Bivši slunjski župnik Mile Pecić u središtu je pozornosti. Obišao je Modem festival!
Iako se nedavno umirovio, velečasni Mile Pecić i dalje posjećuje Mo:Dem festival
Prije nekoliko dana smo prenijeli prve snimke s festivala, a danas otkrivamo dojmove bivšeg slunjskog župnika koje je podijelio na svom blogu “Novi mostovi” nakon novog posjeta Mo:Dema.
Modem festival u Slunju okupio oko 10 tisuća sudionika
Godinama se održava u Slunju Mo:Dem festival, festival Momento Demento. Na svjetskoj karti sličnih festivala stekao je svoje mjesto i održava se redovito po prilici u ovo doba godine i to u djevičanski čistoj prirodi, na rijeci Mrežnici kod Primišlja, Grad Slunj. Ove godine je počeo 7., a završava 13. kolovoza. Sudionici dolaze kamperima, šatorima…Skoro sam svake godine posjećivao ovaj neobični susret mladih okupljenih iz svih dijelova svijeta. Okupilo ih se oko 10 tisuća ove godine. Organizator g. Pero Lalić ništa ne prepušta slučaju. Za ovako velik skup mladih treba dobra organizacija. Vidjeli smo medicinsku ekipu, policiju, zaštitare, trgovce, komunalne redare…Nigdje nismo vidjeli bačeni čik ili ambalažu. Sudionici su ekološki svjesni…
Glavni punkt odakle se pušta “psihodelična glazba” po danu je gotovo nečujan, ali u noći glazba postaje toliko glasna da se ne može razgovarati. Spustili smo se stazom do rijeke Mrežnice. Ovdje je većina sudionika. Čista voda, trgovine, ponuda jela…Pomalo svira glazba i neki se vrte, drugi počivaju…Nema nigdje povišenog tona ili svađe. Došao sam sa svećeničkim znakom, bijelim “koletom” oko vrata po čemu smo mi svećenici prepoznatljivi. Gospodin Pero Lalić stavio mi je službenu narukvicu na ruku (bez nje se ne može ući na prostor festivala).
Zanimljive su reakcije mladih iz gotovo svih država svijeta. Većina, kad vidi svećenika, dade neki znak pozdrava glavom ili riječima. Jedan je stao predame i prektrižio se: time je ispovjedio vjeru. Na uput odakle je reče da je iz Kostarike. Obučeni su po svom ukusu, ali svakako raznoliko, lepršavo, ponekad “oskudno” ali nitko nikomu ne prigovara. Svatko je prihvaćen onakvim kako se pojavi. Susreo sam trgovce i ugostitelje iz Slunja, Ogulina i okolice…Otišao sam prije zalaska sunca, a onda je tek počela “žestoka” glazba,…
Ova su djeca, djeca Božja!Svatko je od njih Božji projekt! Svatko od njih ima svoj identitet. Sartre je rekao na kraju života: osjećam da nisam prašina u svemiru nego nečiji projekt. Taj “projektant” može biti samo Bog. Ova djeca nisu “pilići za tov” nego neponovljive osobe kojima je Božja dobrota predvidjela ono što ljudsko oko nije vidjelo. Svakome od nas Božja dobrota daje dovoljno poticaja, izazova, kušnji…da čovjek progleda. Edith Stein, vrhunska intelektualka, našla je u Kristovu križu odgovor na ona najdublja pitanja…i ostavila divno svjedočanstvo života.
