Čini li te redovno plesanje boljom osobom?

 

Studija koji je objavio Boston Globe upitala je tako koji su psihološki i emocionalni benefiti plesa i može li nas uistinu tako jednostavan čin u kojem tijelo slijedi ritmičke pulseve zvuka zaista učiniti boljom verzijom nas samih – Ja 2.0. ?

 

Pa kada ti netko kaže da previše raveaš, umjesto da se ražestiš na generalno nerazumijevanje emocionalne strukture onih koji su rođeni kao plesači fino ih uputi ovdje, jer studija sugerira da je plesač posebna vrsta čovjeka, emocionalno osjetljiviji i prijemčljiviji od onih kojima su stopala vječito čvrsto na podu.

 

Gledaš li profesionalnog plesača, pođeš na koncert ili u klub, primijetit ćeš svakako da je i pokret i zvuk dizajniran kako bi izazvao emociju. Glazba je samo drugačiji način da osjećaš i to znaju svi koji su se s nekog partyja apsolutno sretni i ispunjeni vraćali kući u zoru. Team iza studije želio je znati od kuda dolaze ove emocionalne reakcije – Je li stvar u glazbi, u priči koja se prenosi, samo ljepoti tijela u pokretu ili pak nekom drugom razlogu koji još nismo dokučili? Iako smo sasvim suvremeni sa svojim gadgetima, svijetom na dlanu i glazbi koju poželimo na komandu, sasvim je lako zamisliti prve ljudske skupine da uživaju u zvuku bubnja, ritmu kiše ili udaranja štapova. Postoji nešto duboko usađeno u tebi što te tjera da se krećeš.

 

Istraživači su tako uzeli dvije testne grupe. Jedna se sastojala od profesionalnih plesača, a druga od ne-plesača. Obje grupe su gledale jednake video osječke profesionalnih plesača koji rade ono što rade najbolje. Ispitanici su imali priključene elektrode na vrške prstiju kako bi se mjerio intenzitet emocionalnih reakcija.

 

Centralni zaključci su da su obje skupine imale jednaku reakciju na video materijale. U gotovo svim instancama povoljnije su reagirali na oble široke poteze nego na oštrije agresivnije pokrete. Iznenađujuće je pak bilo da su plesači pokazali znatno jaču emocionalnu reakciju od ne-plesača. Profesorica Julia F. Christensen objasnila je: "Cool stvar u vezi ove studije je ne samo da su plesači bolje prepoznali emociju već su i njihova tijela reagirala bolje na emocionalni pokret".

 

Sarah L. Kaufman je nadodala "Svi bi trebali plesati. Naše istraživanje prikazuje da bi vas ples mogao učiniti svjesnijim emocija. Ovo je interesantan potencijal koji pokazuje da bi se neurokognitivni mehanizmi koji ljude čine osjetljivijima mogli trenirati".

 

Jesu li plesači zaista bolji ljudi? Vjerojatno nisu ništa manje dobri ili loši od svih ostalih, ali studija sugerira da ples povećava tvoju međupovezanost s zajednicom, vezanost za drugoga i upletenost u socijalnu tkaninu razumijevanja emocija, izraza i akcija drugih. Pa kako već znaš da nisi otok sam za sebe, odvojen i usamljen u bjelokosnoj kuli, već si produkt svih onih s kojima provodiš vrijeme, svega što upiješ, razumiješ i osjetiš, kako si svjestan da se možeš praviti racionalnim koliko želiš, ali da će sve najveće odluke u životu ipak biti donesene na temelju emocije, Iako studija napominje da je potrebno još testiranja, intuitivno ti je jasno koje su dobrobiti ovog interaktivnog načina postojanja u svijetu. Uz veliki naklon finom IQ-u, emocionalna inteligencija je ono što na kraju određuje kvalitetu života. Znaš dobro onu staru: "Ne vjeruj DJ-u koji ne pleše!"