi bilo „otkriti“ sastav koji je već dovoljno uvježbao svoje nastupe uživo, ima solidnu bazu sljedbenika (cca. 500 i više), a da prethodno već nije potpisao ugovor sa drugom izdavačkom kućom. Takvo što je rijetkost pa uvijek postoji izazov za poduzetnika pronaći takav „resurs“. Ukoliko izvođač već ima izdavača, kako stvari na tržištu stoje, često je nezadovoljan pa i u tome može ležati prilika za onoga tko im ponudi bolji dogovor i veću vrijednost.
Obavještavanje medija; postoji veliki broj medija koji se bave ili glazbom općenito, ili točno onom vrstom glazbe kojom se i pojedina labela bavi. Potrebno je doseći što veći broj glazbenih časopisa i portala, specijaliziranih web-stranica i blogera. Ako osnivač prije samog pokretanja nije imao iskustva u branši, odnosno osobno ne poznaje ljude iz medijskog posla koji se bave sličnim temama, naglasak bi trebao biti na informiranje što većeg broja blogera, podjednako malih i velikih. Danas su upravo blogeri ti koji šire vijesti o pojedinim zbivanjima na određenoj sceni i oni, trudeći se promovirati vlastitu web-stranicu, automatski promoviraju i vijest o određenoj labeli.
Manje poznati blogeri će rado prihvatiti intervju s osnivačem ili će u članku objaviti podatke o tvrtci, stilu koji zastupa i planovima za budućnost. Veće blogere (one sa većim brojem čitatelja) malo je teže pridobiti da objave bilo kakvu vijest, ali da vijest ne bude „beznačajna“, osnivač svoju ideju treba pametno prezentirati. U današnjem svijetu nije čak potrebno ni osobno pričati sa kritičarima jer internet nudi rješenje za sve “probleme”. No, ponekad sastanak sa akterima iz branše znači puno više od pukog e-maila ili poruke na Facebooku.
Upoznavanje sa mix-majstorima, producentima i inženjerima zvuka također može biti od presudne važnosti jer svaki studio ima svoj portfelj sa djelima koja su se u njemu snimila ali, što veći i bolji portfelj, to je i veća cijena pa je potrebno pametno prosuditi kome dati svoje povjerenje i svoj novac;
• Često može doći i do „stilskih“ prepreka kod pronalaska adekvatnog studija u kojem labela planira snimati glazbu svojih izvođača (ukoliko izdavačka kuća sama ne posjeduje studio). Primjerice, labela se bavi hip-hop glazbom, a producent u studiju sa najboljim omjerom cijene i kvalitete ne voli hip-hop i odbija suradnju. Ovakvi slučajevi nisu rijetki jer je česta pojava da su producenti (kao slušatelji) isključivi po pitanju glazbenih pravaca koje i sami ne slušaju.
• Pri odabiru studija potrebno je dobro preslušati što je više moguće snimljenih materijala (u pojedinom studiju) te razlučiti čiji će „zvuk“ najbolje odgovarati potrebama pojedinih izvođača. Doduše, kvalitetan producent se uvijek prilagodi i djeluje u suradnji sa sastavom pa tako često njihova zajednička vizija rezultira „svježim“ zvukom, a to je ono što najviše diferencira jednog izvođača od drugog.
• Posjećivanje glazbenih dućana i drugih posrednika je aktivnost koju vlasnik nove indie labele ne bi smio zaobići. Dok ovo ne znači apsolutno ništa za već etabliranu labelu, za novu izdavačku kuću može značiti jako puno. Glazbeni dućani poput novootvorenog Pitch Vinyl Shopa u Zagrebu pretstavljaju mjesto gdje se svakodnevno okupljaju ljubitelji određene glazbe (u ovom slučaju elektronske) i kulturološki pridonose sceni pojedinog grada ili mjesta, a upravo to može osigurati lokalnu podršku za novu labelu. Također, ukoliko je vlasnik dućana naklonjen neovisnim izdavačkim kućama, moguće je dogovoriti prodaju fizičkih medija uz manju posredničku maržu i jednostavnije ugovore o distribuciji.
Kontaktiranje promotora, vlasnika klubova i organizatora; osobe koje organiziraju koncerte/zabave te promoviraju događaje i izvođače najčešće su osnovni pokretači scene te je s njima potrebno stupiti u kontakt. To su osobe koje poznaju brojne glazbenike (mnogi su bez ugovora) i često ih se pita za pomoć oko preporuke kvalitetnog izdavača.
